Probudi me s prvim zrakama Sunca

...Kada prođe ovaj pakao.

Budim se sa zorom. Vani je još mrak. U magli vidim borove i uličnu lampu koja se vidi kroz zelene grane drveća. Čujem glasno cvrkutanje ptica i poželim da sam jedna od njih. Slobodna, bez pravila i zakona. Osjećam hladnoću, uvukla mi se pod kožu. Tipična proljetna zora.
Ne mogu spavati. Oči su mi teške i jedva gledam. Čujem srce kako lupa kao da želi pobjeći. U podsvjesti čujem otkucaj svake sekunde. I tada se oglasi crkveno zvono. Šest sati. Pojavile su se prve neonske zrake Sunca. Psihički slomljena.
Još uvijek živim s prošlosti i želim nemoguće. Očekujem previše toga da se dogodi. Ne treba mi to.
Skačem na posljednji vlak, odlazim zadnjim letom. Želim slobodu. Oblake što prolaze, divne oblake. O, Lado to si lijepo rekla. :)
Želim slobodu, želim biti poput ptice. I vjerujem da mogu. Vjerujem da mogu biti slobodna, uživati u životu i biti sretna.