Ne razumijem....
Moram danas dodati još jedan post. Mogla bi u onaj popodnevni ali, nikako nije vezano pa....
Imam malo više vremena pa čitam blogove...
Ne znam da li vi kad čitate blogove teenagera...ja ponekad da...
I, malo sam šokirana, puno zabrinuta, zbunjena...
Mlada sam rodila, inače sam poprilično liberalnih shvaćanja ali....štošta ne razumijem...
Pitam se da li mi uopće poznamo svoju djecu i koliko? I jesu li to u blogu stvarno oni? Ili samo glume "nešto drugo" pred prijateljima?
Malo sam razgovarala s Buntovnikom, on kaže: ma, nisu ti oni baš takvi. I kaže meni da njega ne poznam. Uopće. Ali reći šta to ne znam o njemu, to ne...
Ja mogu shvatiti i eksperimentiranje sa cigaretama, alkoholom, drogu ne, ali ne razumijem otkud takve depresije, toliki inat....A manje-više svi imaju sve...i ne razumiju...ma, ništa ne razumiju... Čini mi se da sam još nedavno bila u tim godinama i znam šta je nesretna ljubav (u tim godinama), znam ljutnju zbog ocjena i nepravde...ali mislim da je ovo previše...vikend se čeka da bi se opijalo...
Buntovnik je, srećom, što se toga tiče ok...ili ja bar tako mislim, jer oni kažu da kod kuće glume da je sve ok...a dobri su glumci, vjerujte....
| petak, 30.03.2007. u 23:03 |
][
15 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Volim petak....
Dakle, zaključili smo da mojoj prijateljici nećemo ništa govoriti!
Tako sam i mislila, ali sad sam sigurnija. Kad ti jocker Publika kaže sa 99%, onda moraš poslušati
!
E, a danas je petak!Ja volim petak
!
I sad vi mislite da se ja veselim kraju radnog tjedna. U neku ruku i da,ali ne onako kako vi mislite. Osim toga, ja radim i u subotu i u nedjelju, obrtnik sam pa mi to nije problem, radila bi ja i osmi dan da postoji
...Ali, nedjelju popodne, i svaki dan sat,sat i pol - spavam, tj. odmaram. U zadnje vrijeme uz blog...
Ali, udaljila sam se od teme...
Volim petak jer ne moram kuhati za sutra!
Već sam pisala, mislim u nekom komentaru, mi živimo sa svekrvom i bakom(njenom mamom, 87 god), imamo svatko svoj stan u kući, ali ručak jedemo zajedno. To je tako ostalo od kad je baka kuhala za sve, svima nam je manje-više odgovaralo...možda nam koji put i nije bilo fino, ali, lijepo je doći s posla, sjesti i jesti...ne moraš ni misliti o kuhanju....Kad je baka prestala kuhati jer više ne može, nekako, ne znam kako, sam ja nastavila...jer ja "fino kuham", a i moja svekrva "nema vremena" (sapunice oduzmu puno vremena)...
I nije meni problem kuhati. Nije da volim, ali...to se mora....
Nas je 5. Četiri generacije, pet ukusa, šesnaest bolesti koje određuju način prehrane....i treba kuhati za sutra, jer baka jede oko 12. Ona je zaslužila da se ja zbog nje pomučim, jer me zadužila, dobra je...ima pravo to još malo godina što joj je ostalo uživati u miru.
Šta skuhati za sutra (znači grijanje) šta svi smiju jesti i vole??????
To je pitanje od kojeg me pet dana u tjednu boli želudac (pa ni ja ne smijem svašta jesti
). Vrtim nekih 6-7 jela svaki tjedan i već mi se gadi kuhati ih, a kamoli jesti
....
Znam da mnoge od vas muči isti problem, pa vas molim, ako znate nešto brzo, dobro da mi javite. Osim dinstane junetine, ćufti, nekoliko variva....
I krumpir se
može podgrijavati!!!
I, baš sam ja smotana! Na kraju vam nisam rekla sve bitno...svekrva subotom i nedjeljom kuha, jer ne radi
!!!
| petak, 30.03.2007. u 17:27 |
][
3 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Kod mene, ustvari, ništa novo. Kad malo razmislim, život mi je jaaaako dosadan. Posao, doma, opet posao(onaj u plastenicima), pospremanje, kuhanje za sutra.......i to je to. Boooooooring!!!!!
Evo, Buntovnik sjedi pored mene, priča mi šta je danas bilo u školi i žali se, znate ono....na nepravdu...njega je pitao, sve je znao samo je malo zastao i dobio 2
, a kolega nije znao i dobio 4
. Ha, nepravda! Ni prva ni zadnja u životu, sine.
Preprezaposleni
(od sad ću ga zvati Lav, po horoskopu, ovo mi je predugačko) je jako nervozan. Još nije dobio konačni odgovor za posao, a dok ne znamo da li ide raditi, ne možemo planirati postojeći posao
.
Gledala sam sinoć Kućanice (kad završi CSI, onda gledam) i podsjetile su me na neke "moje probleme" tj. dileme.
Već sam pisala o tome, ali to je bilo u početku pa sumnjam da ste čitali. Radi se o mojoj prijateljici ( i kumi, naravno, u ovom slučaju smo mi kumovi njihovom sinu, Smooookvici kuminoj
) koju muž bezobrazno vara!
Nitko joj neće reći, a ona (inače inteligentna žena) ništa ne vidi.
On je toliko bezobrazan da joj ljubavnicu dovede k njoj
i one veselo razgovaraju......a djeca se jako vole, samo ne znaju da su brat i sestra.....
I ja to svakodnevno gledam....
Stvarno se pitam da li je moguće da žena bude toliko glupa!!!
A možda i nije, možda samo neće da zna, kao i ona sinoć u seriji.....
Pa, tko sam onda ja da joj kvarim njenu idilu!!!!
A dali su mi i ideju....da platim nekog da njega ...prestraši? Ha,ha,ha.....
Eto tako.... vrijeme je ubitačno....jedva čekam sunce...doduše, onda me neće biti na blogu, ali.....
| utorak, 27.03.2007. u 16:12 |
][
20 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
A kad te stvarno sve uza zid pritisneeee, digni glavu, neeee daj se, pjevaj pjeeeesme ljubavneee, zaaaplači kad te nitko ne vidiiii.......
Obožavam Parni valjak!!!!
Imaju još jedan dobar stih: .....kažu treba štedjeti, a ja nemam što za trošiti....
A, pitate me kako sam??? Pjevam pjesme ljubavne....
No, ne bi o tome zašto svi ovi smajlići, problemi na poslu, prekomplicirano da to opisujem, a i ne možete mi pomoći....
Nitko mi ne može pomoći osim mene same. Treba staviti točku na i i krenuti dalje....i ne se živcirati jer to obično ne pomaže, samo pogoršava zdr. stanje...
Eto vidite da sve znam, samo mi praksa malo teže ide...
I tako, danas je subota...dan za izlaske, druženja.... Buntovnik ide danas van, pošto smo zaključili da su poduzete mjere nakon pregleda imenika urodile plodom, bar donekle
....pa smo ga pustili van da ne budemo tirani
Dobro je on dijete, samo ga muči društvo, tj. previše je povodljiv. Žao mi je kad ga moramo kazniti, već dugo i nismo, ali ovaj put je prevršio svaku mjeru...nadam se da će s vremenom doći pameti. Treba izdržati još godinu-dvije....
A da, rekoh da je subota dan za..bla,bla....
Kod nas to obično znači da će ili kumovi jedni, drugi, treći..itd... doći k nama ili mi k njima....ili je kartanje ili čisto bla,bla,bla....uz kavu.
I to je to. Ja nedjeljom radim, pa sam svaku nedjelju pospana i nadoknađujem to popodne.
Vani nismo bili od....nemam pojma kad.
Ne zato jer nam se ne ide, nego jer nemamo kamo. U našem gradu ( namjerno izbjegavam reći koji je to grad, jer svatko svakog zna, pa bi me moji sugrađani brzo prepoznali, a to ne želim. A volim svoj grad i gorim od želje da vam ga predstavim!) ima nekoliko mjesta koja sebe zovu DISKO, znate, ono sa narodnjacima...
Ima i Rock caffe. Al´ tamo ide Buntovnik. Pa ne možemo i mi. Ne zbog nas, nego ne mogu to uradit vlastitom djetetu! A moram priznat da je meni to malo prebučno....ah, godine....
I to je to! Neko normalno mjesto----nema!
Pa idemo kod kumova!!!! (Sa godinama, svi prijatelji postanu kumovi, na ovaj ili onaj način)
| subota, 24.03.2007. u 15:50 |
][
15 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Opet bezveze
Evo mene redizajnirane. Kao što već rekoh, nisam baš zadovoljna, malo mi je prejaka boja.
Ali, GRAVITACIJA JE KUČKA!
Sve žene koje su rodile, koje su prešle 30-tu, a i poneki muškarac (tu ne bi precizirala godine da ne izazovem salve negodovanja) razumiju na šta mislim!!!!!!!!!
Hm, ta gravitacija....počevši od kapaka, obraza, vrata...pa onda najbolnije....o...ne mogu to ni napisati, a kamoli pogledati!
Znala sam da će moja prošla tema izazvati zanimanje. A nisam htjela nadugačko i naširoko! O toj temi bi mi mogle dugooooo!
Inače, ništa novo. Snijeg se otopio. Srećom.
| srijeda, 21.03.2007. u 18:49 |
][
18 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
OČAJNIČKI TRAŽIM NOVI DIZAJN!
Bila sam pronašla jedan sa suncokretom, ali....izgubila, i sad ne mogu pronaći tu stranicu!!!!!!!
Ako znate nešto dobro, javite.
Ovaj je privremen. Nije loš, ali, nije to to. Buntovnik kaže da ću idući sama stavljati.
A on, naravno, nema vremena dizajnirati mi po mojoj želji
| utorak, 20.03.2007. u 18:14 |
][
4 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Bezveze post
Ne mogu vjerovati!!!!!!!!
Stvarno pada snijeg. Da, pada! Zabijelio! Grozno! Bljak!
Ja uopće nisam zimski tip. Ova zima je bila po mojoj mjeri. Ustvari, kad bih mogla birati, odselila bi se u Rijeku. Mislim, Dalmacija je prekrasna, ali kažu da je bura puno jača i duže traje nego u Rijeci. A ne volim ni vjetrove
.
Volim sunce i temperaturu od 20 do 30 stupnjeva
!
Moram objasniti ovaj box Kakva svekrva ne smijem biti.
Dakle, imam ja svekrvu. Bez svekra. Nažalost umro.
I, nije ona loša. Ona samo nikako da prihvati činjenicu da smo mi odrasli ljudi i samim time u stanju donositi odluke.
Ona je naravno, najpametnija. Ne poričem da ima veće životno iskustvo, da možda o nekim stvarima više zna...ali, imamo mi pravo na naše pogreške.
Teška je
Ona je do prije 2 godine vjerovala da se njezin sin nikad nije napio
!
Dok joj ja (zločesta snaha) nisam razbila tu iluziju. Mislim, nije da on pije, ali 2-3 puta godišnje si popije.
Nije ni da ona mene mrzi. Ali me ni ne voli. Nisam snaha od formata!
I sve krivo radim. Ni kilu paradajza ne znam kupiti....
I onda sam ja odlučila zapisati kakva ja ne smijem biti.
Da se ne zaboravi. Jer, možda ću i ja htjeti samo najbolje.
Htjela sam pisati ponešto i o Buntovniku, ali mi viri preko ramena pa me dekoncentrira
.
Naravno da on čita moj blog (na moje veliko razočaranje jer sam mislila da neće moći). Rekla sam da sam polupismena a on budući informatičar....
Naivna ja
.
Slikala sam prirodu danas pa vam možda poslije stavim i slikice. Buntovnik uči
, a ja još nisam petljala oko digitalca i kompa, pa ga moram čekati.
| utorak, 20.03.2007. u 08:56 |
][
2 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Obleka
Ljudi, vi ste divni.....
Tako sam jučer htjela započeti novi post. Ali.....
"Blog ne radi" ili tako nešto.....Probam komentare(a imala sam ih) -isto. Neće. A ja
Dakle, ja dobre volje, što zahvaljujući novoj frizuri, što tome da je Preprezaposleni treći put u 11 godina bio na informacijama pa je ovaj put on bio
(jer lakše je kad ti netko drugi kaže nego kad vidiš imenik), što zahvaljujući vašim divnim komentarima htjela se raspisati..... i sad više ne znam o čemu. Ma, niš pametno!
A, da sjetila sam se.
Ne znam da li vi imate problema oko kupovine garderobe kao ja. Nisam baš debela, malo? celulita na nogama, malo veća prsa u odnosu na leđa i struk(još ga imam), dobro, niska sam, imam 38 godina.....
Traperice su mi noćna mora. Kupujem ih već 2mj. Kupila sam nekakve bezveze samo da imam u čemu raditi, ali poštene traperice ne.
Ili su kineske(NEĆU), ili nekakve uske nogavice za klinke od 12 god, ili preplitke......Ja neću nešto za babe
, a nisam ni za one za klinke
.
Ista stvar, još gora, sa majicama ili već nečim sličnim, a nedaj Bože da moram na svadbu
.... To sam lani prošla, na kraju sam nosila ono u čemu sam zadnjih valjda 5 god na slikama
. U cijelom gradu(50-ak tisuća stanovnika) -ništa! Najbolji dokaz da ne izmišljam je taj što je muž išao samnom i nije prigovarao
!
Mislim... ne razumijem ni trgovce ni proizvođače. Nisu sve žene br. 36! i manje. Većina žena koje su rodile i u nekim su godinama kad bi se obukle modernije a da ne ispadaju smiješne, ne izgleda kao Angelina Jolie!
Ja ne želim da mi imalo sala visi preko ruba hlače kad mi se majica podigne, ako to mogu sakriti. Ali, napravite nešto broj 40! Ako i piše da je veće, kad obučeš....katastrofa!
Sad stvarno više nemam vremena, potrošila sam popodnevni odmor na blog, a moje me biljčice zovu.
Vani je sve više posla tako da će mene biti sve manje....
| petak, 16.03.2007. u 15:17 |
][
14 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Tko sam, ustvari ja.....?
Čitam ja sad stare postove, a i ovaj zadnji i shvatim nekoliko stvari.
Kao 1.
Svi su nešto depresivni, tužni
, ljutiti
, negativni
....Užas.
A ja o sebi volim misliti (i drugi mi to kažu) da sam vesela
i pozitivna osoba. A sad ovo.
Pa sam se zamislila
. Možda je to zato što obično ja služim kao rame za plakanje. Meni se stalno netko žali, jada, plače.... Rodbina, prijatelji a i mušterije.
Jučer mi žena, starija, nije baš da smo si dobre, onako, mušterija i to ne baš dobra, otplakala kod mene za svojom pokojnom sestrom.
Naravno, žao mi žene, i jedne i druge.
Ona otišla, lakše joj. A ja ostala u bedu.....
I tako stalno, ili su ljubavni problemi, ili svekrve ( a na tu temu imam i ja što za reći), muževi, posao....
I sve bi to bilo O.K. kad bi mene bar ponekad netko htio poslušati
. Jer i ja imam problema.
Ali ne znam kukati i plakati.
Da sam bar bolje grijala stolicu i postala psihić!!!!! Koje bi novce zaradila!
Ovako zaradim samo depresiju.
Mislim da zato i pišem ovaj blog. Da se ispucam, izjadam....I bar ne znam da li me vi želite ili ne slušati (čitati).
Baš me briga, ja sam svoje rekla, a vi ako ćete čitajte, ako nećete...kliknite mišem. A ja to ne znam!!!!
Kao 2.
Nismo mi baš tako loši roditelji kako sam ja to opisala. Mislim.... previše radimo, znam...premalo smo s djetetom. Ali se trudimo da to malo vremena provedemo u razgovoru
. Nadm se da će ga te lude godine proći.
Kao 3.
Ma, ja sam postala ovisna o blogu!!!!!!!!!
A koliko prigovaram Buntovniku i Pre(ne)zaposlenom!!!!!
A što se tiče Pre(ne)zaposlenog......e, mijenja ime!!!
U Preprezaposleni.
Jer ide u pečalbu. Valjda se to tako kaže.
Dobio je posao u susjednoj državi (nemoj da mi više netko priča viceve na račun malih država i tsl)
, plaća je dobra, a njegov dosadašnji posao(uzgoj cvijeća) ću preuzeti ja i neki radnik(ca). A neće raditi stalno, samo po noći
Nadam se da će to funkcionirati.
Ovo je ipak malo veseliji post.
A sad moram ići kuhati ručak za sutra i konačno skratiti nekakve traperice jer nemam šta za obući....
| utorak, 13.03.2007. u 19:43 |
][
7 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Biti roditelj....
U ono davno, davno vrijeme kad Buntovnik još nije bio buntovnik nego Bubica, Maza, Sunce.... čula sam izreku :Malo dijete- mala briga, veliko dijete-velika briga.
Nisam shvaćala.
Mislila sam da je najveća briga kad treba jesti, jesu li mu pelene suhe, da nije nedajbože bolestan.....
E, sad shvaćam šta su mislili. I potpuno su bili u pravu.
Tek sad shvaćam kako je bilo mojoj mami. I divim joj se. Moj tata je poginuo kad sam ja imala10, a brat 8 godina.
A ona, neobrazovana (gotovo), tip osobe kojoj treba netko da ju vodi, stambeno pitanje nerješeno, deda koji je star i sam....
I dvoje djece. U pubertetu.
I uspjela je. Odgojila nas je dobro. Naravno da smo mogli "ispasti" i bolje. Mislim, što se škole tiče, ali ona je dala sve od sebe i omogućila nam sve što smo htjeli.
A mene danas ljuti moj Buntovnik. Sad je 3. razred. Izabrao je vrlo perspektivnu školu. Sam je to htio. A danas mu se ne uči. Mislim, ne samo danas, nego ni inače.
Već dugo mu pokušavam objasniti da sa dvojkama i trojkama nema fakulteta. Ako se i upiše (slučajno) ne može završiti. Nema ZNANJE.
A, sve što treba je učiti sat i pol dnevno! On nema toliko vremena.
Mislite da nešto radi? Ma ne! Ima njemački dva puta tjedno. I to su mu sve vanškolske obaveze. I kućne.
Natprosječno je inteligentan, ali i natprosječno-lijen!
Pre(ne)zaposleni i ja više ne znamo na koji način mu objasniti.
Sve smo probali, zabrane, kazne, nagrade, ignoriranje....
A ne mogu ga pustiti da radi što hoće,jer vidim kamo to vodi - nema diplome.
Škola koju ide je četverogodišnja, bez ikakve šanse da nešto radi s njom.
Rezultati testa iz fizike prošli tjedan su me dotukli!
1 i 2. Kakva je to ocjena? I zašto me po stoti put lagao da je učio i da zna? A ja, naivna, vjerujem.
Totalno sam razočarana. S njim, sa nama kao roditeljima.....
Nisam si mislila da je tako teško biti roditelj.
| nedjelja, 11.03.2007. u 17:22 |
][
8 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Money, money... i Bože,spasi me
Konačno je došlo proljeće. Znam po tome što su ljudi počeli kupovati cvijeće(kao da im zimi ne treba).
Zaista volim svoj posao (ne i mjesto na kojem radim,plac) i uživam i ja u svemu šarenom i rascvjetanom i gušt mi je prodavati lijepo cvijeće.
Naravno, naslov nije bezveze. Moju ljubav prema cvijeću bitno oplemenjuju nofci. nofci....
E, a sa svakom novom sezonom dolaze i "biseri". Danas je već počelo, a to mi je i inače najdraži biser (između ostalog prodajem i sadnice ruža):
-Hoće se meni te ruže primiti?
-Hoće, gospođo, nisu suhe...itd ( ja strpljivo objašnjavam kako se sade i ostalo)
- Ja sam sadila, ali mi se nisu primile (žena je očajna i baš mi ne vjeruje sve što pričam!)
- Pa, ne znam...(ja već shvaćam da će ovo ići malo teže, ali...)
- A, možda...(ona dolazi na ideju, ali malo se boji reći)
-Da? (čekam, smješkam se u sebi jer znam da slijedi biser samo ne znam koji)
-Jesam li ja trebala skinuti ovaj najlon dolje sa korjena?(e,sad sam ja očajna!)
Kad moj Buntovnik bude kod kuće i kad bude imao vremena da me nauči stavljati slikice, razveselit ću vas sa ponekom. Za početak mi fali SUNCOKRETIĆ.
| petak, 09.03.2007. u 21:32 |
][
1 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Najprije, hvala na komentarima.
Danas mi je izuzetno tužan dan. Nakon teške borbe, ležanja u bolnici, na aparatima, umrla je vrlo draga osoba. U prvom mjesecu je manijak naletio sa đipom na ljude koji su se pristojno vozili cestom.
Borba moje drage Mire je trajala do sinoć.
To je bila osoba koja je od mene starija 15-tak godina i u mojim djevojačkim godinama mi puno pomogla, dala mi najbolje savjete, bez pametovanja i soljenja pameti kao što to rade mame, tete i ostali.
Kažu da Bog sebi uzima najbolje. Svejedno, nije pošteno.
| utorak, 06.03.2007. u 20:14 |
][
1 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Vojska i mama
Sve je počelo u 12.mj. prošle godine kad je stigla preporučena pošiljka adresirana na moje dijete! Šok!
A onda je uslijedio još veći - poziv za upis u vojnu evidenciju!!!!!!
Jesu li oni normalni?! Oni bi moje dijete u vojsku! To djetinjasto, nezrelo, nesposobno dijete!
Onda sam shvatila. Takvim ga samo ja vidim. Za mene će zauvijek biti dijete.
I danas je moj Buntovnik, moj Jedinac, moje Svenasvijetu bio na liječničkom pregledu za vojsku.
Sposoban.
Naravno, sretna sam što mi je dijete zdravo. I još sretnija što se ukida vojni rok!
| četvrtak, 01.03.2007. u 16:27 |
][
3 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
