ne znam kako više nazvati ove naslove
Kao da ostajem bez inspiracije, a ne bi trebala. Volim ovaj blog, jer se ne osjećam samom, ok mi je. Krenem na net, provjerim mailove, i logiram se na blog. Tada vidim stotine ljudi koji opisuju svoju svakodnevnicu kao i ja. I tada mi je lijepo.
Eto dan je prošao kao sekunda, bila sam na poslu do 5 i pol, ručala, gledala neki film, prošla frendica na kavu jer mi se nije dalo izaći i eto dan je gotov. Još se samo moram okupati i ravno u krevet, nisam umorna ali odredila sam si sat kad moram u krevet i pridržavam se toga.
Ravno u ponoć.
Inače zabrijem na noćni program, pa sam ujutro koma.
Frend nikako da se javi, ne znam kad dolazi.
Ali zvao me kolega s faksa u subotu na rođendan, nismo si neki veliki prijatelji ali smo si ok, razmijenjujemo skripte, šalabahtere, pomažemo oko seminara, pa može se reći da mi je zasada jedini muški prijatelj.
Ostalo mi je puno stranica za naštrebati do ispita ali neda mi se...sve drugo radim samo da ne moram učiti...osjećam se kao u srednjoj, bježim od učenja!!! :-)))
Možda početkom 4 mjeseca idem na vikend do Zagreba, malo kod frendice koja gore studira,malo obnoviti garderobu...itd.
Ali još mi je jako hladno, još kad vidim kako pada snijeg u Gorskom kotaru, uh neda mi se uopće voziti do gore..naše metropole.
Frendica koja je bila kod mene, inače zovem je Medena, rekla mi je da joj izgledam nekako tužno; da sam nekako povučena, drukčija...pa ne znam,možda mi je samo takav dan, neki tmuran, pa ne mogu ni ja uvijek prštati od energije kako su svi navikli...uvijek nasmiješena, komunikativna, spremna na ludorije..pa imam i ja sive dane..crne misli..rijeke suza...dnevnike boli..jednostavno ljudi zaboravljaju da sam i ja ponekad tužna i da ne mogu uvijek biti rame za plakanje...da je to i meni ponekad potrebno.
Iako se napokon osjećam dobro, zadovoljno izvana, barem izvana, a iznutra, hm, pa malo sam zabrinuta, sama sam, iako to nije tragedija, ali čudno mi je kako nisam nikoga novog upoznala u ova 4 mjeseca samoće, apsolutno nikog-šta nije to čudno?
Naravno osim ovih na poslu, ali tamo je broj muškaraca sličan nuli, same žene vladaju u firmi. :-))
Ajde lipi moji užiivajte, i Angie hvala ti šta navraćaš, jedina si koja me komentira i drago mi je da barem netko čita moje misli....stihovi su ti mrak!
samo naprijed...
|