Tko je kralj, tko pleše sam?

I konačno dođe trenutak kada kažeš: "Oke, zbilja je gotovo, sve... Sve." Zaključavam prošlost i bacam ključić daleko u podnožje Starog grada dok promatram sva ta svjetla i pitam se: "Gdje je nestalo groblje?" Razmišljam o lampašima i svijećama koji se uvijek vide odozgora, ali sada ih nema, tj. ne vidim ih.
Zatim shvatim da unatoč svemu što sam ostavila iza sebe, ne mogu pobjeć sadašnjosti koja je takva upravo zbog prošlosti. Filozofsko. Opterećujem se glupostima.


Sjedim u travi koja je mokra od rose i razmišljam o svim glupostima koje sam napravila, o svemu što sam rekla i o svemu što se dogodilo. "Gdje mi je kutija??" :( Osjećam onaj kiseli osmijeh na licu pun ironije.
Previše razmišljam.

Željela bi ići na Humanofon u četvrtak. Ali ne vjerujem da ću moć, vremenski sam zaokupljena taj četvrtak. :(

27. 09. 2007.
Knjige i Kava, Karlovac
20:00 sati (kažu)

Ugl. poanta je da budeš flegma na večinu stvari. Zapravo, upravo na one koje te opterečuju i o kojima stalno, stalno razmišljaš, kao ja, npr. :)