nova godina_novi život

nedjelja, 07.05.2006.

....

Nemam riječi i kao da mi se niti neda pisati, ali moram to negdje izbaciti...mrzim držati u sebi neke stvari, želim izreći sve što mi je na duši, a tako mi je teško.
teško mi je priznati samoj sebi da se skrivam u poslu da ne mislim na to kako sam sama, kako nemam nekih pravih prijatelja, neko ludo i otkačeno društvo kakvo sam uduvijek priželjkivala, kako mi se neda učiti, kako mi se neda razmišljati o mami, i njezinoj bolesti jer ne znam kako joj pomoći i to me ubije.
Najviše sam razočarana sobom jer radim i radim i radim, a oper nisam zadovoljna, posao je naporan i odgovoran i imam osjećaj kao da mi izmiče iz ruku, što se ja više trudim da on ide sve gore i gore, nikako da uhvatim neki ritam, brinem se, zabrinjavam zbog posla a ne bi trebala.
No, što se tiče ljubavi, još nisam riješila do kraja stvari koje imam s bivšim dečkom, nedavno sam saznala da se u grad vratilo čovjek za kojeg sam prije 2 godine radila budalu od sebe koliko sam ga voljela, bili smo skupa, ali to nije bila prava veza, nešto između ali meni tako posebno,a tek sad shvačam da njemu nije značilo ništa posebno, kad smo se ugledali nakon 2 godine, pozdravili smo se i krenuli svatko svojim putem, zar nije to čudno? Netko s kim sam dijelila postelju više ne osjeća ništa prema meni, netko kome sam dala cijelu sebe, netko s kim sam istinski uživala-kako mi je bilo lijepo s njim...lijepe uspomene nosim u srcu.
A dalje, šta se događa, pa ništa bas, nisam dugo vremena bila vani, u nekom diskaču ili kafiću, neda mi se iskreno, ionako nikog neću upoznati (normalnog) pa mi se niti neda...što se tiče Mr.x , ne viđamo se, ne čujemo se...onako sve je nekako bez veze ali ja se ne zamaram time jer mi ne znači trenutno ništa.
Žalosno je to reći, ali trenutno u mom životu ne postoji nitko zbog koga moje srce kuca jače kad ga ugleda...imam osjećaj kao da sam jedina ja sama, mlada, normalna, a sama.
Ponekad se pitam gdje griješim, zbog čega sam sama, zašto nitko ne vidi da ne volim biti sama, da najviše na svijetu volim voljeti i biti voljena...teško je leći navečer u krevet i ne imati nekome poslati poruku za laku noć, ili probuditi se ujutro i ne imati na koga pomisliti...o kome sanjariti.
Dolazi ljeto, sunce, more...a ja imam dojam da mi to ljeto ništa dobrog neće donijeti...ništa drugačije od ovoga kako se sada osjećam.
Sjećam se kako sam uvijek kao mlađa čitala teen i ok, kad su cure iz zagreba i okolice uvijek opisivale svoja ljetovanja, luda i nezaboravna, ljetne avanture, ljubavi...ja iako živim na moru, osim jednom prije 8godina, nikad nisam imala avanturu s nekim strancem..čudno...puno sam puta razmišljala o tome, ali nisam našla odgovor:-))
Pitam se da li sam ja čudna,
drukčija,
nedokučiva,
tajanstvena...
Oni koji me znaju, jedan moj dobar prijatelj, kad me prije 2 dana vidio izbediranu, samo me zagrlio i rekao; ma daj molim te, račica si, osjetljiva, emotivka, ali i sama znaš da si uvijek u nekog zaljubljena, i da te i sada netko čeka iza ugla...nasmiješi se!
Imao je pravo. Nasmiješila sam se, ali s tim osmjehom još je veća tuga bila u meni.
OPET SAM SAMA!
tj; još uvijek...sad će već biti sedam mjeseci....uh..uh ...uh
Idem ja, čujem iz dnevnog boravka da je počelo nešto novo: tipično muški-ženski, ne znam kako se zove, idem malo virnuti...
Jesam li vam rekla da sam se počela bojati da nema nade za mene? za naći pravu ljubav? onog pravog?
mama moja....crne misli prolaze mi glavom...uživajte
ciaos

- 21:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.04.2006.

5.mjesec

Dragi moji...
5.mjesec nam lupa na vrata, ne mogu vjerovati da će ljeto svaki čas.
Mama je zasada ok, još se čekaju neki nalazi. Ja puno radim i uživam u tome, skrivam se u poslu da ne moram razmišljati pored toliko problema, ali hvala bogu da i ima puno posla pa se imam gdje sakriti.
Inače sam ok, radim i uživam.
Ljubav mi kuca na vrata ali strah me otvoriti, kad se jednom čovjek opeče nije lako...tako da pušem na hladno.
Ne znam što bi rekla i pisala...pa vam šaljem pusu.
Budite dobri.

- 19:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2006.

hvala vam na brizi...

Dragi moji, puno vam hvala na brizi, mama je došla kući i iako se još loše osjeća, dobila je neku terapiju, još obavlja neke pretrage ali nadam se da ide prema boljem.
Ma jake smo mi, sve se da izdržati. Bog ti uvijek natovari onoliko tereta koliko zna da možeš ponijeti....
I ja to znam. Svaki dan je novo iskustvo, život.
Nažalost, mojoj dobroj prijateljici je mama umrla prije nekoliko dana i ne mogu vam opisati tugu u njezinim očima kad ti umre netko tako blizak, tako važan. Cijenim i volim svoju mamu još i više.
Kad sam saznala, došla sam kući, zagrlila mamu i tiho jecala. Imam je i sretna sam. Ne uzimam više život zdravo za gotovo, ne zaboravite onima koje volite reći da ih volite, one do kojih vam je stalo, trudite se.
Koliko god mislili da nam je život dug, zapravo je prekratak...dug je jedino ako ga znamo cijeniti.
Žao mi je što se nisam dugo javljala ali znajte da puno mislim na vas, i jedva čekam doći ovdje i istresti sve iz sebe..ovdje nalazim utjehu, nekoga tko shvaća, netko dalek a opet nekako srcu i umu blizak.
Joj, možda sam malo pretjerala u filozofiji, ali samo želim reći da sam sretna što sam živa i zahvalna na svakom novom danu, i nadam se da to neću zaboraviti i da ću se uvijek veseliti malim stvarima.
Raditi, stvarati ali ne zaboraviti uz to živjeti.
Šaljem vam svima veliku pusu....i neka vam svaki dan bude novi početak, pun uzbuđenja, novih saznanja i sreće...ha ha, znam da nije Nova Godina, i ne pišem vam čestitku,ali ja sam uvijek malo drukčija, svi će to raditi u 12 mjesecu, a ja vam sad kažem....
NE SANJAJTE SVOJ ŽIVOT,
ŽIVITE SVOJ SAN!!!!!!!!

- 20:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.04.2006.

....nakon sunca, oluja!

Taman kad sam pomislila da je sve krenulo, mama mi je završila na hitnoj i u bolnici je već 5 dana...luda sam. Rade joj pretrage a ne mogu naći što joj je. Da poludiš!
Tako je isto bilo prije 3 i po godine, srušila se, završila na bolovanju skoro godinu dana i nisu otkrili što joj je, nadam se da će ovaj put barem nešto naći pa da pripišu pravu terapiju, jer kako liječiti nešto što niti ne znaš šta je?!
A ja, kako sam? Hm, pa uzdrmano, dosta se toga dogodilo otkad sam prošli put pisala.
Na poslu je ok, ekipa je odlična, cure su zakon. Još uvijek se redovito bavim aerobicom, na faks idem rjeđe i iskreno ne znam kako ću ga uskladiti s životom, barem sad s ovim tempom, kad radim po cijele dane, kuću, večeram, idem na aerobic ili na neku cugu, kući i u krevet.
Vikend mi preleti, kava ovdje, tamo, šetnja, malo pospremanja po kuć, posjet obitelji,,,,i nedelja navečer dođe a da se niti ne okreneš.
Kako je prošao onaj spoj? Pa ok, dečko je stvarno bio simpa i nažalost nismo se otad vidjeli jer sam ja imala tu frku kući s mamom pa ne stižem nigdje, a se sjećate Mr.X...javio se.
Jučer smo se našli kao da mi posudi neke skripte, šetali smo se, pričali, i mogu reći da mi se nikakvi osjećali nisu vratili, nisam mu dala gušta...sladak je, privlačan, ali da ću ja sad kao nešto sliniti za njim,-e neću!
Pričali smo, saznao je da mi je mama u bolnici, pa me kao htio vidjeti, kad me nazvao mislila sam da me zeza, jer je taman bio 1.april, ali nije, pala je šetnjica.
Ja sam iznenađujuće ok...pokušavam ne misliti puno na mamu i na nalaze koji dolaze sutra, nadam se najboljem, zapravo razmišljem ovako; kad dođem do problema, tada ću ga riješavati, nema smisla sad gubiti glavu i živce kad još ništa ne znamo.
Pokušavam ostati hladne glave i jaka.
Ne znam kako je vama, ali kad smo pomaknuli ovaj sat 1 sat naprijed, meni je svaki dan sve ljepši, izađem iz ureda i još je sunce, oduševljena sam. Sretna kako se veselim malim stvarima. To je lijepo.
U ovom svijetu gdje svi jure, hladni su, egocentrični....lijepo je ponekad zastati i diviti se suncu kad izlazi, ptičicama kako pjevaju, danu kako je lijep, sunčan, pozitivan...duboko udahnem i osjećam se bolje. Mislim da sam napokon shvatila što znači duševni mir. Mir u sebi.
Ok, možda sad previše filozofiram, ali nemate pojma kako se veselim ljetu, toplim noćima, kupanju, sunčanju, ljenčarenju na suncu, divnim jutrima i prekrasnim zalascima...to je život.
Uživajte, stiglo je proljeće...a u meni nemir :-))))

- 21:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.03.2006.

eh taj ponedeljak...

Ne znam za vas, ali meni je preletio, i već mi je nekako drago jer znam da se neću ni okrenuti a već će biti petak i ja ću biti spremna za uživanje preko vikenda.
Uh, ovaj vikend mi je super prošao, frend je imao rođendan, ludo smo se zabavili...neki s previse alkohola, ali ja nisam -ha ha bravo ja!!!
Glavno, dugo se nisam tako dobro zabavila, frend me uhvatio čagati na hrvatske domaće, i to neki ludi dvokorak pošto je on baš bio pijjjaaannnnn...ali meni je bilo super.
Cijelu večer među dečkima, sa svima sam se odmah složila, razmjenila brojeve, danas smo se poslije posla našli na cugi i smijali se suboti...napokon mi je bilo dobro vani, jer sam stvarno izašla bez ikakvih očekivanja, štoviše mislila sam da se uopće neću dobro zabaviti, ali dečki su bili pravi gentlmeni...što me oduševilo..
A sutra, hm čeka me ludi dan, ujutro do 5 i po posao, u 6 aerobic, nakon toga jurnjava kući, jesti, tuširati se i van, kamo, na spoj?? zamislite samo...ja na spoju, ludog li čovjeka koji me pozvao, jadan ne zna što ga čeka..he he uhvatio me u subotu u dobrom elementu jer inače ne dajem svoj broj zbog ovakvih situacija, kad znam da me uopće ne interesira ali ću svejedno izaći s njim da ne ispadnem bezobrazna, već kad sam rekla da hoću, hoću, pa neće me valjda jedna cuga ubiti...
Inace na poslu je ok, sve je više i više posla, baš se vidi da polako počinje sezona, a to ti je tako kad radiš u turizmu, svi čekaju ljeto da uživaju u suncu, a mi u crnčenju...uh neda mi se
Baš sam si jučer radila neke cd-e i sad uživam u plodovima svog rada, laganica, peć me grije, čokolada na stolu, dobra muzika u liniji, i komp ispred mene, ma nema boljeg...ima ima...krevet..ali još mi je malo rano, ali dok odgovorim na mailove taman će to proći..
Baš sam maloprije ležala i razmišljala kako mi se život okrenuo u samo mjesec dana...dobila sam posao, počela sam si planirati vrijeme, odlučila sam zakoračiti u život bez muškarca, bez očekivanja, samo hrabro, pa kud puklo da puklo..lijepo mi je, sretna sam, zadovoljna i kao da me malo strah svoje sreće, ne želim se veseliti nečemu šta te može razočarati, ali opet s druge strane, sve te u životu može razočarati i zato se ne brinem.
Okrećem život u svoju korist!!
Velika pusa i budite mi dobri...svi...bye bye

- 21:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 14.03.2006.

ne znam kako više nazvati ove naslove

Kao da ostajem bez inspiracije, a ne bi trebala. Volim ovaj blog, jer se ne osjećam samom, ok mi je. Krenem na net, provjerim mailove, i logiram se na blog. Tada vidim stotine ljudi koji opisuju svoju svakodnevnicu kao i ja. I tada mi je lijepo.
Eto dan je prošao kao sekunda, bila sam na poslu do 5 i pol, ručala, gledala neki film, prošla frendica na kavu jer mi se nije dalo izaći i eto dan je gotov. Još se samo moram okupati i ravno u krevet, nisam umorna ali odredila sam si sat kad moram u krevet i pridržavam se toga.
Ravno u ponoć.
Inače zabrijem na noćni program, pa sam ujutro koma.
Frend nikako da se javi, ne znam kad dolazi.
Ali zvao me kolega s faksa u subotu na rođendan, nismo si neki veliki prijatelji ali smo si ok, razmijenjujemo skripte, šalabahtere, pomažemo oko seminara, pa može se reći da mi je zasada jedini muški prijatelj.
Ostalo mi je puno stranica za naštrebati do ispita ali neda mi se...sve drugo radim samo da ne moram učiti...osjećam se kao u srednjoj, bježim od učenja!!! :-)))
Možda početkom 4 mjeseca idem na vikend do Zagreba, malo kod frendice koja gore studira,malo obnoviti garderobu...itd.
Ali još mi je jako hladno, još kad vidim kako pada snijeg u Gorskom kotaru, uh neda mi se uopće voziti do gore..naše metropole.
Frendica koja je bila kod mene, inače zovem je Medena, rekla mi je da joj izgledam nekako tužno; da sam nekako povučena, drukčija...pa ne znam,možda mi je samo takav dan, neki tmuran, pa ne mogu ni ja uvijek prštati od energije kako su svi navikli...uvijek nasmiješena, komunikativna, spremna na ludorije..pa imam i ja sive dane..crne misli..rijeke suza...dnevnike boli..jednostavno ljudi zaboravljaju da sam i ja ponekad tužna i da ne mogu uvijek biti rame za plakanje...da je to i meni ponekad potrebno.
Iako se napokon osjećam dobro, zadovoljno izvana, barem izvana, a iznutra, hm, pa malo sam zabrinuta, sama sam, iako to nije tragedija, ali čudno mi je kako nisam nikoga novog upoznala u ova 4 mjeseca samoće, apsolutno nikog-šta nije to čudno?
Naravno osim ovih na poslu, ali tamo je broj muškaraca sličan nuli, same žene vladaju u firmi. :-))
Ajde lipi moji užiivajte, i Angie hvala ti šta navraćaš, jedina si koja me komentira i drago mi je da barem netko čita moje misli....stihovi su ti mrak!
samo naprijed...

- 21:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.03.2006.

nedelja je...

Probudila sam se oko 13 sati, jer sam sinoć bila vani s sestrom i sestricnom, koje su inače tipovi cura koje uopće ne izlaze, ne vole kafiće i diskače, ali nekako sam ih nagovorila da izađemo, i začudo, dobro smo se zabavile. Plesele smo cijelu večer, taman sam dobro izabrala mjesta gdje se puštala dobra muzika, ...
Tako da sam danas cijeli dan kući, probudila se , ručala i nakon ručka pogledala neki filmić, te nakon toga odlučila se na tešku odluku- krenula sam nešto učiti.
Izdržala sam samo 2 sata, a ispit je za manje od mjesec dana, a ja imam 650 stranica za naučiti- ha ha kao da je to neki problem...pa meni je....jjooojjj
Ma ne bediram se, glavno mi je da imam posao, da dobivam plaću, a za drugo ćemo lako...pa makar studirala 5 godina, sada po novom ovaj trogodišnji faks.
Šta se tiče ljubavi, nema ničeg novog, nema nikog novog pored mene...Mr.X se ne javlja, niti ja njemu, nisam ga vidjela punih 15 dana, i nekako kao da sam zaboravila kako izgleda :-)) ne znam zašto ali izgleda da on niti ne želi da budemo prijatelji, ne znam.
Nadam se samo da me neće razočarati kao svi do sada...makar biti prijatelj nije teško.
Ovaj tjedan trebao bi biti dobar, dolazi mi frend iz Njemačke ovaj tjedan, samo ne znam ako dolazi na produženi vikend, ili cijeli tjedan. Volim kad on dođe jer je totalno otkačen i volim izlaziti s njim..pogotovo po ljeti, dođe na 2 tjedna, i napraviti pravi dar-mar u gradu...opušten, zabavan i simpatičan..tako da bi mi sljedeći tjedan trebao biti zanimljiv.
Kao šta sam rekla, male stvari su bitne.
Tako da se ja veselim skorošnjem tonijevom koncertu, mi cure, spržile smo si cd, i sad ga navijamo gdjegod stignemo, u autu, kući, na poslu, cilj nam je znati ga napamet, što nam je već pošlo za rukom, ah šta ćete, mlade i lude!!!

- 18:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.

kako lete dani...

Evo stigao je petak, kako bi rekli " dan za metak" a vi sigurno pogađate gdje sam ja - pa kući naravno.
Ali danas je totalno drukčija situacija, ja želim vani a nitko neće. Sve frendice su ili kući ili vani s dečkima.
Ja ne znam da li samo ja to vidim ili sam jednostavno malo poludjela ali čini mi se kao da svi imaju neku vezu..ali to si ja samo umisljam.
Oduvijek sam sanjarila o tome kako ću do 23,24 imati neku ozbiljnu vezu, udati se i roditi do 26godine, ne zato jer sam luda, već zato šta želim dijete, biti mlada i luda mama, jer imam neki feeling da otac djeteta neće potrajati u mom životu pa ću sama odgajati dijete...jednostavno volim djecu. Obožavam ih. Ali svjesna sam da se to neće ubrzo dogoditi, jer nemam pravog čovjeka uz sebe, i toliko toga još moram riješiti...stambeno pitanje, stalan posao, ja se trebam izgraditi kao kompletna osoba...svjesna sam svojih godina, ali isto tako svjesna sam svojih stavova.
Imam svoje principe od kojih ne odustajem.
Mozda sam luda, mozda tvrdoglava a mozda nijedno...takva sam.
Ne znam više ni šta pisati, nemam baš inspiracije..samo da vam kažem da sam pala ispit, uh kako sam taj dan bila ljuta, izasla s posla, jurila na faks, posvadjala se s profesorom, pisala pismeni i pala, iako znam da sam napisala barem za dva, znam da me nije pustio zbog svadje, ma nek mu bude, do sljedećeg puta....
Nadam se da uzivate gdje god se nalazili, jer bitno je veseliti se malim stvarima, evo baš sam jučer ujutro ugasila budilicu i počela se protezati u krevetu kad sam začula cvrkut ptica, kako je to bilo lijepo, slušala sam ih koju minuticu, ustala se i započela svoj radni dan...

- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

..pomislila da je stigao

Upoznala sam savršenog dečka, napokon onakvog kakvog bi dovela doma roditeljima na upoznavanja, ali kojeg li čuda, on ne želi mene...upoznali smo se preko prijatelja, pričali, desila se kemija među nama odmah prvu večer i poljubili smo se...odlučila sam se suzdržati i započeti barem nešto u životu kako treba.
Rekao je da me cijeni zbog toga, kako imam svoje granice, izašli smo tokom tjedna nekoliko puta, predivni razgovori, obični, dubokoumni, postavljala sam razna pitanja i nisam vjerovala odgovorima...sve je bilo onako kako ja mislim, točno.
Misli su nam bile jednake, ali različite samo za jednu stvar.
Za nas.
Ja sam htjela da se upoznamo, da polako krenemo, pa da to preraste u vezu i on se isprve složio, ali jučer mi je rekao kako on u meni vidi prijateljicu, kako ima osjecaj da se znamo godinama, i iako je svjestan da imamo iste stavove i razmisljamo isto...on srcu ne može narediti da nekoga zavoli.
I tako sam ja ostala bez jedinog dečka, zbog kojeg sam pomislila da ima šanse da postane nešto u mom životu, da se sprijateljimo i iz toga stvorimo nešto lijepo.
Prvo sam mislila da je to zbog toga sta ne želim odmah spavati s njim, ali pričali smo i rekao je da to nema veze jedno s drugim, da sam mu privlačna...ali eto ne ide.
I sad si ja cijelu noć razbijam glavu gdje sam opet ja pogriješila, vrtim film unatrag i shvaćam da nisam.
Kad smo se rastajali, rekao mi je kako sam ok prema njemu, da sam super cura, da bi se brdo cura naljutilo ili rasplakalo, i meni se plakalo, ali nikad ne pred njim, a šta da se ljutim, to jer me ne želi, pa nije on kriv...srce priča drugu priču.
Shvaćam ga.
I iako sam umorna od svega, i sad shvaćam kako se netko osjeća kad se umori ljubavi, nije da sam se ja umorila muškog roda, niti da mislim kako su sad svi isti, jer nisu, samo me strah, jer se pitam kako me samo sljedeći jače može povrijediti.
Ne mogu više izdržati patnju i bol koji ti nanese voljena osoba..to previše boli.
Evo za manje od dva sata, započinje najljepši dan u godini za zaljubljene, Valentinovo, a ja sam prvi put sama nakon 6 godina..kako se osjećam...ha ha...navikla sam se, i Novu Godinu sam provela sama, tako da mi ovo nije iznenadjenje.
Ali najgore je šta polako gubim samopoštovanje, jer se počinjem pitati šta nije u redu samnom..a nekako se nadam da je sve ok... zašto ja ne mogu ostvariti normalnu vezu, zašto sam sama, tako mlada, a toliko usamljena...nemam utjehe u ničemu...zasad..
...možda me posao usreći- koja zabluda!!!!
Što sam starija nadam se da će se sve smiriti a kod mene nikako da se išta smiri, da se ustali, dosta mi je promjena, dosta mi je gubitka, dosta mi je poraza....
....može li netko zahtjevati sreću???!!!

- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2006.

...i gle čuda..

Dani su mi tako čudni, budim se, a ne znam zašto se budim, kao da ne vidim smisao u ovom mom življenju, nikako, ali baš nikako da se maknem od nekih misli, pokušavam i oprostiti i zaboraviti i krenuti dalje, ali to kao da je nemoguće..kao da mi se stalno vrte isti filmovi u glavi.
Što se tiče posla, dobila sam ga, iako će biti tek služeno za nekoliko dana, ipak su se isplatile sve one laži kako sam ambiciozna, uporna, tvrdoglava, kako sam ja pravi izbor za njih, i eto posla...negdje sam pročitala, kad naučiš glumiti ljubav, uspio si!! Još to nisam naučila , ali sam naučila glumiti pred poslodavcima, smješkati se i klimati glavom na sve njihove gluposti...i eto dobila posao..iskreno sretna sam, iako poslovni intervjui nisu kao sta su nekad bili. Ja začudo nemam nikakvih iskustva u tom području, nisam imala nikakvu vezu, mama kaže; pali su na šarm...pitam se na koji to šarm? onaj koji sam zaboravila kod kuće kad sam išla na te glupe i iscrpljujuće razgovore...tipa...gdje se vidite za 5 godina? zašto mislite da ste baš vi dobar ili najbolji izbor za nas? koje su vaše mane i vrline? ma mislim halo...mane vrline...i tu se moraš nahvaliti inače nisi ambiciozan...čudan je ovo svijet.
Šta se ljubavi tiče, onaj s oproštenjem konj od mog bivšeg dečka se i nakon 4 mjeseca veze javlja i šalje poruke iako je u vezi s curom s kojom me prevario..jednom jebivjetar uvijek jebivjetar...
Kad je svoju curu napustio zbog mene, i silnih problema koje su imali (kaze on) mislila sam da me voli najvise na svijetu, sto je najbolje, ja sam oklijevala biti s njim, jer nisam htjela nikakvu vezu, obavezu, uzivala sam u svojoj slobodi ali on se trudio da budemo skupa, ja sam popustila, i dobila najgoru godinu u životu...zašto? jer sam si dopustila...
Jer nisam znala, ili htjela, čitati znakove..trebala sam znati od prvog trena kad sam ga uhvatila u laži da nema smisla nastavljati...dati mu ljubav, sebe, novac, vrijeme, sve dati mu doslovce sve..ali on me uspio odvojiti i od obitelji i od prijatelja, s izlikom kako me voli najvise na svijetu, stalno smo negdje isli, putovali, ali uvijek sami..bio je opsjednut samnom, nije mogao podnijeti ni da me netko gleda..sad nakon takve veze, ne mogu si oprostiti šta sam si dopuštala, a sve samo da moj "dragi" bude sretan, zanemarila sam sebe da bi usrećila njega, da bi nakraju saznala da me vara već nekoliko mjeseci...kako ga ne mrziti, ali ne njega kao osobu u koju sam zaljubljena, nego u vrstu čovjeka kakav je, ljigavac, lažljivac, lovac na suknje...pokvarena osoba.
A da ne pričamo kako me sada zaj...va zbog moje love, radi i ful dobro zaradjuje, a skupa smo digli kredit u banci i plaćamo ga pola-pola ali ja njegovu polovicu moram čekati tjednima, tako da uvijek kasnimo s plaćanjem, a ja sam već skoro pod sedativima zbog stresa, jer sam bez posla, i ja to sama ne mogu plaćati, a i ne mogu vjerovati koji pokvarenjak je.
MRZIM GA IZ DNA DUŠE...ALI SVE SE PLAĆA I SVE SE VRAĆA...STIĆI ĆE I NJEGA..

- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Moj život se ponovno okrenuo naglavačke...kako obična cura preboli vezu, gubitak posla, manjak društva, a opet se veseli malim stvarima...

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se