toliko sam se napio noć prije da mi je netko prilikom izlaska iz kafane ugazio nogom na ruku.prisjećam se da sam ugledao turčina kako zavodi neki homo sisus pa sam prvi puta od kako je počela razmjena zaspao sa oba oka zatvorena.sanjam kako mi sisata švedjanka radi bakrorez noktima na kičmi dok je razbacujem po krevetu kao gnojivo po livadi.budim se na prve taktove udaranja tuckove cipele po vratima sobe broj 218 razočaran spoznajom da sam se u strijelce upisao samo u snovima.sa osmjehom poput političara na prdizbornom plakatu baltazarski se vrtim po sobi izvodeći jajočeš ugaženom desnicom.
odlazimo u posjetu firmi "informatika"koja se navodno bavi nečim u vezi informatike.ja sam u tom području ostao na nivou comodorea 64 i podešavanja igrica uz pomoć šarafcigera tako da mi je ovo predavanje bilo jasno koliko i slikovno pismo starih maya pisano rukom retardiranog petogodišnjaka. prrrrrrrrrrduc!skoro povraćam u liftu kada netko ispušta prdac zbog kojeg bi trebao završiti u haagu radi teroriziranja nedužnih civila natiskanih poput sardina u konzervi.sumnjam na finca sa govornom manom jer je i prdac bio nekakav mucajuće isprekidan.a ne kaže narod džaba:kakav vlasnik takav prdac!svi zadržavamo dah pa nam kod trećeg kata lice poprima boju gnjilog pistacija.
krećemo prema kalemegdanu na kojem nas očekuje takmičenje u orijentaciji,znanju,snalažljivosti.....podjeljeni u 4 grupe moramo pronaći zadane lokacije ispitujući slučajne prolaznike,odgovoriti na nekakva pitanja i sastaviti puzzle.moja je grupa osudjena na poraz u startu jer ognjen ima radijus kretanja poput bacača kugle i voljni moment ravan kelvinovoj 0 tako da polovicu vremena tražimo zadane lokacije,a polovicu vremena tražimo njega usidrenog na jednoj od mnogobrojnih klupica kalemegdana.stižemo izvrsni treći sa kalendarskim zaostatkom za pobjednikom koji zasluženo osvaja bocu rakije.
na pojedinačnom takmičenju je trebalo skupiti što više brojeva telefona od slučajnih prolaznika;po mogućnosti suprotnog spola:)pomažem fincu sa govornom manom ispisujući mu na papirić poruku:sin sam jedinac,silovane samohrane majke.dolazim iz finske i gluhonijem sam.navijam za crvenu zvezdu i mogu li dobiti vaš broj telefona.
odlazak u kantinu u kojoj na hranu čekamo u beskonačno dugom redu pa imam osjećaj da će prije somalija osvojiti svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu nego li ću ja ručati.sjedam za stol sa grkinjom koja može pojesti poput anoreksičnog vrapca pa se grebem i za polovicu njene porcije.
šetnja beogradom uz posjet muzeju automobila u kojem se oduševljavamo bogatom kolekcijom limenih ljubimaca na 4 kotača.
prebirem malo po džepovima i pronalazim posljednje preživjele dinare nedostatne za kupnju bilo čega skupljeg od žvakaće gume pa osjećam propuh u džepovima poput penzionera pred kraj mjeseca.imam još oko 1000 kuna koje mi u srbiji vrijede koliko i probušen polovni kondom jer ih niti jedna mjenjačnica ne želi promjeniti.u beogradu je moguće promjeniti peruanske solese,ukrainske hryvne,islandske krune,pa vjerovatno i novčanice iz monopolya,ali ako im ponudite kune uredno ćete pobrati odjeb uz začuđen pogled žene na šalteru koja u vama vidi nešto egzotično tipa trogrbe deve sa 4 jajeta na kojoj jaše uskrsnuli elvis presly sa erekcijom.

budim se od zime odrvenjen poput ukrasa na pramcu jedrenjaka,iskašljavajući iz pluća bakcile veličine knedle knorrove juhe i psujući sve po spisku idiotu zbog kojeg sam noć proveo izvan topline svoje sobe.lomim si stopalo kada ga zapišavam zaledjenim kockicama mokraće.spuštam se na doručak i guram si nožne palčeve u vreli čaj u svrhu odleđivanja.gladan sam pa se brutalno obračunavam sa eurokremom žvaćući greškom i komad stolnjaka.
domaćini nas zamjenjuju za divokoze pa nam priredjuju planinarenje na olujnim nevremenom zahvaćen jedan od vrhova kopaonika.glumim učesnika u memorijalu smrznutih partizana propadajući u snijeg i urlajući onu borbenu:
po šumama i gorama
naše zemlje ponosne....
oboljevam od kroničnog useritisa kada u snijegu ugledavam tragove vučjeg čopora.temperatura se je spustila opasno ispod 0 pa mi se zaledila voda u koljenu ,a iz nosa provirila siga kao da sam skijaš trkač na 50-kilometarskoj utrci.konačno stižemo na vrh.

vjetar puše tolikom silinom da bi jure radić odmah poželio na ovom mjestu projektirati most.dragi moji fudbaleri sa kvocijentom inteligencije poput polovnog žmigavca neregistriranog stojadina ,jure radić je naš bivši ministar graditeljstva koji je projektirao maslenički most i dao ga izgraditi na mjestu na kojem puše najsnažnija bura u hrvatskoj.most je toliko dana u godini zatvoren za sav promet da se već i djeca na ulici pozdravljaju sa:dabogda ti jure radić pravio most do škole!
vrh se inače nalazi koji metar duboko na teritoriju kosova pa sada mogu ponosno izjaviti da sam nogom kročio na sve republike i pokrajine bivše nam države.
spuštamo se prema planinarskom domu u koji stižem smrznut poput kotleta u frižideru.na ručku filigranski precizno od svih tanjura biram baš onaj sa najvećim postotkom kostiju.
organizatori nas šeću po sibirskoj hladnoći nekoliko puta od planinarskog doma do prenoćišta pa se osjećam ko jebeni jo-jo.

(na slici:otkrili smo da je vaso kriv za zaključavanje sobe,pa ga maltretiramo)
na oproštajnoj zabavi domaćinima zahvaljujemo na odlično organiziranoj razmjeni i poklanjamo im bocu hrvatskog vina(jedinu koju nismo popili ili izgubili putem),bombonjeru sa likom dražena petrovića i navijački šal armade.posljednjim atomima snage se uništavam od alkohola,pa me ekipa tegli poput ranjenog partizana na neretvi.

rastanak na beogadskom kolodvoru od stvarno predivnih ljudi.zvižduk otpravnika vlakova kao da je odsvirao i kraj razmjene.mašem beograđanima naginjući se kroz prozor više od selme iz onog starog hita bjelog dugmeta.umor nas svih savladava pa spavamo u vlaku cijelim putem te umalo produžujemo vlakom za ljubljanu,ali u zadnji čas iskačemo držeći cipele u rukama.dolazim u rijeku,pozdravljam se sa roditeljima i krećem na gužvanje jastuka sanjajući sve one drage ljude koje sam upoznao u proteklih desetak dana:
kostu, miška, katarinu,boška,dražena , tucka,vukašina,vasu,magdalenu,milicu,panjkovića,mariju.....
budim se nakon sat vremena urlajući po stanu:
evo tucko,ustao sam....ne prijeti sa tom bejzbolskom palicom.ustao saaaam!
jebiga,nekih se navika teško odvići:)

knjiga dojmova:
1)niti su svi vragovi sa njihove strane barikade,niti su svi andjeli na ovoj našoj strani
2)marija karan nije najljepša marija u srbiji
3)10 dana fešta prava
išli smo od splava do splava
malo dunav ,malo sava
narodnjaci,alkohol i trava
beograd nikada ne spava
ima srba kao mrava
sve ih čuva sveti sava
cure lijepe da boli glava
ali jedna mi je stvarno strava
u horoskopu znak je lava
probao sam,ali badava
što me neće,baš je krava

organizatori nas bude nakon sna koji je trajao otprilike koliko i prvi sex tek oprištavjelog drčnog srednjoškolca.podižem kapke teže nego da golim rukama podižem nadgrobnu ploču i krmeljavim očima tupo blejim u tucka koji mi prijeti odgojnom palicom.preskačem doručak jer u ustima imam okus kao da mi se nešto posralo,a nakon toga uginulo unutra.lijeno spremam stvari u torbu jer mi je ovo zadnji dan boravka u studentskom domu.
autobus kreće prema kopaoniku prije 10 sati i 30 minuta tako da gubim opkladu i prisiljen sam izvesti striptiz u planinarskom domu.psujem sve putnike jer su se pojavili u zakazano vrijeme umjesto da sabotiraju polazak bušenjem gume autobusa,ležanjem pod kotačima ili jednostavno produljenim spavanjem.
vozimo se prema viminacijumu, izvanredno očuvanom arheološkom nalazištu iz vremena rimljana.oduševljen sam jer se konačno nalazimo na mjestu na kojem nisam najstariji .slušamo zanimljivo predavanje profesora koraća i razgledavamo 3 lokaliteta od kojih me najviše fascinira odlično sačuvano groblje.

bježim sa lokaliteta prije nego netko primjeti da sam stariji od većine iskopanih zidina i zadrži me kao arheološki eksponat.
nastavljamo vožnju prema nekoj elektrani koja će mi ostati u sjećanju jedino po temperaturi prikladnoj za saunu i po porciji pretvrdog pomfrita. budući da ne dolazim iz mješanog braka dabra i vjeverice,a ne mogu se pohvaliti niti ronaldinjovim zubalom uspijevam potrgati sve plombe glodjući ovaj fosilni primjerak pomfrita očigledno nedavno iskopanog iz ruševina viminacijuma.posluživale su nas neke nadrkane brkate tete sa spojenim obrvama i proširenim venama kojima je jebena čačkalica misaona imenica pa sam ostatke hrane čupao prospektom od viminacijuma.
sa pokojim zubom manje u čeljusti nastavljamo putovanje prema kopaoniku terorizirajući bubnjiće mješavinom poljskog reggea i finskih pjesmuljaka.radije bi slušao cd sa snimljenim grebanjem noktiju po ploči od ovog užasa pa si guram čarapu u uho.
ostatak puta služim kao jastuk nečemu preslatkom ženskog roda koje mi je tako slatko zakmeljilo na ramenu koje mi je utrnulo nakon trećeg zavoja.ubrzo je i guzica odrvenila kao da sam u kinu odgledao sve epizode "ljubavi u zaledju"u komadu,ali nisam je imao srca buditi pa makar se vozili do vladivostoka i natrag.
kopaonik je najveći planinski masiv u srbiji.pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku u dužini od 80 km,a najviši vrh mu je pančićev vrh sa 2017 metara što je kurac od ovce u odnosu na himalaje,ali ipak sasvim pristojna visina.

internacionalna večer je program u kojem svaki lokalni odbor domaćinima sprema nešto specifično za kraj iz kojeg dolazi.budući da smo mi pola stvari pogubili u vlaku,a ostatak zapili i sami pojeli spremamo pola vrećice kvikijevih ribica(ipak smo mi sa mora)i 3 ugažene i rastopljene čokoladice životinjskog carstva pojačane sa litrom badelovog pelinkovca.stavili smo na sebe maske sa karnevala i stol zatrpali prospektima turističke zajednice.

nakon što smo se udavili u sarajevskim ćevapima i nakon što smo prisvojili finsku rakiju bijesno pokazujući očnjake svakom tko se približi na rukohvat došlo je vrijeme za isplatu opklade.trčim u sobu gdje mi milica škarama pravi tange uništavajući mi jedine preživjele nezasrane donje gaće.
pijan i trijezan ja plešem jednako loše,ali kada sam pijan onda me boli kurac zbog toga.zato sam u sebe ulio u kratkom vremenu ogromne količine žestice koja je zbog greške u proračunu uzrokovala brutalno pijanstvo.to vam je kao da u ekspresnom roku morate doći autom do ruba provalije.onda vi stisnete gas,stignete na vrijeme,ali ne uspijete zakočiti i padnete u provaliju:)

prepio sam se pa mi se kvocijent inteligencije korijenuje i pada na vrijednost praznog skupa.oblačim se poput zimogroznog eskima u olujnoj polarnoj noći i započinjem striptiz.krećem se nezgrapno poput ustrijeljenog šepavog grizlija mrdajući prdarom poput krme "liburnije"zahvaćene neverinom i pućeći usnice ko pavijan guzicu.poljak se popalio poput bradavičaste svinje usred sezone parenja pa me uslikava u tolikoj mjeri da me iznenadilo što nije osljepio zbog odbljeska blitza od površine moje guzice.maratonski striptiz završavam na radost prisutnih skinut u tange kućne izrade,trbušine zalivene pivom i sa zaradjenih 160 dinara iliti jebenih 15 kuna koje mi je na kraju netko onako pijanom ukrao.

bauljam po planinarskom domu odjeven poput ocvalog tarzana zapinjući za svaku izbočinu veću od anoreksične amebe.
gatam u školjku uronjen do pojasa izvodeći rigoleto.odlazim u sobu na spavanje,ali uspijevam jedino poljubiti vrata jer se neki idiot zaključao i zaspao.nasrćem na vrata žestoko poput hanibala na rim,ali bezuspješno.odlazim u susjednu sobu poput izbjeglice i spavam na osmini kreveta polugol kraj otvorenog prozora.smrznut poput djevojčice sa šibicama cvokotajući zubima jebem cijelo porodično stablo majmunu koji je zaključao vrata od sobe.

organizatori nas bude nakon dvosatnog gužvanja posteljine i slinjenja po jastuku.nakon 5 dana neprekidnog pijanstva se osjećam rastavljeno na proste faktore.izmrcvaren sam kao da me zarobljenog u tijelu činčile naguzio grizli sa 100 metara zaleta.dezorijentiran sam i zbunjen sa frizurom kao petardom počešljanom pa si na doručku žlicu guram u obraz umjesto u usta.
krećemo autobusom prema novom sadu.finci su se malo opustili pa mi pjesmom o medvjedu jogiju podižu mamurluk u sfere više od najviših soprana.kao da se vozim u autobusu sa 7 snjeguljičinih patuljaka koji se vraćaju kući iz rudnika.pokušavam odspavati gurajući si vinski čep u uho,ali drmusanje autobusa zbog razjebane ceste san jednostavno pretvara u misaonu imenicu.

zaustavljamo se u sremskim karlovcima,gradu koji je još davne 1713 godine određen za sjedište srpskog pravoslavnog mitropolita.uživamo u lijepom vremenu i šetnji ovim zanimljivim gradom,posjećujemo crkvu i još nešto što sam prespavao na klupici u društvu vedrana i 2 slovenca.

vedran ispušta prdac zabranjen ženevskom konvencijom kojim mi odčepljuje sinuse,a na nogavici od traperica pravi rupu,pa se bježeći glavom bez obzira priključujemo grupi u nastavku razgledanja grada.dolazimo do muzeja kroz koji nas vodi nekakav svećenik koji je ako je suditi po bradi veliki fun grupe zz top.govori dosta usporeno i jednolično kao da čita vodostaj rijeka na radiju,pa izlazim van iz muzeja jer obilazak postaje dosadniji od direktnog prijenosa rasta filodendrona u stakleniku.odlazimo u obilazak vinskih podruma po kojima su sremski karlovci poznati gdje slušamo zanimljivo predavanje o pčelama,medu,preradi vina....na degustaciji sam se probio u prve borbene redove tako da zbog mene i vukašina ostali uglavnom dobivaju prazne čaše.kupujemo njihova kvalitetna vina i bocu odlične medovače za koju žicamo otvarač.vodič nam održava predavanje poput zabrinute majke koja je uhvatila svojeg petogodišnjaka u krađi pekmeza o načinu na koji se konzumira rakija.ipak popušta pred suzom u našem molećivom pogledu i otvara nam rakiju uz molbu da pijemo u malim količinama i da ne sramotimo srbiju pred gostima iz inostranstva......samo sam doviknuo odlazeći sa otvorenom bocom:
ništa vi ne brinite,nećemo sramotiti srbiju pred gostima iz inostranstva jer MI smo gosti iz inostranstva.....

pijani i mjehura prepunih poput prezrelog šipka na kraju sezone stižemo na petrovaradinsku tvrđavu.istrčavam iz autobusa rušeći poljaka i grkinju i mlazom snažnijim od dart vaderovog mača odvaljujem nekoliko cigli pišajući po tvrđavi.razgledavamo tvrđavu na koje se svake godine održava poznati "exit"festival i sa koje se pruža predivan pogled na dunav i cijeli novi sad.
uvijek u novi sad dolazim sa dvojakim osjećajima.zavolio sam jako taj grad i neke ljude u njemu,zavolio sam taj njihov usporeni način života,tu opuštenu atmosferu,grad u kojem sam se nekoliko puta kvalitetno zapio i u kojem se nikada nisam osjećao kao stranac.preskačem razgledavanje grada je me još uvijek sve u njemu podsjeća na mojcu.svaka ulica,svaki izlog ,ulični svirač kojem sam zlobno nekada davno ubacivao kune......previše toga me još veže za mojcu i stišće srce poput drobilice za orahe pa da od grada suzama ne radim veneziju odlučih se za posjetu nekoj pivnici u društvu miška,katarine,moja 2 riječana,dražena.......

nakon odrađene turneje 4 kafane odlazimo do restorana "čerčil".poslužuju nas 2 konobara slavko i draža.zezam se sa miškom da je draža sigurno doveden za provokaciju i igramo igru u kojoj miško pojede sve što donese draža,a ja sve što donese slavko.problem je nastao kada je draža donio meso,a slavko salatu:((((e bem ti nacionalizam:)
ionako sam zadnjih par dana pojeo toliko mesa da mi je neugodno pogledati kravi u oči.
odlazak u kafanu uz živu muziku kojom nas grupa cigoša svirača sa pozamašnom kolekcijom zlatnih zubiju svih pogađa pravo u srce.nastavlja se fenomenalna atmosfera,pleše se po stolovima,pjeva,pije......koljeno jednostavno samo poskakuje u ritmu.kad se samo sjetim da bi mi cigoše trubače izbombardirali krompirima sa balkona kada bi se kojim slučajem pojavili u ulici.
vrijeme je proletilo i morali smo se potrpati u autobus i vratiti u beograd.prvi puta da napuštam novi sad,a da nisam pustio suzu za mojcom........za malo.
e jebem ti cigoša svirača i onu tablu novog sada što je nisu mogli pomaknuti koji metar bliže.

sanjam kako mi se maljavi turčin nabacuje dok sjedimo sami na plaži,a ja ga držim za..........AAAAAAAAAAAAAAAAAA,budim se obliven znojem čvrsto držeći u desnoj ruci tubu od gela za kosu.odlazim do wc-a gdje postalkoholnom sraćkom ubijam sve bakterije u školjci i usput kiselinom topim dasku.zaključavam se u wc-u i čekam jutro čvrsto stežući četku za školjku....
nakon doručka krećemo u razgledavanje beograda i onda pravac klizanje.naoružan iskustvom iz sarajeva kada sam se polomio na putu od garderobe do leda krećem četveronoške.briljiram prebogatom kolekcijom padova i prijeloma,a sve prisutne zadivljujem svojom izvedbom bambija na ledu.

pao sam više puta nego na ispitu iz elektrotehnike,nekoliko se puta velemajstorski dočekujem na leđa i vratni kralježak,isčašujem zglob,razbijam lakat,istežem kvadriceps,triceps,biceps,iceps,ceps,eps.......

odlazimo na paintball,igru u kojoj odrasli podjetinje i počnu se igrati rata.iskopavam u garderobi jedinu crnu uniformu pa se širim poput gorile pred parenje hvaleći se da mi je to djedova ostavština iz prošlog rata.podijeljeni smo u četiri ekipe,a u moju brigadu dolazi i turčin tako da sam definitivno u ovoj igri rata odlučio pripaziti na leđa.

pogađam dražena koji je u mojoj brigadi tako da ostatak večeri od mene bježe i protivnici i savezici.nastupam poput ramba sam protiv svih pucajući na sve što se miče tako da ostajem bez municije na pola ratovanja i oboljevam od ptsp-a.u dilemi sam da li da nastavim ratovati mlateći protivnike kundakom ili da idem pit.odlazim pit.

na večer imamo tulum na brodiću koji plovi dunavom na koji pristižemo nakon obilne večere.looooom!ubijam se besplatnim kuponima koje nam uvaljuju domaćini pa ubrzo,rigajući preko palube vraćam pojedene ribe u njihov prirodni okoliš.
atmosfera na brodiću je fenomenalna,ekipa se već sasvim opustila tako da se osjećam kao da sam među prijateljima koje znam cijeli život.

budimo se poput najljenijih crnogoraca debelo iza podneva!mama kostić nam opet sprema božanstven doručak iako prebrutalno pijani ne možemo zagristi niti zakržljalu ribizlu.spremamo stvari,pozdravljamo se sa ovim predobrim ljudima i krećemo antikvarijatskim primjerkom autobusa iz apatina za beograd!putem se molim svim svecima katoličkog kalendara da u beogradu upoznam mariju karan.dragi moji fudbaleri i idealni kandidati za morona iz big brother kuće to vam je ona slatkica iz "kad narastem bit ću kengur".da je sretnem,da popričamo i onda da je opandrčim toljagom i za kosu odvučem u brlog.kao u stara dobra vremena.ma tko još pada na romantiku i skidanje zvijezda sa neba.jedan precizan udarac toljagom posred lustera i ima da vidi zvijezde svih galaksija u komšiluku,pa neka si onda sama skida zvijezde kao sa polica u samoposluzi.
stižemo u beograd u večernjim satima otečenih glava od mamurluka kao da su nas silovale nadrkane ose.dočekuju nas domaćini i odvode u studentski dom.upoznajem se sa cimerom alperom,turčinom iz istambula kojem je ovo prvi boravak izvan rodnog grada u životu.ulazimo u sobu 218 u kojoj ni uz najbolju volju ne pronalazim toaletni papir.turčin informaciju prima potpuno nezainteresirano objašnjavajući mi da se on nakon kenjare koristi rukom.fuuuuuuuuuuuuuj!bljaaaak!izrig!histerično se pokušavam prisjetiti da li smo se rukovali prilikom upoznavanja....nismo?nosio sam torbu?možda ipak,hmmmmm?ma ne,sigurno nismo?noup?AAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!jeeeeesmoooooo!!!!

odlazimo na večeru u nekoliko metara udaljeni lounch bar gdje upoznajemo ostale participante.vule lupa glavom u zid jer je za cimera dobio poljaka koji izgleda kao da ga je mama dojila radioaktivnim mlijekom.tipičan primjerak štreberka koji ide i spavati sa laptopom,a sisa i sex su mu misaone imenice.pokušavao sam ga utješiti objašnjavajući mu da barem za cimera nema turčina leđa dlakavih u tolikoj količini da bi se poslije njegove depilacije dao izraditi tepih dimenzija dovoljnih za pokrivanje omanje države.
glođemo večeru nedostatnu za nahraniti niti anoreksičnog hobita koja se sastoji od pljeskavice promjera kovanice od dvije kune i pomfrita napravljenog od krompira veličine dabrovog testita stisnutog u hladnom gorskom potočiću.
odlazimo na welcome party gdje za dobrodošlicu svi ispijamo mongolijan,piće kućne izrade koje se sastoji od mješavine piva,vodke i coca-cole,a ispija se klečeći sa radničkom kacigom na glavi dok ti povampirena masa odvaljuje bubnjić urlajući na uho:GO GO GO GO!

nagluh se upuštam u razgovor sa fincem koji ima govornu manu tako da ga već poprilično pijanog razumijem koliko i plavuša razumije nuklearnu fiziku.sve nešto krivim glavu ne bi li pronašao idealnu frekvenciju,kao kad na radiju roštiljate stanice,ali bezuspješno.prije bi preveo prduckanje jegulje nego ovaj njegov mucajući engleski.
četveronoške plazim do hotela u ranim jutarnjim satima.u sobi nalazim polugolog turčina koji urla izvaljen na leđima:
hoću jebat cesara(drugi turčin na razmjeni)
cezar je našao curu,jebat ću ga sutra.
podsjeti me da jebem cesara sutra
jeeebaaat cu cezaraaaaa ,urlao je poput king konga kada obara drugi avion
ok,hitno moram skinuti radkapu sa nekog auta parkiranog u blizini i montirati si je na prdaru ili neću smjet oka sklopiti.samo mi još fali da me naguzi uspaljeno pijani turčin dlakaviji od pavijana.zaspao sam stiskajući guzicu kao da se saginjem po sapun u zatvoru......
zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz

ako ste mislili da su dvornikovi puknuta famlija,a samo fockersovi dostojni da se pojave na filmu onda definitivno niste upoznal kostićeve.
čekamo na beogradskom autobusnom kolodvoru autobus za apatin.sa zakašnjenjem od pola sata pristiže neka krntija koja je već odavno proživila svoje najbolje godine.poput junaka niskobudžetnog akcijskog filma u posljednji trenutak se bacam na torbe spašavajući ih od retardiranog šofera koji je parkirajći skoro porušio poput čunjeva na kuglani polovicu svojih putnika i njihove prtljage.
autobus nema grijanje pa se svi putnici smrzavaju ko siročad.nakon 4 sata drndanja po cesti idealnoj za ustitnjavanje bubrežnog kamenca,pothlađeni i dinamovski plavih usana pristižemo u apatin,grad ostatku svijeta poznat po pivovari i jelen pivu,a meni po mojci.

primopredaja poklona i onda nam mama kostić sprema večeru količinom dovoljnu za nahraniti izgladnjelo stanovništvo istočne afrike.kapa dolje!davimo se u predjelu,glavnom jelu,medjujelu,desertu.......prežderani i stomaka punih ko prezreli šipak usred sezone nismo se u stanju niti pomaknuti.
apatin ima isti problem kao i sva manja mjesta diljem kugle zemaljske!sva ženska čeljad se poslije srednje škole ili poudavala ili preselila u neki veći grad na nastavak školovanja.zato ili"pedofilija bolest najmilija"ili se fino nadlaktiti na šank i udri po brutalno jeftinom jelenku(5 kuna ili 60 dinara).brutalno se urokavamo alkoholom dok nam se pred očima ruše tek oprištavjele 15 godišnjakinje koje se hihoću poput hijena nakon prve popijene pive.odlazak u jedini disco u gradu u kojem na opće iznenađenje srećemo punoljetnu žensku osobu;bakicu koja čisti wc.nakon disca nemanja nas vodi do trgovine u nabavku piva i onda nastavljamo sa rasturanjem na štandovima lokalne pijace.temperatura pada ispod 0 pa mi se vokabular sužava na 6 slova između kojih su F,meko F i tvrdo F!mrzne mi suza u oku pa frfljajući krećem prema toplini dma kostićevih.

budimo se poput najljenijih crnogoraca oko 2 popodne dok nam mama kostić opet za doručak poslužuje švedski stol.već vidim da ću morati hvatat crtu jer nakon samo nekoliko dana u ovoj obitelji kilaža bi mi se vratila na trocifrenu.upoznajemo i glavu obitelji,tatu kostića,koji je harao rock scenom bivše nam države u skupini "teška industrija".
dok se sprema paprikaš za ručak ja odlazim u posjetu katarini.oduševljavam se hiperaktivnim preslatkim klincem kojemu su ninja kornjače cijeli svemir.skače mi po glavi,drobi kičmu,čupa kosu.....predajem se i bježim kod kostićevih na nastavak alkoholiziranja.odlazimo do sombora u kojem u cijelom gradu ne susrećemo živo biće,ako se ne računa jedna olinjala mačka kantuša.vraćamo se kod kostićevih na nastavak urokavanja pivom i rakijom.

odlazim do dvorišta na sviježi zrak kada mi prilazi četveronožni buhodrom kostićevih.znači barem jedno žensko biće u apatinu koje me još voli......

spušta se rampa na pružnom prijelazu u centru grada.zaustavlja se promet i povampireni vozači čekaju prolazak vlaka.u tom trenutku stilom kenijskih atletičara gonjenih krdom nadrkanih izgladnjelih lavova sumohrvat protrčava prugom ostavljajući iza sebe iznenadjenog skretničara i vozače koji ne vjerujući svojim očima proviruju kroz prozore svojih automobila.
po dobrom starom običaju,obavljao sam sve u zadnji čas tako da sam uletio u vremenski tjesnac poput šahiste na brzopotezom turniru.još tako puno stvari za obaviti,a tako malo vremena.trbušne naslage mi se otapaju brzinom ledenjaka na sjevernim morima tako da mi garderoba stoji kao klincu koji ju je ukrao od starijeg brata.zato sam nekoliko trenutaka prije polaska vlaka sa stanice ja još uvijek nervozno cupkao sa noge na nogu čekajući u krojačkom salonu da mi uslužna teta preko reda skrati netom kupljene traperice.trgam joj traperice iz ruku stilom sitnog lopova koji krade babuskari torbicu i jurim prema kolodvoru.uskačem u vagon u sudačkoj nadoknadi zadihan toliko da bi mogao pokrenuti i usidreni jedrenjak.začula se zviždaljka,vlak je krenuo i naša avantura je počela..........

brane,vule i moja malekost krećemo prema beogradu povodom studentskog druženja kodnog naziva: GRAB AUTUMN IN BELGRADE!!!! hik hik hura
vodeći se mudrošću naših starih koji su govorili da ne ostavljaš za poslije ono što možeš učinit odmah otvaramo boce sa alkoholom i uneređijemo se dobrano.presjedamo u zagrebu već polako vozeći slalom između bandera oponašajući kostelićeve.zaboravljamo neke torbe u vlaku,ali zahvaljujući nadaleko poznatom poštenju ljudi iz ovog kraja smještenog u šupku svemira stvari dobijamo natrag uz suzu radosnicu konduktera koji je napravio dobro dijelo.ahaaaaaaa,mater im jeben!možemo mi koliko god hoćemo bježati sa balkana,ali balkan nikada neće pobjeći iz nas samih!dabogda im prisjelo to ukradeno vino,dabogda kukom drkali,a dijete im navijalo za zvezdu,dabogda.......

ožalošćeni gubitkom torbi nastavljamo putovanje prema beogradu liječeći tugu alkoholom.kupe dijelimo sa nekim tuberkuloznim starim prdonjom koji iskašljava bakcile veličine knedle.krećemo se brzinom ustrijeljenog invalidnog vepra tako da dolazim u napast da izađem iz vlaka,malo prošećem i sačekam kompoziciju na slijedećoj stanici.brane svojim hrkanjem nadglašava brujanje lokomotive pa glavom bez obzira bježim u susjedni kupe.prolazimo krajem u kojem je najveća planina lubenica tako da mi monotoniju prekida tek poneka krava parkirana za ispašu.
stižemo u beograd sa 3 sata zakašnjenja.......na kolodvoru nas dočekuje naš domaćin dražen u kojem odmah prepoznajemo svojeg brata po alkoholu.posjećujemo pečenjaru i davimo se punjenim pljeskavicama.prežderani i lica razmazanog majonezom poput apača na ratnoj stazi nastavljamo razgledavanje beograda podrigujući.
upadamo u skup potpore za šešelja koji poput našeg glavaša štrajka glađu.koliki sam baksuz još će me usred mitinga snimiti televizija pa se ni kući neću smjet vratiti!napuštamo miting skandirajući ispod glasa,jedan je branimir glavaš.......branimir glaaaavaaaš.....
odlazimo na stadion crvene zvezde i gledamo utakmicu između domaćina i borca iz čačka!stadion je prazan poput džepova penzionera pri kraju mjeseca,ali ipak stišavamo tonove na našim glasnicama.zvezda je pobjedila sa 2:1,a mi krećemo prema centru komunicirajući kombinacijom pantomime i šaputanja tišeg od prduckanja anemične krtice..........

nastavlja se......