sunce na prozoru

subota, 12.03.2011.

Buđenje

Ovih nekoliko lijepih, mada vjetrovitih dana, daju naslutiti da nam se konačno bliži proljeće. To potkrepljuje i onaj umor koji se gotovo redovito javlja već godinama unazad, nakon dugih zima. Nisu bez razloga tu boljeticu prozvali " proljetni umor ". To bi bio stručni naziv kojim se liječnici koriste kad potražimo njihovu pomoć, zabrinuti simptomima koji mogu sličiti onima iza kojih se skrivaju prave bolesti. Mada nije baš ugodan, s godinama sam ga počela dočekivati gotovo sa dobrodošlicom, kao lastavice kad se vrate s juga, jer mi se zime čine nekako sve duže i dosadnije.

A prve " simptome " proljeća pokazuje i priroda oko mene. Narcise su već dobrano provirile iz zemlje, a mogla bih se zakleti da sam neko jutro čula kosa kako zviždi svoj ljubavni zov. Onog dana kad se vrate rode na dimnjak našeg Vatrogasnog doma, bit ću sretna, jer tad zimi više nema povratka, bar ne za neko dulje vrijeme. A što ih je lijepo vidjeti kako spokojno gacaju na svojim dugim nogama, tražeći slastan zalogaj kao uobičajena pratnja trakorima na polju, koji im prevrčući zemlju nude kao na pladnju bogat meni. No, dobro, to će još malo pričekati, ali smijem malo sanjariti.

Netko će reći da bih kao savjesna građanka ove naše zemlje, još k tome i brižna majka, čije dijete treba stabilno i plodno tlo kako bi izraslo u normalnu i uspješnu osobu... dakle kao takva, možda bih se trebala osvrnuti bolje oko sebe. Dati svoj obol u promjenama koje se nagovještavaju svud oko nas. Prosvjedi, svađe, prirodne i neprirodne katastrofe, politička previranja i stranačke prepirke. Kako nazvati sebe odgovornom, a ne pljuvati po političarima? Kako sebe smatrati moralnom, a ne stati uz bok onima koji nose transparente? Kako pokazati sebe dovoljno pametnom i obrazovanom, a ne razglabati o strategijama razvoja i političkih poteza? .......

Možda ste i u pravu, možda nemam dovoljno znanja, hrabrosti, ambicija i inih kvaliteta, ali nemam niti iluzija da će nas sve ono prije navedeno izvući iz blata u koje su nas gurnuli. Jednostavno, polazim od sebe, od svog mikrokozmosa. Osluškujem bilo svoje obitelji, svoje najdraže i najbliže mi okoline. Zadovoljna sam malim pobjedama, koje nas, male ljude velikim koracima vode naprijed. Borim se da zadržim mrvu zdravog razuma i trun dostojanstva, pa ako ustreba upustiti se u bitku sa "vanjskim neprijateljem", kao složna, mala vojska znat ćemo se oduprijeti, kao i svih ovih godina do sada. Ne razbacujem se parolama, dok nemam mudrijih odgovora na velika pitanja. Ustrajem živjeti po pravilima Božjim, unatoč nelogičnosti i apsurdnosti zakona ljudskih. Kako bi se oduprijeli nečem što nam je nametnuto, moramo znati što želimo. Tako je lakše pronaći strategiju kojom ćemo to postići. Neozbiljno je davati moć ljudima u koje nemaš vjere kličući tek bunta radi, a pogubno je svoj život povjeravati onima koji se opijaju slavom i moći.

Buđenje svijesti kod mene dolazi sa buđenjem prirode. Kolanje životnih sokova kad krene punom brzinom, zahuktava se i sustav obrane od vanjskih utjecaja. Psihološki imunosni sustav kreće u proizvodnju obrambenih stanica koje nas štite od burovitih političkih previranja. Svjesnost za mene ima sasvim drugo značenje i svrhu. Živjeti u skladu s prirodom, ići u korak sa stupnjem sazrijevanja djeteta, koje je svojim začećem postalo centar svijeta. Možda svi mi ovisimo o situaciji u našoj zemlji, možda nam netko spretniji kroji sudbinu, a možda smo ipak sami odgovorni za svoja djela, svoj put i svoj život.

- 13:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.


    ( vlč. Zlatko Sudac)