sunce na prozoru

petak, 30.09.2011.

NAJDRAŽOJ KUMI

BUDI SVJETLOST

Jutros sam ugledala meteor,
toliko blistav,
da je moj pogled podigao sa tla,
visoko u nebo.
Ma koliko ja željela
uhvatiti još djelić njegove svjetlosti,
on je nestao.
A onda sam postala svjesna
prisutnosti mnoštva zvijezda,
čije svjetlo,
iako ne tako sjajno,
postojano traje i dalje.
Želim ti da i ti budeš
zvijezda svojim kćerima,
da ih svojim sjajem vodiš
i griješ svojom toplinom.
Da tvoje svjetlo ostane u njima
cijeli njihov život,
jer to je najblistaviji trag
koji ostavljamo iza sebe.
To je i meni ostavila
moja majka,
najveće bogatstvo:

toplinu i ljubav.



DRAGA KUMICE......

* * * * * * * * *

SRETAN TI ROĐENDAN !!!!!

Onoj koja jedina dijeli samnom stvarni i virtualni svijet wave i prati sve što sam u stanju prosuti po blogosferi i s kojom vodim najšašavije i najinspirativnije telefonske razgovore. party Znam da će se sjetiti dana kad je nastala ova čestitka, al' još uvijek mislim isto. kiss

- 06:57 - Komentari (49) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2011.

MOJ SVIJET.....SVAKIM DANOM BOGATIJI

Istina, nije me bilo neko vrijeme. Danas, kad sam otvorila blog zagrijalo me oko srca, dok sam čitala najnovije, poslijednje komentare. A onda sam zaključila da oni zaslužuju mnogo više od običnih odgovora. Zaslužuju barem jedan post. Ponajprije Šmrika i njegova pismica koja mi je na oči natjerala suze, što od ganuća, a što od smija. Prvo mu se ispričavam, pred cilom "net nacijom", što su pismu svi pročitali prije mene, a onda mu zahvaljujem jer je zaslužan što sam porasla i u vlastitim očima. Tolikim, me pohvalama i epitetima nitko nije nagradio još od vrimena kad mi je mati tepala. Dragi moj Šmrika, vidiš da je dobro da sam ovako "nestala" na neko vrime, jer da nisam pisma bi se još rađala u porođajnim mukama i trudima. Stvarno si se potrudio upoznati me preko mojih postova i još jednom ti iskreno HVALA na prekrasnim riječima, a mogu ti reći da si i kod mog Novigrajca dobio pet plus. Jedino mi je žao što Mezimca nisi vodio na utakmicu...... ma nisi mu valjda reko da sam ja tome kriva?!!!
Značenje i pravu ljepotu ovakve komunikacije najljepše je riječima opisala Crna Kraljica. Opet se pokazalo da je Kraljica od pera, jer zna oslikati osjećaje koje budimo jedni u drugima, ovako na neviđeno, toplom rječju, razumijevanjem onoga što je izrečeno, ulaskom u samu bit osobe koja stoji iza znakova kojima komuniciramo i iskazivanjem jednostavne, tople ljudskosti. Draga Kraljice i ja sam oduševljena ovim stihovima, ali i tvojim komentarom koji je dao dostojan obol Šmrikinoj pjesmi i od srca ga potpisujem.
Moram se dotaći drage Mjesečine, koju je naš Šmrika osvojio svojim prepoznatljivim komentarima i južnjačkim šarmom. U svojih hmmmhmhm godina upoznala sam mnoge ljude. Prijateljevala sa onima starijim i preko dvadeset godina od sebe, ali i sa mnogo mlađima. Uvijek, ali uvijek iznova me fascinira kako je stvarno istina da godine nisu važne, kako za ljubav tako i za prijateljstva. Kad se osobe kliknu, kad se poklope neki parametri....komunikacija među njima je čisto zadovoljstvo. Iako me svakodnevno rastužuje kad vidim kuda taj mladi svijet ide i čime se zanima, svako toliko se nađe neka Mjesečina u mome životu koja mi da tračak nade da još nije sve izgubljeno. Da razum, osjećaji i dobar odgoj još nisu odselili s naše planete. Draga moja Mjesečinice, nadam se da ti je stres izazvan selidbom bar malo popustio, želim ti sreću sa ispitima, a nalito te pozivam u Novigrad na koncert klape HRM-a na škaline. Klinji poručujem nek te dobro čuva, jer takvo se blago nalazi samo jednom u životu.
Ne smijem, a niti mogu zaboraviti blogoprijatelja koji mi je puno pomogao u snalaženju u blogosferi od samog početka. Kako bi mu mogla na ičem zamjeriti, a pogotovo ne na lijepim riječima upućenim bilo kome na mome blogu (ne nužno mojoj malenkosti)..... Dragi Smotani, ti i Kamena ste me očito prizvali na prozor i sad mi je toliko drago zbog toga da Vam to ne mogu ni opisati. Još malo i navršit će puna godina kako sam se našla među vama. Lijep je osjećaj kad se osvrneš oko sebe i među tolikim ljudima, kako kaže naša Crna Kraljica, ugledaš čovjeka. I to ne jednog, nego njih nekoliko čak. Pa hvala vam, dragi moji što ste me primili u svoje redove i postali dijelom mog svijeta.

Sad bi konačno bilo vrijeme, a bome i red da pojasnim okolnosti mog nešto dužeg izbivanja sa bloga. Točno prije dva tjedna krenula sam pisati post i jednostavno zablokirala. Kao kad ti usred razgovora "rikne" baterija na mobitelu. Problem je bio u emocionalnoj rastrojenosti, mislim da bi to tako nazvali stručnjaci. A u stvari, radilo se o strahu za zdravlje meni vrlo bliske osobe. Vrijeme sam provodila tražeći nešto što će mi odvratiti misli od tog straha, koji je bio opravdan, ali srećom i jučer konačno potvrđeno bezrazložan. Sve do danas nisam bila u stanju moždane vijuge usmjeriti u željenom pravcu, jer bi se misli uvijek vračale na isto, a onda bi se javljala panika i tako u krug.
Napokon, začarani krug je prekinut i osjećam se poput prnceze spašene iz mračne i ledene kule. Zahvaljujem Bogu na tome.

Na kraju, dragi moji, voljela bih sa vama podijeliti jednu lijepu, možda naizgled sitnicu, ali za mene je to velika stvar i pravo veselje. Konačno smo, moji dečki i ja uspjeli u jednom svom naumu. Prije nekog vremena u naša se srca ušuljala jedna mala kujica, Lola. Mislim da sam je spominjala u svojim prijašnjim postovima, a ona je inače nasljednica starog Bobija kojem sam jedan post i posvetila. O čemu se radi? Dakle, to malo drago stvorenje u svojih niti godinu i po dana života, već je imalo dva legla od ukupno devetnaest (19) štenaca. Ne želim ni razmišljati kako su završili, a kamoli pričati o tome. Uspjela sam se pomiriti time da su njeni pravi vlasnici stari ljudi, koji što zbog svoje dobi, financijskih mogućnosti, a svakako i zbog čudnih običaja zbog kojih se na životinje općenito na selu gleda samo kao na sredstvo koje nečem služi, koji se nisu u stanju o psu brinuti onako kako bi to zapravo trebalo. Zato smo mi čvrsto odlučili poduzeti nešto, barem po pitanju neželjenih trudnoća i....... evo, prije dva tjedna je došlo i do realizacije. Lola se danas već potpuno oporavila od operacije, a moram priznati da je bila vrlo poslušna pacjentica. Sad se već naveliko jurca sa Bebom i ostalim četveronožnim suseljanima.
Svjesna sam toga, bit će zasigurno onih koji će pomisliti: velika stvar, koliko djece umire od gladi, boleština, ljudi se ubijaju, neimaština na sve strane....... Al' evo, mene veseli spoznaja da će jedno malo, četveronožno biće imati malo kvalitetniji život. Kako i ne bi? Trebam se samo vratiti ni dva mjeseca unatrag, na dan našeg povratka kući. Kad je čula motor (od svog ponosnog vlasnika prozvan Srebrna strijela ) mog Dalmoša kako prolazi pored njene kuće, poput strijele je za njim doletjela k nama. Njeno iskreno veselje, koje se ne da opisati riječima, natjeralo mi je suze na oči. I kako onda ne uzvratiti na takvu ljubav nečim većim od zdjelice hrane, češkanja iza ušiju ili topline svoga doma?



250


250


250

- 23:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.


    ( vlč. Zlatko Sudac)


















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se