te divne osamdesete

...
Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''



Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan

Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:
slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr

...i ovo sam ja (rječju i notama)

Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza
snova - Denis&Denis)





Mudrosti moje babe...
'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'

15.09.2014., ponedjeljak

Poplava


I tako....imali smo poplavu. Ustvari, imamo ju još uvijek ali više nije tako kritično. Nakon 19 godina začuli smo sirenu za uzbunu itd...sigurna sam da to sve već znate, svi portali su puni vijesti iz grada na 4 rijeke, pardon, iz 'grada na jezeru Kupakoranamrežnicadobra'.
Obranili smo grad, to je točno, grdnjom zečjeg nasipa spriječilo se da se Korana izlije u centar grada. To što su sva predgrađa pod vodom i što je to nekima drugi put ove godine da im je voda u kući - to se ne računaheadbang. Ne računa se ni to što su se ovogodišnje poplave, unatoč ogromnim količinama kiše, možda mogle izbjeći ili barem smanjiti katastrofu. Ako slučajno niste, pročitajte sada ovaj članak, kratak je, pa ćete se uvjeriti. Ovakve gluposti su valjda, moguće jedino u lijepoj našojheadbang.

Od svega me je ovih dana najviše iznervirala neorganizranostblabla. Sirena se oglasila, svaki normalan građanin je na već neki način saznao zašto i čuo/pročitao apel da svi sposobni građani dođu pomoći u izgradnji nasipa, u kratkom roku se skupilo mnoštvo ljudi voljnih pomoći (neću o onima koji su mirno šopingirali i ispijali subotnju kavicu, nisu vrijedni da na njih trošim slova) i onda - najprije nestane pijeska pa se čeka pa dođe pijesak pa nestane vreća pa dođu vreće pa nestane špage....
Onda se objavi da Kupa probija zid na drugom kraju grada, u međuvremenu je nasip na Korani ipak nekako završen, pa se na Kupi sat i pol čeka pijesak....ljudi stoje i čekaju!

A u predgrađima se sirene nisu ni čule. Oni ugroženi su si sami i uz pomoć prijetelja i susjeda pokušavali pomoći. Iako blizu rijeka, oni do čijih kuća voda nikad nije došla nemaju ni vreće ni pijesak ni pumpe - ništa. Naravno, najprije se ide u Mjesni odbor. Tamo - zaključana vrata. Predsjednik je bio, to smo naknadno saznali, u lokalnoj birtiji gdje i inače po cijele dane sjedi. Ne znam kako se oni koji su ga tražili toga nisu sjetili!? Nakon što su sami zvali u vatrogasce pomoć, u roku od sat i pol su dobili 8 vrećica pijeska i negdje popodne, kad je voda doslovno bila do grla, još hrpicu pijeska i nekliko vreća....da im nije bilo susjeda koji su dali svoj pijesak i da nisu u trgovini kupili vreće za smeće - otplivali bi, ovako su ipak spasili bar nešto.

Nekad je postojala Civilna zaštita. Možda i sad postoji, ali, ja to ne znam. Dakle nekad, u ona mračna vremena je svaki radno sposoban građanin bio u toj Civilnoj zaštiti, organizirale su se akcije NNNI (Ništa nas ne smije iznenaditi za one koji ne znaju), postojali su Referenti Civilne zaštite i svašta još nešto, ja baš i ne znam točno, dok sam ja odrasla već se počelo 'paliti svijetlo' pa me to preskočilo. Uglavnom, posao te Civilne zaštite je bio upravo ovakva situcija - organiziranje u slučajevima katastrofe. Pa je svaki građanin znao gdje je njegovo mjesto kad se oglasi sirena, znalo se koga treba zvati i da taj netko treba dalje zvati i tražiti pomoć i tako do Vrha.
Ne možemo mi danas kriviti Vatrogasce jer nisu dovezli pijesak na vrijeme, pa njih je zvalo stotine ljudi istovremeno!

Bili su nam i Predsjednik i Premijer u obilasku...pa su komentatori po fejsu lamantirali u stilu: 'gdje su im lopate?'....lopate nisu njihov posao! Njihov je posao organizacija. Dakle, što se mene tiče - nisu oni radili ništa taj dan kao ni sve ostale dane!

Šteta. Šteta što je to sve tako i što će opet biti tako jer nitko opet neće odgovarati za ništa...a ljudi će čupati parkete, nekako kupiti Quadro hladnjake, ložit će vatru da isuše zidove (vjerujete mi, smrad vlage je odvratan i osjeti se čim se približite poplavljenom području, sad znam kakav su to smrad spominjali proljetos u Slavoniji), u tom smradu će mali, obični ljudi provesti zimu, jer šta će drugo?! A isti političari, direktori, predsjednici Mjesnih odbora će i dalje mirno sjediti u svojim foteljama....

P.S. Slika nema. Onda kad se imalo šta slikati, a ljudi koji po ledenoj vodi u kroksicama i kratkim hlačama (jer gumenečizme su izgubile smisao kad ih je voda prerasla) hodali cijeli dan su zaslužili da ih se slika, samo, nije bilo vremena a poslije nitko nije imao snage ni volje za slikanje. Ostatak vemena sam radila a do tamo, srećom nije došla voda.
- 21:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.09.2014., petak

10 000 mm pod zemljom...


....se krije svašta lijepo....ako volite kamenčiće, a ja ih obožavamsretan.













- 22:30 - Komentari (18) - Isprintaj - #