suncokreti na oblacima

četvrtak, 30.06.2016.

Ponešto o razvodima ...

Baš sam neki dan u trenucima vlastite besposlenosti i totalne fjake ležeći u krevetu razmišljala koji su moji tekstovi najčitaniji? Koje teme najviše dirnu populaciju i potaknu ih na čitanje, analiziranje, lajkanje i možda s neko diskutiranje o onom što je napisano?

Naravno, nije mi dugo trebalo da zbrojim dva i dva i da otkrijem tu kvazi misteriju. Najčitanije teme koje sam prostrla po papiru tj. po blogu su teme razvoda.

Nažalost ili na sreću, kako se uzme, iskustvo razvoda sam i sama prošla i što se tiče navedene teme mogla bih napisati jednu poštenu knjigu na tu temu. Razvod i sva stanja (ili sranja) koja razvod nosi sa sobom sam prošla do najsitnijeg detalja i ništa mi nije promaklo - sigurna sam, baš sve imam u rukavu, detaljno pokrivam sva područja i faze razvoda.

Upravo sad kad ovo pišem mislim si kako bih mogla početi pružati pomoć za vrijeme trajanja i nakon razvoda, te motivirati ljude na način da shvate da razvodom život nije stao, ako si se razveo ili si ostavljen - jebote, pa nisi umro, život nije prestao, čemu toliki cirkus i drame koje kod ponekih traju do unedogled?

Razvod ili prekid bilo kakvog dubljeg odnosa je zaista šok i sasvim je u redu biti ljut, isplakati se, vrištati, proanalizirati sve do zadnjeg detalja sam sa sobom, u redu je biti i zabrinut i uplašen, sve su to emocije koje se dogode nakon razvoda svima pa tako i meni, i one su kako sam već rekla sasvim ok i treba ih znati proživjeti i preživjeti, ali sami u konačnici odlučujemo koliko će te emocije trajati. Sami odlučujemo hoćemo li se lagano predati Sami odlučujemo koliko ćemo dugo biti ljuti, sami odlučujemo koliko ćemo dugo žaliti, da sami, znam da bi bilo lakše okriviti nekog drugog i prebaciti lopticu nekom do nas, ali ne, nažalost ne može - sami odabiremo izbore i tako ih i živimo.

Ali vrijeme ide, život nepovratno prolazi i nekako je važno što prije shvatiti da treba dignuti se na noge, otresti koljena i okrenuti novu stranicu u životu - naučiti prihvatiti, da je sada tako kako je, a Bože moj, čemu stajati i cupkati na mjestu, čemu plakati godinama, čemu beskonačno sažaljevati sebe. Uostalom, kao da te netko pita, život ide i furaj dalje, kako znaš.
Možda zvuči okrutno, ali tako je nekako, nema se baš vremena za previše plakanja, čemu trošiti dragocjeno vrijeme ovog jedinog života na dugo i beskonačno zaustavljanje na prošlosti, na onom nečem što je bilo? Čemu? Ne razumijem.

Znam mnoge ljude oko sebe, koji su se nažalost ili na sreću razveli, ali kao što su se razveli tako im je samo i isključivo svojom voljom život stao - neke žene teško se nose s ostavljenjem, prekidima pa posjećuju stručnjake još godinama nakon razvoda pretačući iz šupljeg u prazno s njima, ali ok, ako im je to potrebno i ako se nakon terapije osjećaju bolje, zašto ne?
Neka idu, iako sam mišljenja da ukoliko sam sebi ne pomogneš i sam se ne potrudiš oko vlastitog života nema baš tu nekog stručnjaka koji će ti pomoći previše, nitko ne može živjeti naš život osim nas samih, teška je to spoznaja, ali je takva. Postoje ljudi u našim životima koji će nam u teškim trenucima razvoda biti tu, podrška, saslušati nas, možda i pokazati nam put i dati nam onaj tračak nade da bolje i sretnije sutra zaista postoji, ali nitko osim nas samih ne može može igrati našu životnu rolu, ma kakva ona bila, naša je i moramo se nositi s njom onako kako znamo i umijemo, tako da...

Neki dan pričam s frendom koji se razveo prije cca 3 god. i jedina misija u životu koju ima u te 3 godine je kako što bolje zajebati bivšu!
Mislim ono, katastrofa na šta ti život prolazi?!
Čim samo i pomislim da netko izgubi cijele 3 god. vlastitog dragocjenog života na razmišljanje i stvaranje strategije kako što bolje skajlati bivšeg ili bivšu, ja se naježim. Pazi, nije to malo, to je 3 god., pa onda to prebaci u mjesece, pa iz mjeseca u dane, pa kad skužiš koje su to brojke naježiš se.
A najgore je to što ti život prolazi i nema natrag, nema povratka, a gubiš vrijeme na bedastoće. Doslovce bedastoće.

Realno, šta dobivaš time što ti je misija pošteno skajlati bivšeg?

Trenutnu sreću, jer ona ili on pate? Ako ih pošteno zajebemo jel nam ego dovoljno nahranjen? Što dobivamo? Možda trenutno dobijemo taj neki vlastiti osjećaj lažne moći i prozirne superiornosti, a dugoročno? Što dobivamo dugoročno?

Ne znam što drugi dobivaju iz toga svog hira osim možda čir na želucu, puno stresa i previše bespotrebnog razmišljanja i kovanja paklenog plana te uzaludnog gubljenja svog dragocjenog vremena, ali recimo, ja kad sam se razvela, moja jedina misija tada je bila - BITI SRETNA I GRABITI ŽIVOT!

E sad, to su Vam kako se ono kaže, dvije muhe jednim udarcem, sretan si i živiš život do maksimuma, a istovremeno sasvim spontano i diskretno stavljaš bivšem sol na ranu jer postoji neko mišljenje u narodu da nakon razvoda valjda trebaš sjediti doma i plakati, žaliti i ne znam kakve još pizdarije se očekuju od nekog tko se razveo, od nekog tko je ostavljen ili tko je ostavio.

Ne znam kako to ide kod drugih, ali meni ta priča baš i ne rezonira samnom!

I opet se pitam, zašto su teme oko razvoda toliko tražene i čitane?

Ljudi kad se odluče na razvod vole pričati o tome, vole čitati i istraživati na tu temu jer im valjda bude lakše, valjda si traže potvrde iz tuđih sudbina da to što rade je ustvari ispravno, iako tko će znati što je ustvari ispravno, a što nije, opet to nitko ne zna osim nas samih, a ponekad niti mi ne znamo što je ispravno i kojim putem ponekad krenuti, što je i normalno ponekad kad ti se svijet i život sruši preko noći, jebi ga...

Uglavnom, nemojte se baviti tuđim životima, tuđom djecom i tuđim razvodima, bavite se sobom i svojim životom, i vjerujte mi, tu imate sasvim dovoljno posla i nema šanse da Vam bude dosadno niti jednog jedinog dana - zaista nema šanse.

30.06.2016. u 22:34 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2016 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (10)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (9)
Srpanj 2013 (11)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (17)
Ožujak 2013 (15)
Veljača 2013 (11)
Siječanj 2013 (10)
Prosinac 2012 (13)
Studeni 2012 (19)
Listopad 2012 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


"Najbolji dan u tvom životu je onaj dan kada odlučiš da je tvoj život samo tvoj. Bez izvinjenja ili opravdanja. Bez ikoga na koga ćeš se osloniti,od koga ćeš zavisiti ili koga ćeš kriviti."



FB: suncokreti na oblacima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se