kako lete dani...
Evo stigao je petak, kako bi rekli " dan za metak" a vi sigurno pogađate gdje sam ja - pa kući naravno.
Ali danas je totalno drukčija situacija, ja želim vani a nitko neće. Sve frendice su ili kući ili vani s dečkima.
Ja ne znam da li samo ja to vidim ili sam jednostavno malo poludjela ali čini mi se kao da svi imaju neku vezu..ali to si ja samo umisljam.
Oduvijek sam sanjarila o tome kako ću do 23,24 imati neku ozbiljnu vezu, udati se i roditi do 26godine, ne zato jer sam luda, već zato šta želim dijete, biti mlada i luda mama, jer imam neki feeling da otac djeteta neće potrajati u mom životu pa ću sama odgajati dijete...jednostavno volim djecu. Obožavam ih. Ali svjesna sam da se to neće ubrzo dogoditi, jer nemam pravog čovjeka uz sebe, i toliko toga još moram riješiti...stambeno pitanje, stalan posao, ja se trebam izgraditi kao kompletna osoba...svjesna sam svojih godina, ali isto tako svjesna sam svojih stavova.
Imam svoje principe od kojih ne odustajem.
Mozda sam luda, mozda tvrdoglava a mozda nijedno...takva sam.
Ne znam više ni šta pisati, nemam baš inspiracije..samo da vam kažem da sam pala ispit, uh kako sam taj dan bila ljuta, izasla s posla, jurila na faks, posvadjala se s profesorom, pisala pismeni i pala, iako znam da sam napisala barem za dva, znam da me nije pustio zbog svadje, ma nek mu bude, do sljedećeg puta....
Nadam se da uzivate gdje god se nalazili, jer bitno je veseliti se malim stvarima, evo baš sam jučer ujutro ugasila budilicu i počela se protezati u krevetu kad sam začula cvrkut ptica, kako je to bilo lijepo, slušala sam ih koju minuticu, ustala se i započela svoj radni dan...
|