Zaista Doista Uistinu Odista Zaistinu Istinski..... .....koliko riječi koristimo kad želimo dokazati da govorimo istinu! Za laž je samo jedna. |
-Gospođa Mara Marić? -Da, izvolite? -Moje ime je Suncokretica, da li ste zainteresirani za bukete ruža i mimoza, a imamo i balkonsko cvijeće? -Mhkmlm... -Znate, cvijeće je vrlo lijepo, prilika je povoljna.... ******** Šta biste rekli da vas ovako nazovem? Iznenadili se? Sigurno ne više no što sam se ja danas iznenadila! Nakon što su mi prodavali razne telekomunikacijske usluge, nakon što sam osvajala putovanja, 'nagrade' za koje je trebalo platiti 'samo' poštarinu, nakon što je baš moj obrt jedan od uglednih i samim time mogu dobiti certifikat koji se plaća samo 1400 kn....danas me zove ženski glas, na mobitel, nakon što smo utvrdili da je dobila baš Suncokreticu Suncokretić, pita ona mene jesam li zainteresirana za pregled krvnih žila u svrhu prevencije moždanog i srčanog udara....jesam, naravno....pregled će se obaviti u ordinaciji doktorice NN (zaboravih koje)....no, nešto mi je zazvonilo na uzbunu pa sam pitala da li je to besplatan pregled na teret HZZO-a....nažalost, kaže ona, nije, pregled se plaća...450 kn... Nisam zainteresirana u tom slučaju. Čak sam bila i ljubazna jer nije ta sestra ništa kriva, ona samo radi svoj posao. Samo mi je žao što ju nisam pustila da kaže do kraja da čujem da li bi mi uopće rekla da se pregled plaća. Dakle, nemojte se iznenaditi ako vas nazovem i pokušam vam prodati cvijeće preko telefona . |
...jednom hotelu koji je bio 'moj prvi', prvi pravi hotel koji sam ja u životu vidjela, ustvari, nekako smo rasli zajedno on i ja, njega su dograđivali, mene hranili pa smo tako narasli. Onda su njega uništili. Ljudi. Godinama je stajao na obali naljepše rijeke kao veliko ruglo, a mrzila sam kad su ga tako zvali jer je to ružna riječ za nešto što je, pa makar i nekad davno, bilo lijepo. Pa je konačno riješeno čiji je pa ga je konačno netko kupio...i, naravno, adaptacija se ne isplati, znali smo to svi...no, ipak, teško je gledati kako nestaje... Bio je ovako 'mali': KAfotka Pa je rastao: KAfotka I onda je bio ovakav... I sad je ..... Kao djeca smo ga gledali skoro sa strahopoštovanjem, velik, blistav, auti sa stranim tablicama parkirani ispred...onda smo kao malo veća, hrabrija djeca znali ekipno, kad nas nitko ne vidi, utrčati unutra i sjediti na velikim crvenim foteljama koje su bile po hodnicima, bilo nam je to baš zabavno....sve dok ne bi došao netko od osoblja i otjerao nas jer smo remetili mir gostima.... Tamo smo vidjeli vjerojatno prvi Ferrari i Maserati 'uživo'....još ga se sjećam, bio je žut i imao talijanske tablice.... Kad smo još malo porasli, kupali smo se ispred njega, na slapu i obavezno je bilo, poslije partije jamba na krofne i coca-colu....nikad nigdje više takvih krofni....a navečer, kad smo možda još malo porasli, šetali smo uz obalu, sjedili na 'pločama' uz rijeku, slušali muziku sa terase, gledali zvijezde i jedno drugo zaljubljeno.... Pa smo igrali bilijar u caffeterii, tamo sam ga i naučila igrati...khm 'naučila'! Naučila sam pravila U free shopu smo, tko zna kako, kupovali cigarete... Slavili 8. mart u restoranu... Djevojačku večer u Taverni.... Od rata na ovamo je služio kao kulisa fotografima, klincima kao svojevrsna inicijacija - samo hrabri su mogli po noći otići unutra...nama ostalima kao podsjetnik na lijepa i ružna vremena.... Zbogom! A možda na njegovom mjestu osvane novi, ljepši hotel koji će nekim novim generacijama također ostaviti lijepe uspomene? |
Danas 01.02., je moja svekrva dobila malu bijelu kovertu. Sa žigom Pariza. Očekivala je razglednicu sa nekim drugim žigom pa smo u iščekivanju zajedno otvorile lijepu malu bijelu kovertu...i dok smo ju otvarale, vrtile smo scenarij u kojem joj sestrična uopće nije bila u Dominikani nego je bilo kakvu razglednicu stavila u kovertu i poslala iz Pariza. U Parizu živi, to znamo pouzdano, a u boravak u Dominikani se još nismo uvjerile, naime, obećala je poslati razglednicu....koja nije stigla... već 2 mj. No, vratimo se bijeloj koverti. U koverti - čestitka. Božićno-novogodišnja. Poslana 20.12. Dakle, od Pariza, onog u Francuskoj, je putovala punih 40 dana! Pa da su je diližansom poslali brže bi stigla! I Kekec bi ju preko Alpa pješke već prenio. Nekad, dok sam bila dijete, dok još nije bilo interneta, mobitela a bome ni telefona svagdje, pisalo se redovito, prava pravcata pisma, i stizala su za nekoliko dana u Jugoslaviji, a 2-3 tjedna u Australiju (to znam pouzdano ). Za blagdane se slalo po 20-30 čestitki, svim dragim ljudima. I ti dragi ljudi su slali čestitke nama. Dakle, u 12. mj. milioni čestitki su putovali uzduž i poprijeko zemaljske kugle. I sve su stigle u nekom razumnom roku. I rijetko se događalo da se zagube. Danas, uz sve brze avione, kombije, brze ceste i štatigajaznam šta još, jedna čestitka od Pariza putuje 40 dana. Nije mi to baš jasno... Dakle, onu iz Dominikane prije 7.-8.mj. ne trebamo ni očekivati, jel? |