Stjepan Šuman

30.12.2015., srijeda

Ljudi koji tepaju

Ne vjerujte im!

Ne mislim na tepanje djeci, mada ovi na koje mislim tepaju i djeci....sli to nije problem priče.

Problem priče su odrasli ljudi (umalo napisah "djeca"), dakle, odrasli ljudi, koji govore na primjer umjesto normalno izgovoren "može" kažu "može" sa mekim "ž".
To je umjetna, patvorena nježnost.
Bježite od takvih ljudi glavom bez obzira.




Iako sam takvo ponašanje uočio češće kod žena, znao sam vidjeti nažalost i kod muškaraca.
Što otkriva to ponašanje?
Pa ako se patvori nježnost, onda ispod toga ima neko debelo ...sranje.
Bježite.

Oznake: lažno ponašanje, lažna nježnost, patvorena nježnost


- 22:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.12.2015., utorak

Kako istrzati birokratu

Za birokratu istrzati ne treba puno. To je čovjek navikao na ravnu liniju uzbudljivosti svog posla. Njemu bi petarda mogla izazvati infarkt.
Ali nije ode riječ o opasnom adrenalinskom trzanju birokrate.
Možete ga dignuti na puno sofisticiraniju foru i žešću foru.

Nosite dokumente, papire koje nosite po birokraciji, u poklon vrećici.
I to još bolje u poklon vrećici za piće.
Birokrata će, svjesno ili ne, biti razočaran kada od njega odete sa tom istom vrećicom. Ako je razočaran, sam je kriv za to.
Eto malo zabave.

Ha haha





Jedina nuspojava ove zabave je da vas građani u redu mrko gledaju. Ali kad vide da izlazite sa istom vrećicom....sretan

- 18:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.12.2015., ponedjeljak

Kretenski mentalitet

Odem maloprije kupiti bocu plina.
" 'Oćete račun?"
"...Da" (svjestan hrabrosti za ovo izgovorit u zemlji Rvata)

Neplanski se prebacuje preko parkirališta u kontejner za izdavanje računa i otresa se na suradnika:
"ČEKAJ MALO da čovjeku IZDAM RAČUN"
"Evo, ga, 92, kusur, račun, HVALA LIJEPA, UGODAN DAAN VAM ŽELIM"

Kao da sam joj iz džepa uzeo novac. Nažalost tako mnogi Hrvati percipiraju porez.
Možda bi nju trebalo pitati: "Da li vi želite živjeti u anarhiji ili u državi, jer država košta, škola košta, policija i vojska koštaju, bolnice koštaju?".
Istina da se taj novac zloupotrebljava ali da li je anarhija rješenje ili raščišćavanje zlouopotreba?


Nema tu razlike od prodavača plina sa 3 zuba u glavi i toliko razreda osnovne, do evo ako ćemo baš ironično, a što mi nije bila namjera, ...kayd smo već kod zubiju...
do mladog nadobudnog zubara koji čak radi i sa prominentim instutucijama, nećemo sad u identifikaciju, jer...

Nije takav samo taj zubar, promjenio sam ih nekoliko i ne zna se koji je bio pohlepniji, bahatiji, sebičniji, svi su bili renomirani zagrebački zubari i svi su doživljavali moje poštivanje računa kao prst u oko. "Neviđeno-čovjek hoće račun"

Izmnimka je sadašna zubarka kod koje jesam, stvarno sve uredno, odradi pošteno, naplati, da račun. Zubarka prije nje, jedna u centru zg, gledala je sapunice dok je popravljala zub, onako preko naoćala. a ekran joj je bio namontiran točno ispod lampe, ko fol za pacijenta. Da, moš mislit što te zanima tv kad ti svrdla zub. Vratimo se na ovog mladog, nadobudnog...

Evo baš taj zubar, unatoč toliko škole i informacijskog materijala u njegovog životu da spozna kako država funkcionira, kaže: "Pa bolje nam je svima bez računa."

Evo opet Golluma (klikni ga za čitanje sa usana):


Usluga? Svi takvi "renomirani zubari" su imali katastrofalnu uslugu. I to ne zbog neznanja nego jer je brigu za kvalitetu i uslugu zamijenio brigom za svoju hrpu zlata. A kad vidi da mu nisi interesantna klijentela, onda ti neće to reć, nego ti sfuša zube toliko očigledno da više ne dolaziš. Ali uzme lovu za to. I to nažalost nisu iznimke. Na 10ak zubara koje sam prošao jedno 4 su bili "renomirani" katastofičari, koji te ogule i sruše pola vilice da ne dolaziš više, jer očito imaš Gshock na ruci a ne Rollex.
onda, ima jedno 3 zubara koji ono, još nisu sigurni u svoje umijeće, ali ajde nisu možda toliko iskvareni.
I tek ih se par nađe da valjaju, od kojih je jedan onaj pravi. Ma možda i rijeđe od jednog od 10.



- 18:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.12.2015., subota

Ribarska priča-Mrižanje kraj olupine

Mriža sam na tajnoj lokaciji, 2002. godine.
Nova mriža je bila u điru. Među stotinama metara starih mriža.
Uglavnom sam sam mriža. Bila je noć, baca sam mrižu nesređenu da se sama lista iz barke, nego sam je samo prinija u gajbama iz auta.
I tako, stojim ja na morau u kaiću , na nogama, na krmi, bacam mrižu rukama, Jednom nogom vozim pentu. Noć je. Nemam lampe.
Nož je po propisu odma kod noge na krmi.
I to nožina.
Uvik sam nosa nožine kad se ide u mriže, a sad ćete vidit zašto je to dobro.
I to oštre nožine, one za juneći but.
A da budem iskren, te bi prve uočio kad sam u priši, kad otvorim ladicu u kužini. I ne ispada iz gajbe i lako ga je locirat u barki.
Ali odlično mu dođe veličina.

I tako, bacam ja mrižu na moru, oko neke olupine u moru, opasno je uopće vozit kaić tuda. Ali eto, ja znam dobro sa mrižom i kaićom i brate ulovi se dobro tu, ali iz čista mira u tom bacanju pune vitar, ono digitalno. Sa nule na jedinicu. I to full gas. Na moru to znači automatski sranje. Pogotovo kad si u krmi sa par sto kila mriža. To znači da ti provu koja jedri u zraku vitar okrene mimo sebe u sekundi.

A to je u specifičnoj situaciji, pogotovo jer su odma došli i neki valovi od metra, ono sa bonace, to nisam u životu vidija. Okrenilo mi barku, mriža uletila u propelu. Srićom imam ekstra vrhunske reflekse, bar sam ima, za ovakve havarije, pa sam brže nego je propela napravila drugi krug, ugasija pentu.



E, pazi sad.
Na srid mora, pored olupine, ono, šiljaka zarđalih na sve strane samo čekaju da probužaju kaić.
More već ne da ljulja, nego baca.
Ja u kaiću sa dvista kila mriže i praktički nemam di jer sam usidren sa 200 metara mriže koja je već u moru i sa ostalo pola u kaiću. a sredina u propeli. U osovini propele!

Dakle, od gašenja penete koje je izvršeno u roku "odmah" po zapinjanju mriže u propelu, a šta je dijagnosticirano iskusnim ribarskim uhom po zvuku motora, dakle u istoj sekundi je izgašena penta i dohvatio se nož.
Nožina!

U sljedećoj sekundi je već guzica bila u zraku a glava i ruka čas u moru (valovi) a čas vanka, tamaneći nove bbile konope i konce nove mriže u propeli.
I to je učinjeno u sekundi.
Pali se penta, locira se vršak olupina, livi, desni, prednji zadnji, malo slaloma, i ostavljam krivudavi "milky way" od balončića, pjene i dima izgorene mješavine....pali doma, mriže u auto, sutra vadi ove....glava na ramenu.

Šta bi bilo da nisam odma ugasio pentu? Da je ušlo puno materijala mriže u osovinu propele? Da je puka štift? Da je osovina proklizala?
Šta bi bilo i da sam ugasio na vrime a da nisam ima nož? Čime bi se oslobodio mriže? Da bacim onu uz kaća? Je, i šta onda? Da vadim onu iz mora? Kako? Vitar goni, olupina na metar od kaića.
Šta bi bilo da nije penta odma ugašena, da nisam odma prerera konope i iša ća?
Da nema iskustva i noža i sreće?

Oznake: mrižanje, olupina, noć, penta


- 12:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nož u brodu (i za pasom)

Post nije o pobuni posade. belj

Prvi naputak starog morskog vuka, mog pokojnjeg dida Stipana, nek mu Bog da pokoj vječni danas nam je imendan.... prvi njegov naputak i stalni upit prije odlaska na vodu: Jesi uzeja nož? (još ćemo u dijalektu)

Nož i gajba su bili glavni.
Prvo da se vratimo živi, drugo jer smo uvik dobro lovili. I veslo. Koje se doma drži da se "izvitri" u barki.

Pokojnji did je sa svojim kompanjonima sredinom prošlog stoljeća (kako je to davno bilo, bar zvući tako, ko srednji vijek) mrižali su na riki (Neretva), p noći. U trupama.



...noću.
Nema jednog od njih.
Izaša nakon 5 minuta, govorio je tako did.

Bili su izgubili mrižu na dnu i onda su vukli malo sidro na konopu, za traženje mriže. I ovaj bio sveza to sidro za nogu. A Neretva teče, ne stoji.
Dalje ne triba objašnjavat.
A noć je.

Uglavnom da skretim, pričalo se i još se priča da kad je ovoga isteglo vanka i automatski na dno (vektorska sila) da mu je Gospa rekla da ima nož u džepu, tumperin (džepni preklopni nož). U istinitost ukazanja ne ulazim, ali ovaj se spasio nožem. Stalna referenca u didovom savjetu "Jesi uzeja nož?".
Nije to samo informativno pitanje nego više savjet. Ma ne ni savjet jer se savjet daje onome tko ga traži. ne nameće se. Ali kad je glava u pitanju ne čeka se da ovaj pita, već upozoriš. Ovo je upozorenje. Životno. Jesi uzeja nož?
Da pitaš "šta će mi nož?" e onda bi uslijedila ova priča iz ovog posta a kad se ova priča jednom ispriča nema je potrebe ponavljati.

Oznake: noć, kaić, brod, ribolov, opasnost


- 12:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Neretvanski parangal



Nije riječ o nikakvim ribarskim tehnikama. Ali će bit u domaćem dijalektu

1995. u siječnju bacio sam nova 3 tek napravljena parangala (300 udica) na jegulju. Nije baš bilo za lov ali tek sam ih napravio i u ledu sam imao smrznutih kozica pa...




..uglavnom preko noći Neretva poplivala.
Pobujici sam otišao dizati parangal sam, u čamcu (kaiću, čamac zvuči sterilnou ovoj priči) od 5m, sa Tomos pentom od 4 konja. I dva noža. (palim dijalekt) Jer, pokojni did me naučija tako. 2 noža u brod. Uvik!
Jer njemu je to život spasilo a i vidio je takvih spašavanja. Sa nožem.

Inače na parangal i mriže se u principu ne ide sam. Ja sam uvik iša sam, osim kad bi didu ili ćaći pravio društvo, kad su oni tili ić. I kad sam bio manji pa nisam moga sam, dok nisam načio foru.
Mriže bi složija da se same bacaju bez petljanja i ja bi vozio barku full gas čak tako da se ne bi uopće ni reklo da neko baca mriže, već izgleda kao normalna vožnja.

Dobro, ajde, dižem ja parangal i zapne on,
Ža mi parangala, a voda nosi brže od pente u full gasu.
A štaš, reko idem par krugova oko ruke pa prokinit udice sa onoga šta je zapelo.

Malo morgen!
Sad, ova priča izgleda kao nešto dugo ali sve se od ovog trenutka odigrala u manje od minute.

Ugalvnom voda nosi full gas, parangal zaostaje, zapeo, ja zapeo na parangal, jer me sila vode stegla, oni konop oko ruke a udice sa dne nisu pukle.očito se balvan naguzio posred i preko parangala. Bujica je!

Voda nosi, kurlja, oće me istegnit van kaića, ja liježem institktivno u borbi za goli život.
Voda nosi, okreće kaić tamo vamo, konop se rasteže i steže oko moje ruke. Oće van, ja se ukopavam u kaiću, tražim nož...
Stotinke prolaze.
Tisućinke.

Voda kurlja, kaić je rastrgan između vode koja ga oće odnit i moje ruke koa viri priko bande.

Nema noža.

Pokušavam otpateljati 3-milimetarski sintetički konop omotan oko par prstiju i desne šake. Ne ide.
Ali nema druge.

Nategnem livom još taj konop da dobijem lufta na desnu ruku, ustvari potegnem kaić malo uzvodno jer se konop ne da više natezati.
Odmotam 20 centi desnu ruku i pustim.

PAFFFFF!!!!

Proletilo mi od već skupljenog parangala materijal kroz ruke brzinom metka. Sve se zadimilo od raspršene vode.
Jedno 50 metara parangala mi je proletilo kroz prste.

Ne znam šta se tada dogodilo, našao sam nož u krmi i presjekao ostatak parangala koji mi je bio još u rukama.

Palim pentu krvavim rukama i vozim doma sretan što sam živ.

Jedan prst mi je bio danima crn zbog pokidanih žila ali uz masažu se oporavio.

Kroz svaki prst mi je prošla udica. Nije bilo nepokidanog prsta.

Neizmjerno sam bio sretan što sam živ. Danima sam bio potpuno obuzet tim osjećajem.
I sad sam neizmjerno sretan zbog toga kako se ovo završilo.

Na vodu vez noža nikad. Najbolje nosit više komada pa rasporedit po brodu a jedan uvijek imat u džepu.
Nož mi je više puta spasio život na vodi, valjda ću pisat još o tome kako, previše bi bilo sad za ovaj post. Uglavnom znam više slučajeva kod drugih kako im je nož spasio život u vodi i na vodi, a osbno sam poznavao i one koji su glavu izgubili jer nisu imali nož u ruci pri ribarenju.

Sretan mi imendan! Sveti Stjepan. I svim mojim imenjacima.
Bog vas blagloslovio


Oznake: Neretva, parangal, sreća, noć


- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Okamov žilet

Occam's razor
nepoznato? Bilo je i meni ali hvala Bogu imamo internet i google te u jednom desnom "klik-u" (pa jednom lijevom) i par "scroll-ova" saznajemo da je Okamov žilet u biti neopipljiv. Radi se o filozofskom rezoniranju nazvanog po jedom fratru iz mjesta Occam u Englsekoj, a živio je u 14.st.

"Occam's razor" je proces logičkog zaključivanja u kojem je najjednostvnije rješenje (objašnjenje) zapravo najčešće ono koje je ispravno. Odnosno podrazumijeva držanje svih suvišnih i kompliciranih opcija podalje od logičkog procesa, čime se dobiva na jednostavnosti koja vodi do rješenja.

Znači: "Keep it simple, keep it correct"

A to se može vidjeti i u životu.
Na istu sam filozofiju naišao čitajući knjige Andy-ija McNaaba, vojnika, vojnog stručnjaka i pisca poznatih knjiga o britanskoj vojsci. O temeljnim filozofijama specijanlih postrojbi, toga se sjećam već 10 godina, pisao je: "Keep it simple- keep it safe"


Oznake: Okamov žilet, Occam's razor


- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.12.2015., utorak

Di je slika?

Opet mlada osoba utopljena u autu. LINK

Čak i ne piše u tekstu "utopljen" već "poginuo", "ostao u autu", "nije uspio izići" što i nije baš isto. Kratko i jasno, utopio se i to u teškoj agoniji.
Da nije upao u rijeku možda mu ništa ne bi bilo.

'Ajmo di je slika teksta, na kojoj se vidi da nema ograde na cesti?
Tko su osobe odgovorne za postavljanje ograda na toj dionici?

Do kada ovako?
Probudite se!

Oznake: Vinkovci, mladić stradao, utopio se, autom


- 18:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.12.2015., ponedjeljak

Utopljeni u Neretvi (tekst nije za osjetljive)

jučer napisano, danas objavljeno

Ploče Zagreb i nazad
-Autoputom
-Starom cestom kroz Hrvatsku
-Cestom kroz Bosnu

Prvo je skupo ali i opasno bez obzira što neki misle da si na pravcu. Je, na pravcu, ali sletjeti sa 80 km/h ili sa 150 km/h nije isto.
Drugo je super da nema vozača koji debilno prelaze u tuđu traku, pogotovo kad sijeku okuke. Naročito sam imao takvih vozača kombija, uvijek nekud žure, nemaju tahograf, svaka minuta kao da je važnija od života, još mobitel ili sendvić u ruci...a tek kad pretičeš kombi koji dok ga pretičeš počne isto preticati auto ispred sebe, pa te gura van ceste? Haaa?
Ali opet nema nigdje vode uz cestu.

A kroz Bosnu?
Strava.
Prvo kanjon Vrbasa, opasan i nažalost mnogima izazovan rally poligon. S jedne strane planina a s druge ....
Druga dionica: Kanjon prekrasne Neretve. I Vrbas je prekrasan ali na Neretvi sam odrastao.
Na Vrbasu svako malo neki lampioni i spomenici uz cestu. Prošao sam tamo 30-ak puta i stvarno....mislio sam , kako bi negdje trebalo biti istaknuto ne da je tu poginulo puno ljudi nego kako su poginuli. Jednu tablu na ulazu u tu dionicu.

Tabla na kojoj bi trebalo pisati zašto je tu toliko utopljenih, pisati zapravo ovo:
"Zbog nepotpune ograđenosti ceste ogradom i zbog trule države u kojoj za to još nitko nije kazneno odgovarao (što malo, malo pa nema 20 m ograde, op.a.) živote je izgubilo, 100, 200? koliko? ljudi. I to ne samo da su izgubili svoje živote nego su ih izgubili na jedan od najjezovitijih načina. U tami, hladnoći, klaustrofobiji i iščekivanju gotovo sigurnog gušenja. U panici."

Kad se samo sjetim koliko sam ja sreće imao.
Ploče-Komin ili Opuzen, 140 km/h. Prije više od 10 godina.
Noću, kad nema nikoga. Cesta čista.
Nedaj Bože mačka izleti pod auto, tko zna šta....ograde nije bilo na tim dionicama skoro ništa.

Pa se utopilo nekoliko njih iz Komina, brata dva i supruga od jednog. Pred kućom praktički. Nije lako izaći iz auta u vodi.
Pa veliki obiteljski prijatelj na istom mjestu prije 20 godina, jedini kojeg znam da se izvukao živ iz toga.
Pa rođak od 22 g prije 4 godine, na drugom kraju sela, sve praktički meni ispred kuće.
A kako se ograda stavljala?
Prvo ništa, pa kako 'ko pogine, ili ako su učestale pogibije (čitaj ne obične nego u agoniji, pogibije) onda tu 10 metara, tamo 20 metara, pa ostave u sred okuke bezrazložnu rupu od 5 ili 10 ili 20 m gdje nema ograde.
E, kad netko uleti baš u takvo nešto, onda se ograda produži i tako godine idu, spomenici se nižu, obitelji se u tešku crninu zavijaju.

A u trulim država ljudi odgovorni za projektiranje ograda i odluke gdje i koliko ograde...jesu li oni ikada odgovarali za ovakve propuste.
Ne samo radi naplate štete, nego da se spriječi svaki mogući sljedeći potencijalni utopljenik.
Je li odgovarala ikada osoba zadužena za te ograde?
Nisam to vidio, nažalost, jer bi trebali odgovarati.

Zato se ja vozim pored takvih mjesta kao da sam na ledu, strepim, oči su mi ko u žabe, promišljam o pojasevima prozorima, nožu, sačuvaj Bože.
Ali to su realna promišljanja, nije to bezrazložan strah. Bezrazložna je bila moja opuštenost u jurnjavama takvim cestama prije 10-15 godina.

Vratimo se na odgovorne. Kada će se konačno spriječiti, trajno, da se ovakvi slučajevi nastavljaju događati?
Jer ni oko Komina i Opuzena nisu pokrivene sve "rupe", ima mjesta gdje je Neretva, duboka i po 20m, tek 2 metra ispod asfalta, na metar od vanjske trake.
Jeza.
Samo neko žbunje priječi pogled u to modrilo. A kako razmišljaju inženjeri o svom poslu? Kako oni spavaju? Jesu li oni uopće bili na terenu?

Ima takvih mjesta još, ograda se rasteže, rupa ima, vrijeme ide. Tko je sljedeći?
I uz opreznu vožnju, tko ima garanciju proći tuda živ, jer ima i vozila ispred, i iza, i u susret, tko sjedi za tim volanima?

Dragi moji, Neretva, Vrbas ( i druge slične rijeke), ograda.
Dok to nije pokriveno 100%, ali 100%, do zadnjeg metra i više. Do tada nijedna osoba odgovorna za postavljanje ovih ograda nema čistu savjest. Pa ni svi koji bi mogli doprinjeti da se konačno to uvede, a ne samo direktno odlučiti o tome.
Je li 100.000, ili milijun ili koliko kilometara željeza važnije od 100, 200, 50, jednog, života, ili smrti u agoniji?

Opet je i za ovu smrt kriv korumpirani, truli, tromi balkanski mentalitet, jer mislim da u jednoj sređenoj zemlji ne bi bilo ovako jezivih mjesta sa nepotpunom ogradom.
A sad pogledajmo slike mjesta gdje su najnoviji utopljenici stradali i vidite je li i ovdje ograda u kontinuitetu ili ima prekid. Tamo točno gdje se auto izvlači. Pogledajte. Fali li tamo u daljini ograde?
Što netko od novinara nije snimio fino da se vidi di se izletjelo? Iz neznanja, tromog, balkanski nezainteresiranog ili po nalogu, da se ne vidi jasno. Balkanski mentalitet (pa tek onda sistem) ubija. U agoniji. Na cesti fali ograde.

slike na linkovima 24sata

Ovaj post sam imao na pameti VEĆ GODINAMA.
Jako mi je teško postaviti pitanje, ali koliko još života? Koliko vremena? Tko je sljedeći? Jeste li sigurni da nije netko vaš ili svejedno i da nije, da li baš ti možeš nešto napraviti da se ovaj problem TRAJNO riješi.

Da tada savjetujem na svim ovakvim cestama gdje je ikakva voda u blizini, more, rijeka ili jezero, pa čak i dublji potok:
-otvorite mrvicu prozor da ga se može lakše slomiti
-odvežite sigurnosni pojas
-vozite super oprezno i po ledu i po suhom, sve kao da je led, sve dok se dionica ne prođe.

I uvijek u autu držite nož, sjekiricu ili nešto slično. Jezivo je to opisivati, ali prozor u vodi je gotovo nemoguće razbiti.
Dok inovatori ne ugrade sigurnosna rješenja u auta za slučaj pada u vodu, i dok se Balkan odbalkanizira i inženjeri počnu raditi ograde po cesti kako treba....ne zaboravite biti vrlo svjesni opasnosti određenih dionica.

http://www.metkovic.hr/medij.asp?vijest=42

Oznake: Neretva, mostar, utapanje, cesta, automobil


- 01:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.12.2015., srijeda

Zašto ne volim Facebook

Facebook je medij rulje.
A znamo kako rulja razmišlja.

Prvo ide ovako:


a onda ide ovako:




U Bibliji piše:
"Istina oslobađa" te
"Ja sam Put, Istina i Život"

Analogno samo tim dvjema konstatacijama, Isus oslobađa jer je Istina.
Rulja čoporativno odbacuje Istinu.
Dakle logika rulje ne vodi ni putem istine ni oslobođenja, već putevima ropstva.

Facebook je gori od televizije.
Televizijski program, koliko god je zatupljujući, pogotovo jer te mami da gledaš do kraja iz straha da ćeš nešto propustiti (za razliku od internetskih video-kanala koje se može stopirati i odložiti po volji), tv program režira opet neka osoba, jedna, dvije, neki tim, sa nekim programom kakav god da je.
Što režira facebook program?
Rulja

A informacije, koliko god su profiltrirane (npr isključivanjem 90% sadržaja) opet su toliko bezvrijedne i nemaju nikakvu sveukupnu srž za pojedinca koji ih prati.



Ničim vođen, već programom samim po sebi kojeg prati pojedinac, svoj mozak uključuje u aparat za ispiranje te tako taj mozak postaje jedna bezlična forma sa sadržajem "bosanskog lonca" (svega pomalo a ništa konkretno). Ispričavam se bosanskom loncu, on ispadne na kraju opet dobro, najedeš se i uživaš u okusima.
A šta ti ostane nakon facebooka, mozak sažvakan do kraja od mnoštva informacija od kojih ti skoro nijedna ne doprinosi kvaliteti života ni milimetra.



Da ne komentiram još i iznošenje privatnog života, a pogotovo lažnog života i življenja od predstave koju se igra pred "prijateljima" a koji su ti sve samo ne prijatelji.

Oznake: Facebook, televizija, internet, internet video


- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (9)
Srpanj 2016 (10)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (7)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Prosinac 2014 (7)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (5)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (9)
Svibanj 2013 (8)
Siječanj 2013 (10)
Prosinac 2012 (9)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2008 (1)





brojilo montirano 27.9.12. (tadašnji total=31.000)


23.5.2013. postavljeno





Locations of Site Visitors

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se