Stjepan Šuman

11.04.2014., petak

Gdje je novac od ribolovnih dozvola ??

Pišući svoj magisterij (svoj, da, neki pišu i drugima), bilo je to daleke 2010...

Magisterij se bavio socio-ekonomikom podvodnog ribolova u RH, kao jednom od grana ribolova (sport i rekreacija).

Istražujući tako pitanje broja, naplate i količine novca od ribolovnih dozvola, zbog dijel i političkog konteksta, bilo je pitanje i iskorištavanje tog novca.

Na svoj službeni upit (s napomenom da se radi o znanstvenom istraživanju), s pitanjem količine novca i smjernica kuda je taj novac otišao NISAM DOBIO nikakav odgovor (osim broja prodanih dozvola, kojih je bilo više DESETAKA tisuća).
Ako jedna dozvola košta otprilike 500 kn, pomnoženo sa nekoliko desetaka tisuća prodanih komada godišnje (možda i oko 100 tisuća komada), dolazimo do suma koji se računaju prema milijunskoj znamenci.

Ja dalje nisam istraživao tu problematiku, ali u jednoj (post) komunističkoj državi sa (nelustriranim) kadrovima u mnogim javnim porama društva, sa uhodanim principima raznih izvlačenja love...ne bi uopće bilo čuda da se ovo nakon nekakve istrage pokaže teškom muljažom.

Napominjem još jednom, nisam dalje istraživao, ali velike indicije su tu.

Inače javne funkcije po ministarstvima poljoprivrede i šumarstva te po savezima za sportski ribolov na moru su, kako ime samo kaže- javne, i upravljaju sa društvenom imovinom, a mi kao građani ove države imamo pravo znati te javne stvari i u njih imati uvid non stop.

Još napominjem da postoje točne zakonske odredbe po kojima su upravitelji novca od ribolovnih dozvola dužni trošiti taj novac.

Evo malo o tome iz mog magisterija:

Prvo malo o Zakonu, koji … precizno definira tijek novca od prodanih dozvola. 40% novčanih sredstava od prodanih dozvola, prema ovom pravilniku ide Savezu za športski ribolov na moru Republike Hrvatske. Ostatak od 60% novčanih sredstava od prodaje dozvola bi Savez trebao uplaćivati u proračun Republike Hrvatske, a izvješće o uplatama dostavljati Ministarstvu poljoprivrede. Savez za športski ribolov na moru, prema ovom pravilniku dužan je utrošiti na sljedeći način: 60% je za trošak distribucije dozvola, edukaciju i promociju rekreativno-športskih i podvodnih aktivnosti, a 40% za obnovu i očuvanje mora putem javnih natječaja, edukaciju i promociju rekreativno-športskih i podvodnih aktivnosti. Ovaj nacionalni savez dužan je Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva tromjesečna izvješća o prodanim dozvolama i uplatama u Državni proračun za proteklo razdoblje.

Sad malo o upitu nadležnim javnim tijelima: Na službeni upit o brojčanom stanju sportskih i rekreacijskih ribolovaca i prodanim dozvola Ministarstvo se nije očitovalo, a Savez se očitovao na sljedeći način:
• kronološka evidencija se ne vodi, a isto tako i prema ostalim podjelama (te se pritom poziva na Pravilnik iz 2005. godine)
• od 1.1.-31.5. 2010.godine izdano je 47.065 godišnjih i 9.864 dnevnih/višednevnih dozvola za športski ribolov na moru. Ukupna novčana vrijednost godišnjih je 5.767.800,00 kn, a dnevnih/višednevnih 1.389.720,00 kn (sve zajedno: 7.157.520,00 kn)

Ministarstvo i Savez jedine su institucije u Hrvatskoj koje teoretski mogu imati evidenciju prodanih dozvola podvodnim ribolovcima. Odgovor Ministarstva unutarnjih poslova RH na upit o brojnom stanju kažnjavanja krivolovaca u podvodnom ribolovu bio je da ne vodi elektroničku evidenciju kazni.



Evo, ajmo, češljajte... osobno , ne bi se čudio da se istragom pokaže da je ovaj 7 milijunski iznos (na POLA godine!!!)jako velikim dijelom propeglan kroz nebrojene izmišljene dnevnice i putne naloge i tako tome sličnom što je maltene redovita praksa koju sam vidio radeći u javnim službama po raznim mjestima.

Dakle, mi građani uplaćujemo, na služeni upit (o privatnom da i ne govorim) nema odgovora iako su zakonski dužni propisno upraviti JAVNIM novcem. I dužni su odgovarati za NAŠ novac (ne njihov, to nije njihov novac).
A mi smo dužni korigirati svoje "vođe" jer ako to ne radimo isti smo k'o i oni.


Napomena: jedna polugodišnja uplata je teška preko 7miiijuna kn !!!



Slika 1: Hrpa novca (izvor: www.secretsofthefed.com)

Gdje je novac?



- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

CSI - Na pijaci

Svaki 3. dan obilazim par istih štandova lokalne pijace. I to u podrumu. Kao da prodaju alkohol za vrijeme prohibicije (slika 1). Pa, sad vidim da ne pretjerujem , već je isto, vidjet će se iz priče. U prohibiciji su branili alkohol, a sad domaću hranu. Zašto. E, vidjet ćete.


Slika 1: Prohibicija- tajni prolaz u spremište alkohola (izvor)

Jedan štand prodaje mlijeko i mliječne proizvode, od mini mljekare.
Drugi prodaje domaće biljne proizvode.

Vidim ja, red je kod ovih sa biljkama. Kupci čekaju. A prodavačica, govorom tijela kao da joj je došao Hasan Aga po djecu. Pogled na prvi par u redu otkriva sve. Dvije gospođe, jedna vidno starija (očito mentor), a druga vidno mlađa. Premeću štand, čak mi se učinilo da pitaju prodavačicu što je što. A nema ništa što ja već nisam vidio u dječjim slikovnicama za bebe 0-1 ("Am am, njam, njam"). Možda bi trebalo na pijacu ići bez djece kad je inspekcija, da ne bi dijete pomislilo da se nešto ne smije jesti, jer tako izgleda ova scena.

Dobro, vidim ja da je ode novi svjetski poredak izvukao pendrek pa odem prvo kupiti mlijeko, dok ovi popišu luk, salatu, i, došavši na red, ne bi vjerovali, vidim, našli su ipak!!! Kiseli kupus !!!! Mora da je iz Černobila ako su ga tražili. Ma ni taj više ne bi bio opasan. Hm... ali zašto onda kiseli kupus predstavlja opasnost za hrvatske porezne obveznike koji financiraju ovo dvoje terminatora (slika 2)?


Slika 2: Terminator (izvor)

Kad sam došao na red, dobio sam informaciju:

Da bi naši trgovački centri mogli slobodno prodavati. Točnije, da ti slonovi zgaze i najmanjeg konkurentskog mrava. Ali sad ne vidim da je količina u igri, jer na ovom štandu se prodaje cca 5 kg kupusa. Nego je stvar u kvaliteti.

Domaća ponuda sa placa ugrožava velike trgovačke lance ne kvantitetom nego kvalitetom.

Pa već sam pisao o tome koliko trgovački lanci drže do kvalitete (link).

Uglavnom, dok sam primio i kusur za svoju blitvu, koja evo izgleda nije radioaktivna pa sam je uspio kupiti za vrijeme inspekcije, našli su im i 3 kg domaćeg brašna! Zamislite prodavati domaće brašno! Vrijedno cca 3kn po kilu! cry Inspektori su kimali glavom dok su pisali u svoj list.

Govorili su " Ne ne smije se prodavati bilo kakvo brašno. Nikakvo. " smijeh

A što su pisali? Pa možda su napisali "brašno-cca 3kg", ali što to u očima inspektora znači?

Pa to znači: "Ah, hvala Bogu (kojem?, op.a.) nismo se bezveze spuštali u podrum, ipak je to jedno 20 stepenica. Ali šuti, šta da su svi uredni? Aj ti onda objasni šefu da su svi uredni. Tko će ti vjerovati? A znamo dobro da nismo uredan narod, jeltako. Pa počnimo prvo sa podavačima domaće hrane. Zakon se mora poštovati, molim lijepo! Ma šta, koja savjest, o čemu vi pričate, pa ja samo radim svoj posao. Koji posao? Ma dajte se sredite, prvo ja, pa moj šef, pa onaj koji nas je UVALIO (jer se samo tako danas zapošljava u državnoj službi RH) , ne ne na teret poreznih obveznika. Ne oni nas ne plaćaju da ih mi trijebimo. Mi ozimamo a plaćaju nam oni koji plaćaju i naše šefove koji su isto tako ušli u službu kroz prozor a ne kroz vrata, a financiraju nas još veći prozoraši i to vam je taj Novi svjetski poredak. Trgovački lanci, da oni su negdje u sredini poretka."

To bi mislio iskreni inspektor, ali pitanje je koliko je i takvih, jer ne bi bar premetali štand kako sam ja vidio, bilo bi im neugodno. Ne bi se šepurili sa svojim formularom i šetali pijacom ko Muhamed Ali ringom na kraju meča. Vikao je i on da je najveći ali kratko.




Dakle, po bahatom hodu, kojim očito žele pokriti svoju sramotu, na inspektorima vidimo da oni možda uopće niti ne znaju zapravo što u konačnici rade. Jer njih čak ne zanima samo njihova plaća (pod bilo kojim uvjetima i sa bilo kojim posljedicama). Vidljivo im postaje važan čak i (lažni) ugled koji proizlazi iz njihove strahovlade (mlađa inspektorica). Tu bi se već moglo pričati o zadovoljavanju potreba prema Maslovljevoj piramidi koja je evo izgrađena na pogrešnoj lokaciji, na muci najugroženijih. Nije to rijetkost ali znam da takva piramida nema vječnu "uporabnu dozvolu". Piše: "Malo je onih koji kroče tim putem" (ispravnim). Dakle puno je onih koji rade kako ne treba. Pa što bi onda jedan inspektor radio po savjesti. Ako se već i zaposlio kako se u nas zapošljava, čime se automatski odrekao savjesti u samom startu.

Da, treba sustav kontrole, to je neupitno, ali znate li kako bi to u sređenoj zemlji funkcioniralo? Inspektor ne bi prevrtao štand petkom u sred gužve naočigled svih prolaznika od kojih se mnogi čak i naslađuju prodavačima od kojih svakodnevno kupuju. Ne bi to išlo tako. Inspekcija bi došla maksimalno diskretno, na nepravilnosti bi upozorila i dala uputu kako ispraviti greške, ne bi se išlo odma sa kažnjavanjem iz zasjede.

Daljnja analiza ovoga vodi samo u ogorčenost u kojoj nije rješenje.

Kao prolaznik ili kupac možete:

1.utješiti proizvođača/prodavača domaće hrane
2. pomoliti se kratko u sebi za žrtvu da mu Bog sve patnje okrene na korist, je bi tako trebalo biti-jer je kažnjavan svog nečeg dobra i blagosloviti ga
3. pomoliti se kratko i blagosloviti inspektora da mu Bog oprosti jer ne zna što čini.







Post skriptum! Da da...

Ovo opisano nije samo tehnička stvar sistema, već je to duh koji se uvukao u hrvatski narod. Zao je to duh koji ne drma samo inspekcijama. Jednom prilikom sam bio na nekom sastanku znanstvenika ribarske struke, a znamo da se i u znanosti poprilično (ako ne i totalno) zapošljava i napreduje u istom zloduhu kao i u državnim službama...

Na temu problema otkupa školjaka i na problematiku prodaje "uz cestu" (uz uvjet da je školjka higijenski, zdravstveno i sanitarno ispravna i hlađena), ali problem je opet očito u malom mravu koji smeta korporaciji, svrbi ga, i ruža ne za vidjeti pored ceste, dok je prvi Konzum 3km dalje. Uredan i fin. Izgleda da je samo kozmetika u pitanju, dok osobno radije kupim izravno od proizvođača.

Uostalom znate li zašto kupujem mljeko mini mljekare? Jer me od tog mlijeka ne boli želudac! Dapače, kao lijek je, dok me od ovog iz trgovine napuhuje i vrti po stomaku. Dukat da i ne spominjem, od njega imam već teže probleme. Neusporedivo je sa domaćim. Tako bi isto školjke kupio na cesti pored lagune gdje se i uzgajaju a ne kod Todorića kojem će Linić oprostit porezni dug sa opravdanjem (ucjenom otkazima) da ovaj zapošljava tisuće ljudi. Uostalom ovome na cesti ne treba potvrda o porijeklu niti se ta školjka premeta po 16 kamiona. Nije pakirana u stiroporu i celofanu sa higijenskim uloškom i ko zna kakvih kemijskim premazima. Nije na akciji 5 minuta prije nego što rikne, popusti grč, zine, te pusti mokraću.

Da se vratim na znanstveni skup i školjkare koji prodaju na cesti pored farme. Jedan znanstvenik je toliko naprasito i samouvjereno preuzeo riječ i dao svoje rješenje u "sređivanju" hrvatskog tržišta:

"Treba ga opalit dobro po džepu pa ćeš vidit. Svak dobro reagira na to."

Pogađajte godine! Nije to čak stara iskvarena komunjara, nego još gori, kojeg je među stare pokvarenjake opet netko ubacio. Mladi je to nagelirani zalizanko (ne nužno) kojem je tatica omogućio mladost bez žuljeva, i studij (što bi svi trebali imati), ali tu dalje dolazi znate na koji način posao znanstvenika, koji po mom poimanju postaje jednako leglo korupcije, uz sličnom rangu sa državnim poslovima ili gospodarstvom, svejedno. Đava ne bira. Plus toga što znanost treba predstavljati moralnu vertikalu društvu pa je tim zlo još gore. Dakle, zalizanko je dobio sve na pladnju. Tata mu je uz lagodan i društveno "ugledan" posao na kojem odlučuje o sudbini drugih, vjerojatno omogućio i zagrebački stančić novog gradskog japanca. Zna l, taj , tako izdrogiran svim serviranim gdje živi i što radi? Dok odlučuje od drugima!

Ne zna!

Ne zna šta znači "Kad te opalim po džepu".



Bogataš je završio u paklu jer je PROPUSTIO dati jesti Lazaru. Čak ga nije OPALIO po džepu.






Kakvu sudbinu sebi tek kroje ovi što je kroje nama.

Zato ne upirite prstom u vlast, svi smo odgovorni, blagoslovite svoje neprijatelje. Da, neprijatelji su nam ali ih blagoslivljajmo i molimo Boga da im ne uzme za zlo.

Jer ne znaju što čine!
- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (9)
Srpanj 2016 (10)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (7)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Prosinac 2014 (7)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (5)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (9)
Svibanj 2013 (8)
Siječanj 2013 (10)
Prosinac 2012 (9)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2008 (1)
Travanj 2007 (3)





brojilo montirano 27.9.12. (tadašnji total=31.000)


23.5.2013. postavljeno





Locations of Site Visitors

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se