sunce na prozoru

nedjelja, 19.08.2012.

DRAGI MOJI...

Puno je prošlo vremena od mog posljednjeg posta i nisam sigurna da će mi itko poverovati da sam tek danas pročitala komentare na njega. Nisam sigurna što me je baš danas nagnalo da otvorim blog, nakon gotovo šest mjeseci. Je li to bio mail drage mi prijateljice, čežnja za Vama, dragi moji ili neka nevidljiva sila. Ili je to bio današnji ručak uz koji sam ispekla pole krumpira koje je naš dragi i još nepežaljeni Ivek toliko volio? Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da su me Vaše tople riječi natjerale da otvorim čistu stranicu i krenem prstima po tipkovnici.
Sad ne mogu vjerovati da Vam ni Uskrs nisam čestitala, mili moji, a Vi još imate lijepe riječi za mene. Počevši od mog najdražeg učitelja Smotanog, dragi mojiCrna Kraljica i Šmrika, Kamena i Analiza, Sandra.vulin, Valcer, Tajanad i Mendulica, , nezaboravne Toxy, Metamorfoza i Vidrice i neka mi ne zamjere oni koje nisam spomenula, jer to nikako ne znači da sam ih zaboravila. Dragi moj Šmrika, imao si pravo kad si napisao: "Znam kako ti je, ali da nije tuge čovjek ne bi znao cijeniti radost. Nikad ne umiru oni koje volimo i kojih se sićamo. Tvoj prijatelj znači nije umra. Ako ti nešto znači, ovaj smotani šmrika volio bi te imati za prijatelja :)))))))))))))))) " i hvala ti na tome, jer puno mi znače tvoje riči. I da znaš, ove sam mjesece posvetila svim onim stvarima koje nekako u punom zamahu životne svakodnevice zaboravljamo, a često i ne stignemo. Druženju sa dragim osobama, čitanju knjiga, slušanju muzike i pjevanju uz najdraže pjesme. To je, sigurna sam i bio najveći razlog što mi je ove godine vrt uzvratio posebnim čarom, čak i obiljem. Odmor sam provela bez svog Dalmatinca u njegovom mistu, ali zato u predivnom društvu: Juniora, Midori (njegove kume) te njenih kćeri, Aliere i Plautile. Ova nenadmašna petorka žarila je i palila obalom puna četiri tjedna. Pela se na Forticu, vozila do Biograda, plovila do Tkona i po kiši natrag, na Blatu u Posedarju tražila školjke u beskrajnom pješćanom plićaku, jela fantastične fastfood obroke i splačine kakve nikome nikada ne bi servirali....slušali nezaboravnu klapu Sv. Juraj HRM. Istina, Midori nas je ponekad ostavljala bez svoje nazočnosti, primorana poslovnim obvezama, no vikendima se ipak vraćala da uživo sluša priče o još ponekom osvojenomi kilometru obale.
Ne znam je li moj Zeleni kvadrat sahnuo tih tjedana od tuge za mojom pažnjom ili je ipak kriva jedna viša sila, koja je pogodila sve vrtlare i ratare Ljepe naše, ali drago mi je da sam mu se vratila. Ma falio mi je i moj Dalmatinac, nije da nije, mada smo se čuli u prosjeku triput dnevno, a ako Vam kažem da su nas Beba i Lola dočekale s takvim uzbuđenjem kakvo je riječima uopće teško i opisati, budite sigurni da ne pretjerujem.
Pripreme za školu u punom su jeku, sedmi razred, nije to mala stvar. Zajedno s njima kreću i neki građevinski zahvati na kući, malo opsežniji. Dakle, bit će posla. Ipak, sad sam uvjerena da uz sve to imam snage ponovno družiti se sa blogom i Vama dragi moji. Mislim da su moje ispražnjene baterije zamjenjene nekim novim, snažnijima i da sam posve neopravdano samu sebe uvjeravala kako sam ostala bez riječi, kako više nemam o čemu pisati. To je isto kao kad uvjerite sebe da više nemate što dati....Nadam se da više nikada neću doći u takvu zabludu....jer dok je daha u meni željet ću svoje misli, riječi i djela dijeliti sa meni dragim ljudima....

- 15:20 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.03.2012.

In memoriam prijatelju.....

Nije važno vrijeme koje smo s nekim proveli niti koliko smo ga godina poznavali. Vrijednost nečijeg života nemjerljiva je ovozemaljskim mjerilima. Čak ni način na koji netko uđe u naš život ne može nas pripremiti na to koliko će nam njegovo postojanje obogatiti življenje. Naći prijatelja u današnjem svijetu, kada su sve vrijednosti pobrkane, uključujući i one moralne.....Pronaći prijatelja koji je uz tebe u pravom smislu u dobru i u zlu....graniči sa naučnom fantastikom.
Ono što si TI, dragi naš prijatelju učinio za našu obitelj, to se ne može iskazati riječima. Bio si uz nas u našim najtežim i najtužnijim trenucima....u sreći i veselju i na pomoć kada nitko drugi nije. Otišao si svojom voljom i sam Bog zna zašto si to odabrao. Nikada se nećemo prestati pitati: ZAŠTO??????
Ništa na ovome svijetu nije vrijedno da odustanemo. Da odemo....kao da nas nikada nije ni bilo. Ti si ostavio duboki trag, obasjan dobrotom svoje duše. Duše koja je bila na velikim mukama. Ne mogu zamisliti da se tvoja škoda više nikada neće zaustaviti pred našim vratima i da naša Beba neće, izbezumljena od sreće, pojuriti da te pozdravi....onako kako nikada nikoga nije pozdravila, plačući od radosti i uvijajući se oko tvojih nogu.
Znam da ti je sada bolje, mada odbijam povjerovati da je to bio jedini i pravi izlaz. Ti znaš da bi mi u svakom trenu stajali uz tebe, upravo onako kako si i ti uz nas. Pogotovo sad, kad je sudbina stala na našu stranu....kad smo se mogli zajedno radovati i kovati planove za budućnost....nakon toliko vremena....Zašto? Nije trebalo biti ovako. Još te čeka mala kamara, tvoje mjesto na plaži, kava i kolači....Tvoj prijatelj sa ispruženom rukom i ljutnjom u duši, jer....nije trebalo biti ovako.....


- 06:35 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2012  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.


    ( vlč. Zlatko Sudac)


















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se