šum srca
26.04.2010., ponedjeljak
VASSULA O VULKANU NA ISLANDU I METEORU
|
VASSULA NASTAVLJA S TUMAČENJIMA MOLITVE KOJU NAM JE GOSPODIN DAO ZA 24. OBLJETNICU PRAVOG ŽIVOTA U BOGU I USPOREĐUJE S NEDAVNIM DOGAĐANJIMA U SVIJETU Za 24. obljetnicu PŽUB, na 28. studenog 2009. Gospodin je tražio da Vassula pošalje dio poruke koju je primila od njega, i kaže: „Vassula, obratite mi se na ovaj način: Nježni Oče, ne izlijevaj svojega gnjeva na ovaj naraštaj, jer bi svi poginuli; Ne izlijevaj na svoje stado muku i tjeskobu, jer će vode usahnuti i priroda uvenuti; I sve će podleći Tvojoj srdžbi ne ostavljajući ni traga iza sebe; Žestina Tvojega daha zapalit će zemlju pretvarajući je u pustoš! Na obzorju zvijezda će se vidjeti; Noć će biti razorena, a pepeo će pasti poput snijega u zimi, prekrivajući Tvoj narod poput sablasti; Smiluj nam se Bože i i ne kažnjavaj nas oštro; Sjeti se srdaca koja se raduju u Tebi i Ti u njima! Sjeti se svojih vjernih i ne daj da Tvoja ruka padne na nas sa silom, nego nas radije u svojemu milosrđu podigni i položi svoje naredbe u svako srce. Amen.“ U vezi s tekstom istaknutim crvenom bojom, Vassula sada piše: Dana 14. travnja 2010. viđena je sjajna 'zvijezda' na horizontu u srednje-zapadnom dijelu SAD. To je bilo čudesno! Snimljeno je mnogo video snimaka, a jedan od njih može se vidjeti na YouTube: Taj se video može vidjeti (bez zvuka je) na: http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/americas/8624064.stm ) Bog je, dakako, znao za taj meteorit koji je išao prema Zemlji. Čovjek bi se mogao pitati: „Zašto nam je Bog 28. studenoga 2009. dao molitvu u kojoj se spominje 'zvijezda na obzorju'? Ja mislim da je to bilo radi toga da ako budemo molili tu molitvu (a mi jesmo) ona će nas spasiti od nesreće! S vremenom sam naučila da Bog ima mjerni prut i da je on Bog koji sluša one koji se pogađaju. Baš kao Abraham (stručnjak u pogađanju) i gradovi Sodoma i Gomora. Bog je rekao Abrahamu da je pripravam poštedjeti ta dva grada pa ako ima i samo deset dobrih ljudi u njima; ali nije ih bilo, osim Lota i njegove obitelji. Bog sve mjeri svojim mjernim prutom: On mjeri našu ljubav, našu vjeru, naše molitve, naše ponašanje; našu iskrenost, našu samilost prema drugima, naše milosrđe (dobrotvornost), on mjeri svoje vrijeme milosrđa prema nama; on mjeri naše vrijeme za obraćenje itd. A ono što zasigurno zna jest da mi nismo poput Abrahama koji je znao kako se pogađati s njim. To je činjenica. Budući da on zna da smo mi mlitavi u svojem zamagljenom duhu, mi se čak i ne pokušavamo pogađati s njim; on ipak stavlja riječi pogađanja u naša usta da ih izreknemo! To je eto u toj molitvi koju nam je dao 28. studenoga 2009. Jer inače tko kaže da nije bila namjera da meteor pogodi Zemlju i prekrije nas pepelom? On nam je stavio riječi u usta: „Ne izljevaj na nas svoga gnjeva“ dvaput, jer inače da se njegov gnjev izlio „vode bi usahnule i priroda bi uvenula.“ Da je taj meteor udario u Zemlju te noći bi se učinila baš takva vrsta štete. Kao što molitva kaže: „Žestina Tvojega daha zapalit će zemlju pretvarajući je u pustoš.“ Ona bi pogodila zapadnu obalu SAD noću, a kao što molitva kaže: „a pepeo će pasti poput snijega u zimi prekrivajući Tvoj narod poput sablasti.“ U molitvi koju je Gospodin dao da je molimo, Bog stavlja u naša nesposobna usta vapaj: „Smiluj nam se Bože i ne kažnjavaj nas oštro.“ A onda, podsjećajnje na vjerne i one koji ga ljube, da makar njih uzme u obzir. Ova molitva dana nam je da je molimo i da se cjenjkamo s Bogom. Mi smo to učinli; ta molitva se molila diljem svijeta, jer mi imamo molitvene zajednice po čitavome svijetu. To je bila, rekla bih, molitva 'nagodbe'. To je ono što je Bog htio čuti od nas, i s time je, ja vjerujem, umanjio svoju srdžbu, a onda u svojemu milosrđu, umanjio je i udar meteorita. Sve je bilo oslabljeno i vulkan na Islandu počeo je izbacivati pepeo po čitavom europskom nebu paralizirajući cijeli zračni promet čitav tjedan. Kompanije su dnevno gubile milijune dolara. Budući da je to bio početak odmora, tisuće ljude se našlo zaustavljeno, spavali su po zračnim lukama, koristili ostale vrste prijevoza zemljom i danima putovali da bi došli do odredišta. To nije mala stvar. Ovog tjedna dopušten je manji broj letova, ali još uvijek ne znamo koliko će dugo ovaj vulkan nastaviti rigati prašinu i pepeo, i što će se dogoditi. Kao što sam prije rekla: možda je to samo mali predznak – „aperitiv“ onomu što nas zaista očekuje, uvod, ukoliko se mi ne preoblikujemo. „Glavno jelo“ je za poslije! Mnogi ljudi, zasigurno, diljem svijeta žive u apatiji i duhu letargije bez Boga. Oni su Boga pospremili u ladicu i da bi bili sigurni zaključali su ga, a ključ progutali. Nema šanse da se ladica otvori! Mnogi svećenici zabranjuju Bogu da govori svojemu narodu, kao što to čine sada, i preporučuju vjernicima da ni oni ne slušaju, zabranjujući im da prisustvuju skupovima PŽUB i na taj način priječe ih od spoznavanja Božje volje. Oni nisu ništa bolji od Isusovih učenika u njihovom nevjerovanju. Kad je Krist Gospodin uskrsnuo, Biblija kaže: „Napokon se ukaza Jedanaestorici dok su bili za stolom te ih prekori zbog njihove nevjere i okorjelosti srca jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli pošto je uskrsnuo.“ (Mk 16, 14-15). Što mislite da će Isus učiniti zbog njihovih otvrdnulih srdaca i njihova nevjerovanja? Hoće li im čestitati na njihovu nevjerovanju pod izgovorm da su razboriti: „Dobro, dobro ste učinili u očuvanju mojih vjernih daleko od slušanja mene!“ Ne, on će ih ukoriti, da zaista, kao što je ukorio i svoje učenike. U poruci od 18. veljače 1993. Bog nas upozorava govoreći: „„Šesti pečat uskoro je slomljen i svi ćete biti zaronjeni u mrak te ne će biti osvjetljenja za dim razasut iz ponora, bit će kao dim iz goleme peći, tako da će sunce i nebo potamnjeti, a iz svoje čaše Pravednosti učinit ću da sličite na zmije otrovnice. Po trbuhu svome puzat ćete i zemlju jesti u tim danima mraka; pritisnut ću vas o zemlju da vas podsjetim kako niste ništa bolji od otrovnica... gušit ćete se i daviti u svojim grijesima; u svome ću bijesu gaziti po vama, zdrobit ću vas u svome gnjevu! (...) kad taj čas tame dođe pokazat ću vam vašu nutrinu; izokrenut ću vašu dušu iznutra na van i kad ugledate svoju dušu crnu kao ugljen, ne samo da ćete osjetiti strah kao nikada prije, nego ćete se tjeskobno udarati u prsa, govoreći da je vaša tama daleko gora od tame koja vas okružuje (...) Učinit ću da ljudski život bude rjeđi nego ikad; a onda, kad se moja srdžba stiša, postavit ću svoje Prijestolje u svakome od vas i zajedno jednim glasom i jednim srcem i jednim jezikom hvalit ćete mene, Jaganjca.“ Opet smo dobili na vremenu, još jednom, da se pokajemo prije no što Božja srdžba padne na nas. U Fatimi i u porukama u Akiti Gospa nas je upozoravala na kaznu ognjem koja dolazi ukoliko ne promijenimo svoje srce i istinski ne slijedimo Boga. Božja srdžba pokazat će se u ognju. Ova kazna bit će objašnjena u porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU. Zašto bi nam Bog, koji je toliko pun ljubavi, pitali bi neki ljudi, tako nešto uradio? Krist Gospodin mi je odgovorio kad sam mu postavila to pitanje, „ako umrete, to je zbog vašeg otpadništva (apostazije).“ Da, apostazija izaziva Božju pravednost i premda nam daje vrijeme, jednog dana, Isus kaže, Otac će zaviknuti: „Dosta!“ Ovo proroštvo ili upozorenje, ako baš tako želite ovo nazvati, o kazni ognjem, ne može se više odgađati. Otac kaže: „ništa ne će biti izuzeto od toga.“ Prekasno je da bi se to povuklo zauvijek, ali ono što mi možemo učiniti jest umanjiti silu toga biča molitvom, kajanjem i promjenom života da živimo sveto. Pozvani smo da vodimo PRAVI ŽIVOT U BOGU. Boga se može umekšati, baš kao što je to bilo s Ninivom. VASSULA! |
