7

Eto, jučer mi je bio blogorodendan a pobrkala sam datume pa sam mislila da je danas...a šta da vam kažem - senilnost belj.

7 godina. 7 lijepih godina. Na kojima sam jako zahvalna. Ustvari, zahvalna sam Ribafishu, mada se nismo uopće puno čitali. A njemu sam zahvalna jer je gostovao u nekoj emislili na TV-u u kojoj je objašnjavao što je to 'blog'. A kako ja odvijek volim nešto piskarati i kako se, kao ni većina nas koji smo ovdje ne 'osjećam dobro u svojoj koži' i imam potrebu 'pobeći negde daleko što dalje', blog mi se učinio idealan.
Zamislila sam ga sasvim drugačije no što je ispao, msilila sam to zaista pisati kao vlastiti dnevnik, ali je sve palo u vodu čim sam shvatila da će moji doma, osobito Buntovnik to moći čitati (prvenstveno jer sama nisam znala ni registrirati blog ni mail adresu, ama ništa nisam znala!). Pak sam se prilagodila. I pisala ono što sam htjela da čita zubo.

Malo po malo zapustila sam blog. Kao i većina. Naravno, zbog fejsa, kao i većina. Ali, ne mogu otići. Izgubila bih drage ljude. Neke imam i tamo, ali...nije to to.

I nije mi jasno kako netko može obrisati blog? Pa ovo sam ja stvarala, ovdje se moje neke misli, događaji, slike i što je najvažnije - ljudi. Često se vratim natrag, čitam, smijem se, ponekad se i sramim kakve sam gluposti pisala, ali, neka, i to sam ja.

Nešto si mislim, to kad smo otišli sa bloga na fejs, to je kao kad se udaš rofl(ok, muški to uglavnom neće razumjeti belj ), dakle, u prvo vrijeme ideš mami jako često, nedostaje ti dom, kvart, susjedi....a onda ideš sve rijeđe i rijeđe....i rijeđe...ali, nikad ne prestaneš dolaziti sretan.



Ovo je Sofia (Loren, jer je imala jaaako velike oči kad nas je odabarala za udomitelje, došla i niie htjela otići nego me je gledala tim ogomnim očima i mijaukala tako tužno i gladno da ja nisam mogla ništa drugo nego joj dati jesti....i eto je sad, cijelu zimu ispod stola zajedno sa Mickom). Ona nema nikakve veze sa slavljaničkim postom nego sam hjela dodati koju fotku a ona mi je bila najljepša. zubo

Opet sam morala natrag u editor....za one koji su 'novi' na ovom blogu, zbog tehničkih poteškoća vezanih za dizajn (ja još uvijek tražim idealni dizajn ali dok ga ne nađem na želju svih čitatelja ostala je 'Gravitacija') morala sam otvoriti novi blog. To pišem da ne bi ljudi mislili da ja ne znam računati zubo. Dakle, ako kliknete na banner gore lijevo odvest će vas na 'stari' blog...
A sad opet sigurnosno pitanje: Krava daje....? Ako vidite post, znači da je 'mlijeko' točan odgovor, ako nije....ja opet u editor ne idem smijeh.


četvrtak, 27.02.2014. u 23:08 ][ 18 ][ P ][ # ][ ^ ] [


B(l)ože kako su ljudi glupi!


Evo, uzmimo za primjer jednu meni blisku stariju osobu sa diplomom više stručne spreme ekonomskog smjera...

Naime, ta osoba u nebesa diže našeg najpopularnijeg ministra, Jerbo: 'on radi, trudi se, vraća dugove....' .

headbangheadbangheadbangheadbangheadbangheadbang

Ja o ministru neću, pametniji od mene su svašta već rekli a vrijeme će pokazati šta je i za koga radio.

No, ono što je meni zanimljivo je kako su ljudi (i obrazovani i neobrazovani, bez razlike) spremni gledati kroz prste 'našima'. 'Našima' u bilo kojem pogledu. I kako su spremni vjerovati svemu što čuju na televiziji i pročitaju u novinama. Odnosno, spremni su vjerovati u ono što im odgovara. I kako je nemoguće ih razuvjeriti. Jer ne žele čuti. I kad me pogleda onim tupim pogledom koji kaže 'samo ti pričaj šta hoćeš, ja znam svoje' ja poludim.

Jer, i ja sam se nadala da će biti barem malo bolje, da će se barem nešto poduzimati da se stanje promijeni....znala sam jer nisam baš naivna da ne može blagostanje nastati preko noći.
Ali, ispostavilo se da sam i ja i mnogi drugi bili u krivu. Pa sam samim time još više ljuta. Ali, sam realna - nisu ovi 'moji' ništa bolji od onih prije. Razočaranje, ali...istina. Boli, ali...tako je.

I čudim se kako to ljudi ne vide. I ne žele priznati.
I ne čudim se što nam je ovako kako je kad je većina naroda slijepa kod zdravih očiju.
I zaista ne vidim da će se uskoro išta promijeniti. jer smo takvi kakvi smo.

'Naši' i 'vaši'

headbangheadbangheadbangheadbang

utorak, 11.02.2014. u 12:10 ][ 9 ][ P ][ # ][ ^ ] [


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Listopad 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (5)
Studeni 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (12)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (5)
Srpanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (4)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)


komentari da/ne


...


Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''



Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan


Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:


slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr


...i ovo sam ja (rječju i notama)



Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza
snova - Denis&Denis)






Mudrosti moje babe...


'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'


te divne osamdesete

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se