sunce na prozoru

petak, 21.01.2011.

Oprez je....

S početkom ove, 2011. godine u moj su život stigle neke nove odluke, koje same po sebi donose promjene. Ne, one nemaju nikakve veze s onim svima znanim "novogodišnjim odlukama". Jednostavno, one su produkt novonastalog stanja u obitelji. Kako je prošlo nekoliko mjeseci od "odlaska" mog tate, tako smo i mi imali vremena svoje potrebe, navike i želje uskladiti s postojećim stanjem, te su one naglo skočile na ljestvici prioriteta. Malo je čudno kad odjednom imaš vremena za dijete, muža, pa čak i za psa.

Dakle, okrenuli smo se jedni drugima, a u tome su nam pomogli i školski praznici. Istina, dijete mi je danima držalo laptop u zatočeništvu, ali to je zato što je njega napala viroza ( ne virus )....sina ( ne laptop ). Mene je ščepala, navodno pravcata gripa, a naš se pater familias izvukao samo s moždanim virusom... kako ja nazivam njegovo stanje koje traje već danima. Manifestira se iritantno dobrim raspoloženjem te konverzacijski defektnom obraćanju svojim bližnjima ( na svako pitanje i pokušaj bilo kakve komunikacije uzvraća otrcanim, izlizanim i totalno nepopularnim štosevima ). Kako god, život mi se sveo na krevet, kupaonicu i u nekim svjetlijim trenucima kuhinju. Prvo iskustvo i bliski susret s gospođom Gripom nije me nešto oduševio. Umor i visoka temperatura, sve ostalo što s njom dolazi činilo me visoko osjetljivom na statističke podatke koje su nam svakodnevno servirali u informativnim emisijama. Bilo bi mi draže da su bolovi u mišićima i zglobovima posljedicom neke intenzivne tjelesne aktivnosti, čime bi se i istopila pokoja kalorija, no... što je tu je.

Možda je to bio prst sudbine, jer sam našla vremena za neke druge stvari. Otkrila sam fantastičnu emisiju na National Geographic Chanal - Dog whisperer. Neobičan čovjek, meksikanac Cezar Millan, rješava probleme ljudi čiji psi imaju različite poremećaje u ponašanju. Veliki je poznavatelj psihologije i načina razmišljanja pasa. Konkretnim primjerima pokazuje da je uvijek, ali UVIJEK ključni faktor koji zakaže u odnosu čovjek - pas, onaj prvi, čovjek. To je zbog toga što nema pojma koja je njegova uloga u tom odnosu. Ne postoji loš pas. Čini mi se da bi naš svijet bio mnogo bolji kad bi puno više ljudi prošlo Cezarovu školu, jer on u nevjerojatno kratkom vremenu dokaže čovjeku koliko griješi, usmjeri ga i pokaže mu da svatko može biti uspješan sa svojim psom ako slijedi osnove koje su izvor uspjeha, a to je bit životinje koja potiče od vuka. Ključ je čopor, a ruka koja drži taj ljuč je vođa. Bilo bi divno živjeti u svijetu u kojem među ljudima vlada takva uravnoteženost i međusobna tolerancija poput onih u Cezarovu čoporu. U ovih nekoliko tjedana shvatila sam da potpuno drugačije gledam na svoju Bebu, razumijem njezino ponašanje i što je najvažnije želim aktivno raditi na svom pristupu i stavu prema psima kako bi njoj usadila veći osjećaj sigurnosti, a time i pokornosti, što zajedno dovodi do bolje suradnje između čovjeka i psa. Ponosno objavljujem da se naziru i prvi rezultati, što me još više potiče na svakodnevne izlaske i rad...

... ipak, ima jedna kvaka. Postala sam neoprezna i u žarkoj želji za uspjehom zaboravila ne debele jutarnje minuse. Pogađate, moj čopor je naprasno ostao bez svog vođe. Temperatura se vratila, a ovaj put je dovela i pojačanje... kašalj koji se na kraju transformirao. Upala pljućica, rekoše u Zaraznoj, a možda i gripa ( ako se službeno potvrdi ). Ma dobro, što se može. Sama sam kriva što moram učiti na svojim pogreškama. Zasad mogu iz kreveta drilati Bebu, tako je ugodnije, pogotovo dok me zagrijava topli čaj spravljen brižnim rukama mog dragog supruga, koji nije jedino što ovih dana kuha.

Iz ove perspektive ću lakše posložiti svoje životne odluke i prilagoditi ih uvjetima i situaciji, vodeći se onom starom, narodnom: OPREZ JE MAJKA MUDROSTI.





- 08:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.


    ( vlč. Zlatko Sudac)


















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se