asteroid apofis je gromada od 20 miliona tona za koju znanstvenici tvrde da će 13.04.2036. zveknuti svom silinom u dragi nam planet.taman koji dan prije mog 48. rodjendana.sve sam uvjereniji da i neće napraviti neku preveliku štetu.jer koja smo mi ljudi govna......
iskreno,mislio sam pisati o riječkom karnevalu.o rekordnom broju posjetitelja,odličnoj zabavi,potocima alkohola,smijeha i zabave,ali..... odgodit ću taj tekst za drugu priliku.
izležavao sam se jučer u krevetu dok se od alkoholnih isparavanja iz mojeg tijela napio i barba Tomo na katu iznad.odavno je već otkucalo podne,ali jednostavno nisam imao snage ni mrdnuti.rub kreveta mi je djelovao dalek poput udaljenih galaksija.ustajem konačno!ispod kreveta pronalazim čarape nijansu manje smrdljivije od ostalih i navlačim dvije različite boje.izvodeći jajočeš krećem premao kupaoni.umiven,raščupan i sav polomljen izlazim iz bakinog stana i krećem na ulicu.i onda šok,nakon samo nekoliko koraka ugledam jednu mačku staru tek nekoliko mjeseci kako se bespomoćno vuče koristeći samo prednje noge.crnohumorni dei bi rekli da je za kretanje koristila samo prednji pogon.u redu,mačke često znaju istrčati pod kotače automobila i teško je reagirati u tim trenucima.ali kakvo smeće moraš biti da mirno nastaviš vožnju autom bez da se osvrneš.dabogda ti žena štiklom ugnječila jaja i ne trepnula okom.trčim prema stanu i uzimam veliku kutiju,svoju trenerku i mamin stari kaput.hm,hm...barem se nadam da je to onaj stari!inače će i mene mama polomit.
vraćam se do mačke tigraste boje dlake kojoj su obje noge polomljene.po najvećem pljusku je pokušavam ubaciti u kutiju,ali mačka je preplašena i odrasla u divljini pa nenavikla na ljudsku prisutnost me pokušava ugristi.pokušavam joj objasniti da joj želim pomoći,ali mi puhanjem i očnjacima daje do znanja de me baš i ne razumije.razmišljam o dovodjenju svoje kućne mačke kao prevodioca,ali ona je ipak sa perzijskog govornog područja i nisam baš siguran koliko bi se razumjela sa ovim našim domaćim kantušama.prebacujem joj trenerku preko glave i ubacujem je u kartonsku kutiju dok kraj mene prolaze susjedi gotovo se ni ne okrenuvši.krećem prema veterinaru dok mi vjetar izokreće kišobran pa sam do slijedeće ulice već potpuno mokar.zaustavljam neku gospodju raspitujući se za veterinara,a ona mi priča o svojim mačkama,zečevima,kanarincima.....ziiiijeeeev......ali teta,mi možete mi reći di je veterinarska stanica jer ako niste primjetili kiša lije kao iz kabla ,a ja baš i nemam kišobran.
ulazim kod veterinara natopljen vodom poput školske spužve.dočekuje me veterinarka koja bi svojom visinom mogla igrati minimalno krilnog centra u košarci.jedna od onih kojoj bi da stane ispod koša obruč stajao kao aureola iznad glave.dok stavljamo mačku na stol ona opet podivlja i baci se na pod zavlačeći se u kut prostorije.nakon neuspješnih pokušaja tete veterinarke ja opet koristim tehniku sa prebacivanjem trenerke preko mačkine glave i vraćam je na stol.dijagnosticiran je prijelom kičme i veterinarka preporučuje eutanaziju.rodo, dabogda ti slomila nokat pa tebe eutanizirali,vrati se na dimnjak sa kog si sletila u ovu veterinarsku stanicu.ipak,malo se smirujem pa prihvaćam ideju o eutanaziji.maca dobija prvo inekciju za uspavljivanje i gledam kako joj glava postaje sve teža.bori se da ne zaspe,ali nakon nekoliko minuta je sve gotovo.
jebem svima sve po spisku jer mi naplaćuju 122 kn za inekciju.pa mater mu,ja sam htio pomoć i za to me još oderu sa 122 kune.prekopavam džepove i jedva skrpavam traženi iznos.ponovno pizdim kada mi ova roda objašnjava da sam ja taj koji mora zakopati mačku u svom vrtu.
MOOOOLIIIIM!????!!!!ja da je zakopavam?pa odakle meni vrt,pizda vam materina.živim u stanu!šta da je ispod parketa zakopam?
pa odite onda u šumu,pa je tamo zakopajte!!!!
ali vani pljušti kao iz kabla,mater vam jeben!kud po ovoj kiši da sad kopam grob za mačku?da joj i limenu glazbu nabavim,ha?vijenac napravim?popa unajmim?
veterinarka kaže da nju to ne zanima i da mačka ne može ostati u ambulanti.kupim krepanu mačku sa kutijom i šaljem sve u materinu dok mi medicinska sestra na izlazu govori da se vidi da volim jako životinje.
istina,volim životinje,ali sve manje volim ljude.
bacam kutiju u prvi kontejner i gledam u nebo tražeći apofisa sa nadom da nas neće promašiti.i ako je moguće da požuri malo.
ako te ima pomozi mi bože
duša mi je godinama trovana
čovjek je zbroj crijeva,kostiju i kože
čovjek je vreća govana