05

četvrtak

lipanj

2008

Oh sleeping stars, will you shine for me tonight?

Tražim izgubljeni tretnutak. Tražim trenutak u kojem se iskreno smijem.

Dobila sam novi kišobran. Ne, nemam sreće s kišobranima. Zadnji sam imala najduže. Bio je sklapajući, crni, jednostavan koji je imao crnu gumenu vezicu kod ručke. I to ga je činilo posebnim. Meni je bio poseban. Iako sam izrazila želju za novim crnim, čak sam se nadala jednakom, dobila sam crveni. Lijepa boja. Onako, baš crveni. Nešto poput boje latica maka, i s crnim šipkama. xD

Škola je završila za vrijeme najveceg pljuska. Dan je tada bio siv, i onom suncu od popodne nije bilo ni traga. Stajala sam na ulici ispod crvenog kišobrana, u vodom natopljenim tenisicama i sljepljenih mokrih hlaca do koljena. Molila sam se da me ne pogodi grom.

Poput ovog vremena, promjenjivog sam raspoloženja. Tjeskobna, nemirna, i sretna u trenutcima.

Ponekad stavrno poželim da nisam tu.

18

nedjelja

svibanj

2008

Dragi moj.

Ja sam ta koja ne zna od kuda početi, dragi moj, ja sam ta koja ne zna što napisati. Da, da, ti si ta.

Fotografija - glumii

U rane jutarnje sate probudim se tek toliko da se uvjerim da sam dočekala jutro.

Znaš, činilo mi se kao da spavam na oblaku koji se nalazi u kutu moje sobe. Ne sjećam se što sam sanjala, a dok se pokušavam sjetiti koji je dan slušam kišu koja pada.
Još jučer da si me pitao za vrijeme i moje psihičko stanje, rekla bih ti da sam živčana i nervozna zbog jadnog i sivog jutra. A dvadeset i četiri sata poslije jednako jutro kao jučer, samo ovoga puta s pljuskom, opušta me i osjećam se zadovoljno.

Hiljadu priča, šaka sreće i tišine.

Jučer prije nego što sam leglau krevet, sjetila sam se tebe draga E. i pitala se gdje si. Sve se odvijalo ubrzanim tokom i skroz sam zaboravila na tebe. No znala sam da si u pravim rukama, daleko u podsvjesti. Sjetila sam se i D., klupe dolje u šancu i četvorice koji su bili s njim. Htjela sam mu poslati poruku, ali je ponoć već odavno prošla. Bilo je prekasno s obzirom da znam da oni moraju rano ići spavati, i isto tako sam znala da je vjerojatno budan bez obzira na ono moraju. Sada sam krenula pisati poruku, ali nemam više pravih riječi.

(...)

13

utorak

studeni

2007

One day

Budim se rano, iako mogu spavati duže. Ostajem kod kuće cijeli dan. Uhvatila me prehlada i doktor kaže da bi bilo dobro biti u toplom. Gledam Everwood.
Jeste vidjeli božićnu reklamu za CocaColu? Ja jesam.
Kažu da će sutra snijeg pasti. Uhvatilo me neko uranjeno predbožićno raspoloženje. Uzbuđena sam zbog toga, i u isto vrijeme me strah vremena koje tako brzo prolazi.
Nekako stvari nisu na svom mjestu. Sve mi bježi iz ruku.

Fotografija - blancheflor

Događa se da nekoga čekate, a taj netko se nikada ne pojavi. Baš nikada? :)

Vežem kosu starom crnom gumicom i tu završavam.

06

utorak

studeni

2007

Yes, I put some new shoes on.

Štafeta koju mi je Lada proslijedila prije puno vremena.

Volim

Čitati. Knjige i besplatne primjerke Gradskog plusa kojeg pokupim u caffee-u. :)
Fotografiranje. Užasno, užasno. Tko kaže da ne možemo zaustaviti vrijeme i ponovno, i ponovno se vraćati na taj beskrajni trenutak vremena i prostora? :P
Glazbu. Imam uvrnuti glazbeni ukus i meni je baš drag. Nisam ograničena na jedan žanr i u nekom svom stvorenom glazbenom krugu slušam sve što mom uhu odgovara.
Jesen. Volim, je... Ponekad mrzim. I opet je volim, i najdraža mi je.
Francuski jezik. Jako lijep jezik.

Ne volim

One dane kada mi je svijet sive boje, i čini se kao da će zauvijek ostati takav, iako znam da me iza ugla čeka sunce. Optimist, ili samo to želim biti.

Podle ljude i podlost.

Kasniti, niti čekati nekoga dok kasni. Ali, da. Svakodnevnica.

Nogomet. Totalno sam anti sportski tip, a nogomet posebno ne volim. Koliko će djece reći da im je tjelesna kultura najdraža? E pa meni nije, iako sam se sada u srednjoj navikla na tjelesni i imamo super profesoricu koja zna raditi svoj posao.

Kod mene često prisutnu dozu nesigurnosti i manjak samopouzdanja.

Fascinira/ju me

Knjižnice. Toliko knjiga na jednom mjestu.
Jesen i proljeće uz nju.
Francuska. Želim otići tamo jednog dana.
Umjetnost. Širok pojam. (:
Svijet. Život. Ljudi.

Želim

Plašt nevidljivosti. Tada bi mogla biti nevidljiva.
Vratiti jednu osobu u svoj život, iako trentuno nisam sigurna da je jedina.
Kupiti onaj crveni kišobran na bijele točkice. Dovoljno je velik da Matea i ja ne pokisnemo do škole.
Nučiti živjeti, uživati u životu i ne opterećivati se nepotrebnim sitnicama.

I wanna live life and never be cruel
I wanna live life and be good to you
...


Nisam pisala čega me sram i što ne znam, a želim znati. Ako netko ima želju neka piše. Ana? ;)

06

subota

listopad

2007

Smijemo se zajedno.

Vrijeme je pravo jesensko i baš se dobro osjećam.
Trenutno živim u svom svijetu bez drugih, ali opet s njima. Sve je u granici noramlnog, donekle, a osjećaji su mješavina istovremene sreće i tuge. Zviči kao definicija iz konstrukcija koju sam trebala naučiti.

Trebala sam, ali nisam. ...Ići u Zagreb. Možda zato jer to nisam dovoljno željela, i toj želji je pridonio roditelj muškog roda. Ostala sam kod kuće. Slušam kišu kako pada, zvuk tipki tastature dok pišem ovaj post, i mamin usisavač koji pokušava nadglasati sve to. Razmišljam što bi radila da sam ipak prošla. Nisam željela, ali sam htjela.

Večeras sam kod kuće i gledam ''Čokoladu'' uz šalicu kakaa.

Pred nama je produženi vikend. Savršeno jer sam u zaostatku s učenjem nagomilanog gradiva (i svaki put kažem da neću više tako učiti sve odjednom i svaki puta mi se to dogodi).

Lado, žao mi je što nisam napisala štafetu. Fali mi mali dio... Napisat ću je u sljedećm postu.

Unazad trinaest godina putujem na istoj relaciji kuća - grad,škola i nikada mi taj put nije trajao duže nego što mi trentuno traje. Imam osjećaj da trebam cijelu vječnost. I svaki put traje sve duže i duže.

23

nedjelja

rujan

2007

Tko je kralj, tko pleše sam?

I konačno dođe trenutak kada kažeš: "Oke, zbilja je gotovo, sve... Sve." Zaključavam prošlost i bacam ključić daleko u podnožje Starog grada dok promatram sva ta svjetla i pitam se: "Gdje je nestalo groblje?" Razmišljam o lampašima i svijećama koji se uvijek vide odozgora, ali sada ih nema, tj. ne vidim ih.
Zatim shvatim da unatoč svemu što sam ostavila iza sebe, ne mogu pobjeć sadašnjosti koja je takva upravo zbog prošlosti. Filozofsko. Opterećujem se glupostima.


Sjedim u travi koja je mokra od rose i razmišljam o svim glupostima koje sam napravila, o svemu što sam rekla i o svemu što se dogodilo. "Gdje mi je kutija??" :( Osjećam onaj kiseli osmijeh na licu pun ironije.
Previše razmišljam.

Željela bi ići na Humanofon u četvrtak. Ali ne vjerujem da ću moć, vremenski sam zaokupljena taj četvrtak. :(

27. 09. 2007.
Knjige i Kava, Karlovac
20:00 sati
(kažu)


Ugl. poanta je da budeš flegma na večinu stvari. Zapravo, upravo na one koje te opterečuju i o kojima stalno, stalno razmišljaš, kao ja, npr. :)

17

ponedjeljak

rujan

2007

Ponovno i opet, i ponovno.

Hodamo putem koji vodi kroz arboretum, sunce sije najjače i osjećam toplinu na tjemenu. Ona počne pjevušiti When I come around i uskoro joj se priključim. Zatim nastane tišina i čuju se samo naši koraci.
- Zašto, iz kojeg razloga ta pjesma?
- Ne znam, došlo mi je. - smije se, i smijem se s Njom
Sada pjeva neku parodiju na pjesmu Pokemona, iza nas je škola koja je svakim našim korakom sve manja i manja, razmišljam o trenutnku prije, zatim započinjemo kratki razgovor i ubrzo nakon toga opet pjevamo. I pjevamo.*

Nemogu shvatiti neke stvari, borim se sama sa sobom i sa svim drugim ljudima i činjenicama. Dođe mi da zaplačem i nikada ne prestanem. Želim se zatvoriti u kutiju na kojoj piše velikim slovima Oprostite., u kojoj će biti dovoljno mjesta samo za moje fizičko ja, gdje ću biti izlorina potpuno od svijeta i svega što me čeka iza kartonskog zida.


Znam da sam ponekad kučka koja previše priča. Tada znam biti opako bezobrazna iako toga nisam svjesna; s vaše strane, jer moje drugo ja šuti. I šuti. Plače, ali kroz smijeh. Ili nađe neko loše opravdanje.

Idi i prošeći se. Bolje je da ne čuješ riječi koje žive u meni. Jer ja ih bez razloga čuvam, već dugo ih skrivam. Ja nisam zdenac bez dna. Ja imam dvije ruke i ovce na broju. Zašto sada ne šutim? Svi su satovi stali, i mi smo na vagi. Ljuljamo se sretno, i ponovno smo djeca.
I molim te sad pogledaj. I ruke neka padnu s moga lica. Pravim riječima izbriši svaki njezin trag. Moje maske od papira više nema.*
Svadbas Maska od papira



Na kraju. Ponovno i opet, i ponovno. Uživam u svakodnevnici. Neke me stvari izbace i takta, zatim se ubrzo nađem opet u igri. (:

07

petak

rujan

2007

Iz dana u dan

Ne pronalazim prave riječi.

Ljeto je završilo. Ne službeno, ali za mene je. Ponovno sam se našla u školskoj klupi sa sve više i više obaveza. Sada mi samo ostaju uspomene i sjećanja na ljeto koje mi je puno toga donijelo, pa oduzelo i opet donijelo. I nakon svega, osjećam se baš posebno. Tipično tinejđerski sa uobičajenim problemima.


Iako željno očekujem sunce, uživam u ovim jesenskim danima. Svijet je obojan pastelnim bojama. Djeluje nekako umorno, ali opet skriva onu veselu atmosferu. Ljudi su poprilično raspoloženi, neki bi čak rekli hiperaktivni.

Svijet se čini tako savršenim, a zapravo je daleko od toga.


Veselim se:
svakom novom jutru
ljudima koji me živciru (ponekad mi se čini da ne mogu bez njih)
novoj bočici crvenog laka za nokte
pjesmama koje sam preslušala mali milijon puta (i osjećam se kao onda kada sam ih prvi puta preslušavala)
novom postu (koji ću nadam se uskoro napisati, ništa ne obećajem)

Piši onako bezbrižno. :)

15

srijeda

kolovoz

2007

Nešto kao... Post?

Ne znam od kuda početi. Hm...

Dakle, ljeto još uvijek traje a ja sam se konačno odlučila za post.

Započelo je odlaskom na more kojem sam se jako veselila, pogotovo jer je samnom išla Kejti s kojom unazad već tri godine planiram ići. Punih tjedan i pol dana bile smo u Tkonu, na otoku Pašmanu. Buđenje u kasne jutarnje sate, kupanje u moru i izležavanje u hladu na plaži do beskonačnosti, čavrljanje do kasno u noć. I like it!
Neću u detalje. :P

Posebno, zapamćeno.

Nedugo nakon povratka u najdraži mi Klc, imala sam čast upoznati Nevenu also known as Lada i Stjepana also known as Stevo. Simpatični, s osmjehom od uha do uha, spremni na zezanciju, ugodno su me iznenadili svojom otvorenošću. Lijepo je s vama bilo provesti taj sunčano kišni dan. (:
Nema kraja, nisam te zaboravila. Upoznala sam i Martinu, djevojku duge crvene kose, vrlo dragu osobu s kojom moram otići jednom na kavu. :) Pomalo mi je bilo smiješno, na onaj - nekako simpatičan način - jer je morao netko doć iz Siska da bi srela osobu koja živi dvadesetak minuta od mene. (:
Sve vas pozdravljam, bilo mi je drago i nadam se da se uskoro vidimo u Sisku! *wave

Izdvojit ću i posjet u Zagreb vlakom s pumpkin, spoiled bitch i Kekom. Kiša je padala dok smo chillale u Importane Centaru tako da smo kolko - tolko ostale suhe. *smile
Bilo mi je lijepo s vama.

...
Više nije važno tko je kriv
Svatko noću svoje rane liže
Više nije važno tko je kriv
Bolje je da ne znaš
Bolje je da šutim
Bolje da je sve u redu
U redu
...
Više nije važno tko je kriv
Koje boje kome bolje stoje
Više nije važno tko je kriv
Sve dok vidiš sliku i čuješ zvuk,
Sve je potpuno u redu
Svadbas Više nije važno


Post je izmjenjen 18. kolovoza u 13:05.

Za sada. *wave

08

nedjelja

srpanj

2007

Sunshine

Maybe I will never be
All the things that I want to be

But now is not the time to cry
Now's the time to find out why
Oasis Live forever
Prepuštena svemu što je čini sretnom. ...I uživa. Ma tko nebi? (:

Ne želim više planirati život jer nad njim ne mogu upravljati, osim utjecati da bude bolji nego što bi možda bio. Znam.

*Odlazim na more s najdražom mi Kejti.

(:

28

četvrtak

lipanj

2007

Malina

Baš kao i sada; zrak je bio topao, sparina se osjećala, a sunce je zbilja jako grijalo. Od jutra, preko poslijepodneva, sve do večeri i posljednjih riječi prije snova bile bi praćene smijehom. Onim dječjim bezbrižnim osmjehom za kojeg bi mogao reći da je vječan i da nikada neće nestati.
Tamo mi je prošao najljepši dio djetinjstva. U voćnjaku gdje smo se penjale po stablima, sjećam se - najdraže mi je bilo stablo jabuke, morao si biti spretan da bi se popeo, i onaj osjećaj kada se popneš i gledaš ostale kako pokušavaju pitajući: Kako to? Na livadi gdje smo brale šumske jagode, gotovo neprimjetne. Znaš onu priču o bunaru skrivenom negdje kod onog šumarka? Opet, bujna dječja mašta.

Najviše su mi u sjećanju kasni poslijepodnevni sati kada bi sjedile ispred kuće na spužvi obučenoj u šareno platno s točkicama, i kada bi nam ona donijela sladoled jake crveno roze boje i posebnog, karakterističnog mirisa i okusa. Malina. A i Ti ga sada radiš gotovo jednako dobro kao i Ona. I još uvijek ga volim. :D

Ponekad želim vratiti te dane. Ne toliko jer sam tada uživala, nego da imam još jednu priliku biti bolja danas. Sada mi se sve čini nekako prolazno. A i to je bila prolaznost.

Neozbiljna sam zadnjih tjedan dana, jako.

- Užasno puno plačem... - rekla sam joj

...

Oprostite.

25

ponedjeljak

lipanj

2007

Yellow

- Kad ćeš napisat novi post?
- Budem. Evo. Idem sad.


Znam. Prošlo je dugo vrijeme od zadnjeg javljanja. Moja lijenost i ja. :)
Škola je završila iako ne doživljavam taj završetak. Ali vjerujem da hoću - kada počne nova školska godina. Još uvijek u podsvjesti razmišljam što imam po rasporedu sljedeći tjedan. :O
22. 06. '07.

- Kad će novi post?
- Sutra!
- Ali rekla si danas!
- Da, ali ću ga sutra napisat.


Vrijeme je baš po mom. Sunce grije, ali puše vjetar koji suzbija tu vručinu i sasvim mi je ugodno. Imam dva mjeseca samo za sebe - za prijatelje, glazbu, knjige, chillanje i zujanje. :) Aj lajk it!

* Ovo će biti bezbrižan post. (:

- Kad će post?!
- Evo. Sada idem. ;)

22. 06. ' 07.

...

25. 06. 2007.

Zbilja odugovlačim s pisanjem. Ne znam je li razlog tome lijenost (hm, da) ili moje trenutno psihičko stanje koje mi je na nivou zvanom tuga. Da, uhvatilo i mene. :) Samo što sam jedna od onih koji se brzo izvuku, tako da me možete za par sati vidjeti s osmjehom.

* I sad će reć da opet ne razumije moje pjesme. Što ću ti ja? *doh

Hvala DevilRed na jučerašnjim riječima.
Hvala Catcheru koji me podsjeća da bi bilo uredu napisati novi post. Eto ga! ;)
Hvala Ladi na poklonjenom smajlu. (:

Princess warrior, spoiled bitch i Tea imate pozdrav. :)

10

nedjelja

lipanj

2007

Lipanj

Ispunjen onim sretnim i tužnim trenutcima, smijehom i plačom - ispunjen Onime što ga čini baš onakvim kakav bi trebao biti, Onime što ga čini posebnim. Drag mi mjesec s kojim mi svake godine dolazi sve više iznenađenja.

* I ja sam sretna.



Bliži mu se neprimjetno kraj iako je tek deseti dan u mjesecu, a za petama nam je i kraj još jedne školske godine koja mi je prebrzo prošla. S time dolazi napetost među ljudima i ona uobičajena lipanjska strka. Vrijeme je baš po mom. Čak mi je kiša koja mi se slijevala niz lice izmamila osmijeh dok sam trčala do škole po neravnoj cesti punoj kišnih lokvi.



* Mogla bi reći da uživam u životu - gotovo. Mogla bi reći da sam gotovo sretna - mogla bi.

Mogu. :)

Fotografije - ElifKarakoc

Sunbeam

26

subota

svibanj

2007

Hoće li mi Itko reći što me čeka s druge strane zida?

No need to worry the future
Let's live the moment
It's our time we are not going to waste it
The morning seems like torment

Prošlo je podne i Sunce je visoko na nebu iznad nas. Osjećam se kao da sam u zarobljena u nekom vatrenom krugu. Tu i tamo zapuše vjetar koji mi rashladi užareno lice.
Poželjela je biti djevojčica koja bezbrižno trči livadom, među poljskim cvijećem koje joj se plete oko nogu, dok joj lagana haljinica treperi na povjetarcu.

Sunce neprimjetno zađe među oblake. Iznad mene je nebo bez kraja po kojem plove prljavo bijeli oblaci. Opet se osjećam kao da sam model u nekoj maketi, dok se oko mene ponosno izdižu stabla. Prolazim onim uskim putem kroz arboretum. Vjetar ako i puše, ne osjetim ga. Približavam se moru punom sitnih riba. Ne mogu reći da sam tužna, već da je to ona potisnuta sreća.
Poželjela je ustati i sa smješkom na licu okrenuti leđa tim nesretnim unakaženim licima.

Maturanti upadaju na sat biologije i razbijaju monotoniju koja vlada među nama. Prepiru se s profesoricom dok im ona bespomoćno prijeti da će zvati ravnatelja. Nered, sparina i isprepleteni glasovi postaju nepodnošljivi. ...
Sjedimo u parku ispred Ekonomske škole. Očekujem povorku maturanata koji bi se trebali svaki trentuak pojaviti. ...Čujem zviždanje, glazbu, vesele ljude koji kreću u novi početak.
Poželjela je vratiti vrijeme, sjediti na trgu i promatrati ga u daljini kako joj se približava laganim koracima, dok mu Sunce obasjava lice. Uvijek je bio tu, sada ga više nema.

Fotografija - Moreover

18

petak

svibanj

2007

And here's to you, Mrs. Robinson, Jesus loves you more than you will know.

Nakon nekoliko izrazito sunčanih dana i toplog vjetra koji nam nije bio od pomoći, vrijeme je sasvim ugodno i vjerujem da je svima puno bolje. :) Sunce je još uvijek tu, negdje iza oblaka, i ja sam sretna. Kiša padne u velikim pljuskovima, tu i tamo. Vrijeme je za svakoga. Raspoloženje mi je nekako nedefinirano. Puno se toga dogodilo i još se uvijek događa. Osjeća se vlaga u zraku. Među ljudima na ulicima se vide maturanti u svojim kostimima. Oni su Nam, trenutno, jedna od dražih tema. :)
Lada mi je proslijedila Abecedu, a pomorka top šest pjesama.

Abeceda
A
akvarel - volim slikati vodenim bojama
All star - totalno isfurane strake, no bez obzira, volim ih i jedna sam od Onih koji lutaju u njima

B
blog - neću reći da sam ovisna o njemu, jednostavno volim pisati :)
bijela kava - s njom mi započinje dan
Bruno - On ima prekrasne oči

C
Cd-i - imam ih zaista puno

D
deviantART

E
Elevenking - predobar band

F
Francuska - imam posebnu viziju te zemlje i htjela bi je posjetiti
fotoaparat - kod mene neizbježan, uživam u ulozi fotografa

G
glazba - dio mene
gerberi - najdražeg mi cvijeća; volim te prekrasne velike cvjetove istaknutih boja

H
Haustor - meni jedan od dražih bendova
Horizont - gift shop u kojem bi mogla provesti sate i sate

I
Indija - također se nadam da ću je jednog dana imati priliku posjetiti

J
Janis Joplin - volim Njen glas, Njene pjesme, volim Nju
jesen - osjetila sam život jedne jesenje noći
jasen - po keltskom horoskopu

K
Katarina - djevojka nekada crvene kose, ma volim je; rijeki su oni pravi prijatelji
Kupinovo vino - najdraža do sada pročitana knjiga Joanne Harris

L
lak - onaj za nokte, obožavam ih

Lj
ljubičasto crvena boja - djeluje mi tako povučeno a opet energično; takva sam ja
ljubav - gorkoslatki užitak

M
Margareta - iza tog imena skirva se jedno dijete :)
Mama - jako sam vezana za Nju
marama - uz starke, najdraži mi modni detalj crno bijele boje s tonovima tamno smeđe boje

N
Nina - jedna vrlo draga djevojka sa svojim bubama u glavi

O
oči - prve ih primjetim na drugoj osobi, ogledalo čovjeka, puno otkrivaju
optimizam

P
proljeće - uz jesen, najdraže godišnje doba
prijatelji - puno se krije iza te riječi

R
robovi vremena

S
sloboda - zbilja poseban osjećaj
savršenstvo - svi teže savršenome, a rijetki znaju da ništa nije bez mana

Š
šećer - ne volim ga u kavi niti išta sličnome, stavljam ga jedino u čaj

T
Tijesna ulica - uličica kojom volim prolaziti jer mogu slušati svoje korake kako se odbijaju o tlo
Tea - visoko, drago biće

U
upornost - vrlina ili mana, uporna sam

V
vjera

Z
zelena boja - kao maloj, kupila mi je zelene cipelice koje sam posebno voljela

Ž
Život - najljepše iskustvo

TOP šest pjesama
* Blackomre's night - I guess it doesn’t matter anymore
* Enya - Amarantine
* Enigma - Return to innocent
* Simon and Garunkel - Bridge over troubled water
* Elvenking - Pagan purity
* Battlelore - Buccaneers inn

Dalje prosljeđujem Putnik bez Cilja, False melody... Dajem Vam na izbor! :)

Sunbeam

09

srijeda

svibanj

2007

Skriveni optimizam

Oblaci lijeno plove po nebu. Sunce uhvati pokoji kratki trenutak da proviri sa svojim zrakama kroz njih. Vjetar u nekom ritmu ljulja grane drveća. Tu i tamo prođe nekoliko staraca onim umornim, polakim koracima da uhvate svježeg zraka.
Sat je završio poznatim zvukom zvona. Najbrži su Oni; izletjeli žurnim korakom kako bi uhvatili što više vremena za smirivanje živaca dok, već na izlazu iz učionice, provjeravaju jesu li im sve cigarete na broju. Ostajem u učionici, pomalo razočarana vremenom sjetim se Nje i sigurna sam da se osjeća ugodno jer je vrijeme baš po njenom ukusu. Ubrzo me P. vraća u stvarnost i D. i meni priča o nekoj gluposti koju je napravio Njegov frend iz osnovne. Zatim se svi troje smijemo i ljudima, koji zantiželjno žele znati čemu se smijemo, ne možemo dati više od pogleda ili: "Ne mogu više, boli me trbuh. Zbilja...", (opet onaj neprekidni smijeh), dok D. nije mogao uopće progovoriti (nikada prije nisam srela osobu koja se tako smije)... Ja više nisam imala snage smijati se i tu i tamo bi rekla: ''...nekom frendu iz osnovne.'' Sada smo se već smijali sami sebi što se smijemo. Više nisam bila toliko razočarana vremenom. Njih dvoje su unijeli ono malo optimizma koji je nedostajao ovom danu.
i dalje je oblačno vrijeme i Sunca gotovo nema. Gubimo se u daljini dok se s puta koji ide kroz arboretum čuje uvijek prisutan smijeh.

Lada i pomorka su mi proslijedile štafete koje ću objaviti u idućem postu. :)

Sunbeam

28

subota

travanj

2007

Probudi me s prvim zrakama Sunca

...Kada prođe ovaj pakao.

Budim se sa zorom. Vani je još mrak. U magli vidim borove i uličnu lampu koja se vidi kroz zelene grane drveća. Čujem glasno cvrkutanje ptica i poželim da sam jedna od njih. Slobodna, bez pravila i zakona. Osjećam hladnoću, uvukla mi se pod kožu. Tipična proljetna zora.
Ne mogu spavati. Oči su mi teške i jedva gledam. Čujem srce kako lupa kao da želi pobjeći. U podsvjesti čujem otkucaj svake sekunde. I tada se oglasi crkveno zvono. Šest sati. Pojavile su se prve neonske zrake Sunca. Psihički slomljena.
Još uvijek živim s prošlosti i želim nemoguće. Očekujem previše toga da se dogodi. Ne treba mi to.
Skačem na posljednji vlak, odlazim zadnjim letom. Želim slobodu. Oblake što prolaze, divne oblake. O, Lado to si lijepo rekla. :)
Želim slobodu, želim biti poput ptice. I vjerujem da mogu. Vjerujem da mogu biti slobodna, uživati u životu i biti sretna.

Now everybody's laughing
and everybody's happy
Everybody tries to be someone
It's time to look around us
It's time to free our minds up
And be whatever we want to be
Svadbas

Hvala Ti DevilRed što si tu. Ti, Dijete koje nikada ne plače.
6:40

:)

Sunbeam

22

nedjelja

travanj

2007

Miriše na riječi koje bole, i koje ostavljaju trag.

Sjećam se onog relativno tmurnog zimskog dana, krajem jedanaestog mjeseca, kada sam čekala s Njom na klupi ispred Tvoje škole da dođeš. Tada to nisam znala, ali tipično za Tvoj karakter, nisi došao.
Sjećaš se? Ponovno sam vidjela onog lika koji je sličio Sidu Viciousu kojeg smo srele za Tvoj rođendan u McDonald's-u. Iako tvrdiš da to nije On, uvjerena sam da je to osoba s kojom sada sjediš u školskoj klupi. :P
Sjećam se i one tople zimske večeri, par dana poslije mog rođendana, kada su došli ispred bolnice na Dubovcu. Sjećam se Njega, visokog dečka crne kose i zbunjene face. Kako sam tada mogla znati da će mi taj dan promijeniti život? Nikako. Iako još uvijek, negdje duboko u sebi plačem i ne mogu kreuti dalje, sretna sam osoba koja si pokušava dati još jednu priliku.
Sjećam se Nove godine. Onih telefonskih razgovora koji nisu vodili ničemu. Želje pijane osobe. Heh. Ostvarile su ti se. ...Prošla su negdje tri mjeseca od Nove godine. Bio je rođendan male N. i poslije Grabrika, završili smo u parku ispred Edisona. Od tada, svake subote smo sjedili tamo, stara ekipa, koja se nakon svega nije razišla.
Početkom proljeća, iza nas je bilo puno toga. Tada sam već bila sretno nesretna. Uslijedili su odlasci u skate park ili kulu na Korani kod slapa. Sijećam se tih toplih proljetnih noći. Sjećam se Tebe, tada nisi znao što želiš. Nesigurnost sam ti vidjela u očima. Bilo je tako očito. Bio si nesiguran u sebe, iako to možda ne želiš priznati, a meni je dugo trebalo da ti to kažem.
Sjećam se koncerta na igralištu u šancu kod Croate. One svađe, tada sam znala da ću dobiti ono što sam tražila. Ono priznanje koje si tako vješto poricao, ali meni su bile dovoljne riječi jednog čovjeka da ti ne vjerujem. Ni tebi, ni drugima koji su bili na tvojoj strani. Vjeruj, ta igra mi je bila najbolja. Bila sam ponosna na sebe jer sam mogla reći drugima da su bili u krivu.
Sjećam se onog vručeg ljetnog dana, bili smo kod Zida. I još uvijek ne znam zašto si tako dugo odugovlačio i izbjegavao onaj razgovor. Da, i tu je kraj.
To ljeto mi je bilo zbilja najgore, iako sam ga, moglo bi se reći, dobro provela. Sjećam se kada si me nazvala i priopčila mi najnovije vijesti iz Karlovca. Tada sam bila čvrsto uvjerena da je gotovo. Opet sam bila na početku.
I to ljeto, kao i sva do sada, završilo je Onim festivalom ili nazovite to kako hoćete. Krenula sam dalje. U moj život ušli su novi ljudi, novi događaji. Počela je škola, nova sredina.
Sjećam se one večeri u parku. Ne znam što sam trebala očekivati. Novi početak nakon dugo vremena?? Ne znam. Opet ona moja naivna ljubav prema tebi. Kada će nestati?
Cijela priča završava mojim riječima. Konačno sam ti rekla ono što sam ti odavno trebala reči, i to je bila ona kap koja je prelila čašu.

Nisam više ista, a vidim i Ti si se promijenio. Dobio si ono što si tako dugo želio. Ako te to učinilo sretnim, sretna sam zbog Tebe. I dalje ću te voljeti onakvog kakvog te pamtim.

17

utorak

travanj

2007

Opatija

Miris lavande koji se osjećao u dugačkom popločenom hodniku davao mi je neki poseban osjećaj smirenosti i slobode. Osjećala sam i onaj miris platične lutke koji me vratio u djetinjstvo. Prvi puta sam se našla u samostanu, gdje ću biti tri dana. I prvi puta sam oduševila samu sebe, donekle pravom vizijom o mjestu na koje idem. Prvi puta sam se ove godine susrela s morem. Udisala sam miris algi dok sam razmišljala o sebi, životu, ljuima i nekim činjenicama na onom kamenom molu. Slušala sam valove kako se odbijaju o njega, promatrala nebo krcato zvijezdama. Razmišljala sam o moru koje se prostiralo ispred mene, o ribaru kojeg sam pred večer vidjela kako stoji u brodici dok vuče mrežu... O slobodi i najvećem bogatsvu koje nam je On dao. Iza mene su se nizali lanci hotela koje si je čovjek priuštio. Osjećala sam materijalizam i ljude koji šeću, skupe parfeme koji su se već izmiješali, onaj miris paljevine i grilla. To je bio onaj svijet u koji sam se morala vratiti jer mi vrijeme nije dopuštalo da ostanem tu gdje jesam, na molu, okružena tišinom i morem. Čula sam glasove kojima ću se uskoro morati vratiti.


Pogled s prozora Njene i moje sobe.

Ponajprije, oduševljena sam jer sam imala priliku bolje upoznati ljude koji su tako jednostavni, društveni i dragi. Doživjela sam jedno predivno iskustvo; shvatila sam da moram prihvatiti činjenice kakve jesu, pogotovo sebe takvu kakva jesam (iako znam da mogu utjecati na neke promjene) i sada znam odgovore na neka pitanja koja su me mučila. Važno je biti svoj, reći svoje mišljenje makar bilo krivo i nekima smiješno i... slušati mamu kada ti kaže da uzmeš veću putnu torbu i POPUNITI JE DO KRAJA (kada već ima mjesta) jer nikada ne znaš kada ti može zatrebati majica koju si ostavio/la kod kuće. ;)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

*Crkva Sv. Jakova
*Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije
*Kip s golubom

*za više informacija o Opatiji klikni na link :)

01

nedjelja

travanj

2007

Bila sam sretno dijete, jesam li još uvijek?

Ponekad nestašni dječak koji je vozio autić po gradskoj tržnici za Majkom koja je uvijek žurila, a i danas je vjetar. Bila sam nemoguće dijete koje nije odustajalo od nauma, a takva sam i danas. Samo što sam tada znala što želim, pa makar morala zaći u izlog i uzeti ruksak koji je sada spremljen u jednoj od onih prašinom prekrivenih kartonskih kutija u jednom kutu tavana. To dječje samopouzdanje je nestalo. No, to život traži od nas. Da postanemo dovoljno jaki za tu životnu borbu. Ipak nisam više dijete preko čijih će nepodopština odrasli prijeći nabacivši jedan osmijeh i par odobravajućih riječi. :)
Ah, djeca. Štogod...ma o čemu ja?? ccc...
Život čudne pjesme piše, nekad glasne nekad tiše.

Legla sam na krevet i nastavila čitati knjigu. Sunce je ulazilo u sobu kroz otvorena balkonska vrata i osjećala se toplina. Miris pokošene trave i pjev ptica ispunio je prostor. Uživala sam. Privlačio me miris izlizanih stranica knjige i tjerao me da čitam dalje... Prekinulo me Sunce koje je počelo zalaziti iza drveća, daleko u daljini i oduzimalo mi svjetlost. Sada sam se počela gubiti i razmišljati o Njemu i Njegovim jučerašnjim riječima kojima se nisam nadala. :)
1. travnja 2007.

Volim bakin stan koji je vječito zatrpan starim novinama koje ona često kupuje i vjerno čita. Volim one stare, na nekim dijelovima izlizane, tamno roze tapete s bež uzorcima u dnevnoj sobi koja miriše na stare knjige, poslagane na vrhu ormara koji prekriva cijeli jedan zid. Volim onu veliku spavaću sobu u kojoj je uvijek prisutan svjež i hladan zrak iz koje možeš promatrati noćne ljude kako lutaju nogostupom... ili čak cestom i smijati se njihovim provalama. Volim onu prugu koju možeš vidjeti kada baciš pogled kroz balkon. Onu koja je točno negdje u ravnini s njenim katom, ona koja me asocira na poznati zvuk vlaka koji me često budio iz sna. Volim Nju. Uvijek vedru, jaku, marljivu i sretnu ženu. :)

Sretna sam. Trebam li išta dodati?

Sunbeam

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se