Novi dan
Prvo da se zahvalim svima Vama koji se javljate i pruzate mi podrsku na puno nacina.
Tkdj. se zahvaljujem svima Vama koji ste krenuli i u akciju... Jucer je izasao clanak u Zagreb Newsu o mojem volontiranju. Mnoga srca su se pokrenula. Bogu hvala... Sljedeci dan mojeg volontiranja je krenuo na prvom odjelu. Sa Dubravkom - fizioterapeutom smo vjezbali sa djevojcicom koja izgleda poput andjela. Velike plave oci i neprestani osmjeh... Covjek se jednostavno osjeca prekrasno u blizini nje.. No prvi je odjel zaista za najteze oboljele. Za mene je emotivno najteze biti tamo. Kada sam prvi put dosla u njihov 'dnevni boravak' doslovno mi je srce stalo. Vrijeme je stalo u mojem zivotu. Koliko god sam se mentalno pripremala na to - iskustvo je uvijek drugacije. Jednostavno vidis duse zarobljene u tim deformiranim tijelima. Meni je jednog takvog tesko gledati a tamo ih je bilo 15ak...Neki koji mogu su u kolicima, neki na podu na strunjacama... Prvi do mene u kolicima me uhvatio za ruku i poceo privlaciti k sebi...srce mi je stalo.. Prisla sam mu. Oni ne govore - nemogu, ali mi je on pokazao sto zeli. Uzeo mi je ruku i prislonio svojim usnama. On jedva da ima usne - jako su deformirane. Kao u usporenom filmu prinesao je moju ruku i - poljubio je. U tom casu sam zavapila Bogu - Boze ja ovo nemogu, neznam. Boze ti sad budi tu. Ti ovo mozes. I prisla sam mu blize, on je stavio glavu na moje grudi i stisnuo se uz mene. Zagrlila sam ga i svo ono gadjenje od njegove sline, smrde im iz usta, smrdi po mokraci jer to rade u pelene... da sve je to u tom trenutku nestalo. Dusa mi je rekla da sam na najpravijem mjestu u zivotu. Dosla sam do svakog i svakog pogladila po glavi. Njezno, lagano... Molila se - Boze budi tu sada. Svaki je reagirao na svoj nacin. Najcesce titraj usana, blagi osmjeh... Zena (za koju sam tek nakon 2 dana saznala da je zena) je rezala kad sam joj prilazila. Kako sam je pogladila po glavi prestala je rezati i pogledala me u oci. Pravo u oci, u dusu. Smirila se. Tada sam pogledala njegovateljice koje rade tamo. Tri mlade zene. Strpljive, sa najvecim srcima koje sam ikada vidjela...Prisla sam im i stisnula ruku. Ljudi koje jednostavno trebate upoznati u zivotu. TO su heroji. Tim ljudim treba dati direktorske place, pomislila sam. I onda sam shvatila da je to - nenaplativo. Izasla sam iz zgrade van i zahvalila se Bogu na svemu sto dobivam u zivotu. Duboko u srcu stvari su se poslozile. Zivotne vrijednosti su se poslozile i u srcu sam se zahvalila svim ljudima Centra Stancic sto me uce da spoznam - Tko sam ja zapravo? |
siječanj, 2007 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv