Stjepan Šuman

30.11.2013., subota

Analiza borbe oko referenduma-ministrica vanjskih poslova

29.11.2013., petak

Referendum o braku

25.11.2013., ponedjeljak

Osvrt na lokalnu promociju određenih "znanstvenika"

Ponukan člankom (LINK 1) na jednom lokalnom portalu, osjećam se dužan iznijeti par činjenica vezanih za članak. Uvod Objavom ove knjige iz linka veliča se ista osoba nedavno veličana na još jednom lokalnom portalu (LINK 2). Tada se radilo o javnom predavanju a veličala ga školska prijateljica, što je po meni nepotistički obzirom da se radi o profesionalnim, a ne privatnim stvarima. Tadašnje predavanje je bilo usmjereno na zaštitu jegulje u slivu Neretve. Inače, jegulji je najveći neprijatelj zapreka ulaza u uzvodne tokove, pomoću brana i ustava. Tu bi činjenicu jedan doktor znanosti iz područja ribarstva trebao znati pa se nadam da je na tom predavanju o tome i bila riječ. Međutim, za neretvansku ribu se sprema najštetniji projekt, pregrađivanje donjeg dijela toka, a pozitivnu ocjenu utjecaja tog projekta na ribu Neretve, ako se ne varam pisala je ista osoba koja sad drži predavanje o ugroženosti jegulje (LINK 3). I ekološka studija o utjecaju projekta na okoliš i javna predavanja financirana su (pored novca poreznih obveznika) vrlo vjerojatno iz EU fondova ili možda iz Europske banke za razvoj ili možda čak i od Svjetske banke. Za neupućene, to nikako ne može mirisati na dobro ali tako rade gotovo sva samozvana eko-udruženja. Ako su ove informacije točne, onda se ovdje lokalno veliča osoba iz znanosti koja na istu temu daje oprečna mišljenja, kako tko plati i kako kome kad treba. Samozvani ekolozi i nadri-zaštitari prirode financirani su očito od istih svjetskih holštapera, jednako kao i projekti koji za ribu Neretve znače potpunu katastrofu, a zajedno sa ocjenom utjecaja na okoliš u biti su samo predstava za širu javnost. Analiza objave knjige Ribe Neretve: Knjigu recenzira (na poleđini knjige) autorova podređena kolegica i najvjerniji suradnik (toliko o neutralnosti i neovisnosti recenzenta). To širi puk ne zna ali znam ja jer sam s njima osobno radio više od 2 godine. Prvo što upada u oči pri čitanju djela ovo dvoje mojih, na sreću, bivših kolega (autora i recenzenta) je da je taj dvojac potpuno nepismen. Za ciple čak ni u znanstvenom radu ne upotrebljavaju književni izričaj te ga nazivaju lokalnim imenom „cipol“ (LINK 4). Ja znam da se autor tada ponaša kao da je Bog, i to je jedan od uzroka nemara za književni izričaj u profesionalnom izražavanju. Tako se pokušava nametnuti čitavoj Hrvatskoj znanosti proizvoljno odabranim, inače lokalnim nazivom ribe a za koju već postoji definirani i sa svima usuglašeni književni naziv. U recenziji knjige svog šefa, gospođa umjesto „novija“ piše „recentna“. Znam da dosta kvazi-znanstvenika u svojim tekstovima na hrvatskom jeziku koristi potpuno strane riječi (kao što i ova gospođica radi), jer tako djeluju pametniji nego što zapravo jesu. Takve, potpuno nehrvatske riječi, osim nepismenosti ujedno predstavljaju i literarnu protetiku za nedostatak sadržaja teksta kojim se pokušavaju izraziti. Moja osobna iskustva sa spomenutim ljudima: Za vrijeme svog radnog odnosa sa spomenutim prof.-doktorima, gospođici sam pomogao na njenom tadašnjem magisteriju (lovio sam joj gavune i istraživao ih u laboratoriju) dok ona sama nije niti znala samu srž svog istraživanja (LINK 5). Kad smo već kod toga, u toj firmi sam radio i veliko istraživanje nekoliko vrsta cipla odjednom, ribe koje poznajem u dušu. Dogovor u firmi je bio da nakon njenog magisterija napišem i ja štogod pa se u istraživanjima nisam uopće štedio. Većinu tog ogromnog rada oko cipla (prikupljanje literature, uzoraka ribe i obrada uzoraka u laboratoriju te skupljanje podataka) obavio sam potpuno sam. Međutim ovaj dvojac je podlo čekao da cjelogodišnje istraživanje cipla privedem kraju kako bi mi uzeli sav posao i od njega gospođici napravili doktorat. Tako sam ostao bez ikakvog rada a gospođica je bez obzira na dogovor, poštenje/nepoštenje i stvarno znanje, magistrirala i doktorirala u rekordnom roku. Meni su uskratili svaku daljnju suradnju a oduzimanje i prisvajanje rezultata rada gospodin je opravdao vlasništvom firme u kojoj svi radimo. Igre su to koje ja nikad nisam bio spreman igrati niti ih ikad želim naučiti. Dodatni podaci o nekim iskustvima sa dotičnima Uz ovaj dvojac sam se naradio k'o konj par godina. Tome je prethodilo čak pola godine lažnih obećavanja ugovora o radu, plaće i plaćenih troškova već započetog rada. Taj novac nikad nisam vidio. Čak sam čuo da su u ime mog magisterija kojeg sam inače osobno platio tijekom rada, da su po nekim javnim tijelima, općinama tražili a možda i izvukli novac kojeg ja nikad nisam vidio. Ali najveća šteta koju su mi prouzročili je prevarantsko oduzimanje rada na kojem je gospođa doktorirala i na kojem su se njih dvoje međusobno izredali višestruko ga recikliravši. Sve se to može saznati upisom u google pretraživač njihovih imena i riječi „cipol“ ili cipal nakon čega izlazi nekoliko radova na tu temu. Da zaključim, problematiku znanstvene mafije nije samo hrvatskih već svjetskih dimenzija i bila bi posebna tema o tome što, kako i zašto rade. Što se ovog slučaja tiče, pri oduzimanju mog istraživanja (podataka i uzoraka) kad sam ovog znanstvenika suočio sa prevarom zbog doktoriranja treće osobe na onom na čemu sam ja trebao objaviti rad, bio sam doslovno ucjenjen ovim riječima: „Pa Šumane, šta ti misliš kako to sve funkcionira?. Pa sve se radi za lovu.. Bio sam u Americi i tamo crnac (aludira na mene op.a.) gazi u bazenu a doktor...“ (sjedi u fotelji i bla bla.... čujem ali odbijam vjerovati... tunelski mi vid prikazuje samo njegova masna usta)... i za kraj: „evo, plati mi janjca i stavit ću te kao suradnika na radu“.

09.11.2013., subota

Pravite ražanj, a zec je još u Šumija?

Ako tražite kunića ( u daljnjem tekstu: "zec") za pojest, u Zagrebu ga možete loviti po livadama, imati nekog uzgajivača sa sela ili za hitan slučaj ima jedna trgovina pilećim mesom, na više tržnica u Zg, nećemo ih sad imenovati, jelte. Nije da ne mogu uhvatit zeca golim rukama niti je istina da nisam u kontaktu sa ruralnim tipovima, trgovinu sam posjetio nekoliko (3) puta zbog hitnosti. Prvi put sam bio na Dolcu, prodavačica je bila super, zec još bolji. Drugi put, ista trgovina, druga prodavačica, sad neka stara tetka. Čekam neku babu u redu ispred mene i usput razgledam plastificirane kuniće sa pripadajućim im etiketama i raznim datumima pakiranja. Složim tako (istinitu) priču teti pa dođem na red: "Dobar dan, treba mi kunić, to mi je za malu bebu, pa ako ima koji svježije pakiran". Izvrne ona pola friždera i izvadi zeca, mislio sam da će se ovaj još micati koliko ga tražila. Pogodite kojeg je izabrala, po datumu pakiranja? Najstarijeg mogućeg! "Gospođo, fino sam vas zamolio da mi date, ako imate friškije pakiranog jer mi treba za bebu, a vi mi dajete najstarijeg! Pa nisam glup, vidio sam datume dok sam čekao red!" "Pa nisam gledala!" "Pa po kojim ste mi onda kriterijima iskopali ovog? Znate šta, ne da se meni ovo...od sada u vašoj trgovini ne kupujem. Hvala lijepa i doviđenja." "Ma nema problema, samo vi kupujte gdje god želite." Odlučim više nikad na Dolac u tu trgovinu pa taman da je za lijeka. U međuvremenu nađem odlične redovite kuniće, direktno od tipa sa sela. Istovremeno firma sa Dolca otvori podružnicu u mom kvartu. Neki dan, kako sam bio u žurbi, a nisam naručio seljačkog zeca, zajebem se i zaletim se u kvartu kod onih sa Dolca. U ovakvim slučajevima, kad se k'o svinja vraćate na svoju bljuvotinu, možete očekivati samo s*anje. Sad ove srijede je to bilo (6.11.). Kupim zeca sličnog onom, ukusnom sa početka priče, i to sa garantnim listom do subote (9.11.). Bio je u frižderu čitavo vrijeme. Jutros... frižider smrdi za povratit. Zec se usmrdio. I to žešće! Kesica-vrećica u ručicu i laganim kasom do trgovine. Pričekam svoj red da bi progovorio skoro polu-podvijenog repa. Tako se reklamira u Hrvatskoj, ili dođeš nabrijan da ih isprepadaš, što sam ja jutros propustio, jer se nisam htio raz*ebavat. Kaže teta: "Daaa, izvolite.. " "Pa, ja (sasvim tiho, kao da im predajem vreću ilegalnih opojnih droga), ja bih, ovaj...reklamirao, ako se to može..." "Daj! Da vidim!" "Ne, ne...ne dirajte, smrdi, pokvareno je..., Mislim, ja nemam račun, ali... (znaju me jer prođem 3x dnevno pored njih)...." "Pa vidite vi da piše DEVETI ??" "Da, ovaj (gledam na sat) pa...Danas je deveti! Ali gospođo ako nije u redu da tražim reklamaciju samo recite" "Pa vi ste kunića držali ovako u plastici ???!! " "Naravno, samo sam mu jedan batak otkunuo u srijedu " Šuti ona, ja ne kužim da deplastificira već drugog zeca.. Kad je zec oguljen od najlona već na vagi, teta na glas konstantira razliku težine u 2g (grama) i kaže: "Ma nee dat ću vam kunića , samo on se u frižderu treba držati ovako otvoren ...da diše.... pa se onda neeeće usmrditi " "..Ma gospođo, ako smatrate da nemam pravo, stvarno, neću ga uzeti.." Kesa je u zraku, šta sad, da je ne uzmem? Zec već prije plaćen, sad odplastičen samo za mene i moju izbirljivu guzicu. A šta ćeš, ideš doma sa zecom kojeg si već prije platio. I sa iskustvom na koje nisi računao. Ako su mi priznale reklamaciju trebale su mi se ispričati. Ovako su mi sa zecom pokušale prebaciti preko pulta i osjećaj neugode. Kao da sam ih došao zajebati. Kao, eto, ja drž'o zeca na radijatoru u celofanu i hebiga, usmrdio se, pa doš'o po novog jer mi se danas jede friški. I na kraju se stvarno osjećaš neugodno a ni kriv ni dužan. Isto kao otpužen ali još ne osuđen. Pa čemu to meni? I onda vidiš da si još prije dobro postupio sa od*jebom i da ga se samo treba držati. Biti dosljedan, se kaže... Pitanje je, sa kime trgovati kad ovo u Hrvatskoj zapravo i nije neki doživljaj već skoro pa pravilo? Pitanje je kako uopće opstaju takvi trgovci? Odgovor je jer ih ima previše. U tolikoj su većini da kupci imaju malo izbora. Kupci su krivi jer sami biraju biti budale -svakodnevno pristaju biti prevareni Treba jednostavno biti uporan i karakter pa ne-fer trgovce od*ebati trajno. Potreban je samo mali dodatni trud za naći pouzdane dobavljače, i to sa sela (bez antibiotika i steroida, a čak i jeftinije). Ni 20 m od spomenute trgovine peradi (kunića) je mesnica gdje sam prošle godine reklamirao po svinjskom izmetu smrdljvo mljeveno meso. Prodavačica je na reklamaciju rekla da meso stvarno smrdi a njezin šef me zbog reklamacije skoro zaklao. Odbio je pomirisati meso i verbalno me napao tvrdeći da dobivaju friško meso. Pn je čitavu reklamaciju, a bio sam uporan, riješio isključivo agresijom i još većom agresijom do kraja. Smrdljivo meso sam im ostavio, a za njega nisam dobio ništa. Zato me sad čiča gleda kad svakodnevno prođem pored njegove mesnice i bacim mu smiješak ali mu ne ostavim ni jedne kune. Upravo je nedavni od*eb dobila i još jedna mesnica između spomenutih trgovina, (sve na lokalnoj pijaci, Savica). Za mljevenu junetinu sam dobio i ono što je prethodno ostalo u vijku mlinca, a to je bilo najjeftinije meso-svinjetina. Tako kradu jer tu svinjetinu prodaju dijelom pod 3x skuplju junetinu misleći da smo svi mi budale. Za ovakve nabave stvarno treba imati dobavljače jeftinijih i zdravijih proizvoda direktno sa sela, jer se u mesnicama većinom prodaje koješta i još na licu mjesta često varaju, a kad im želiš dati šansu reklamacijom tek tada otvaraš pandorinu kutiju. Za takve je samo jedno rješenje. Nemati sa njima ništa.

05.11.2013., utorak

HRT saga

TV prijemnik ne posjedujem, i nikada ga u životu nisam posjedovao (iako vlasnik stana u kojem živim već plaća TV pretplatu). HTV-ov retardirani program (izuzev odabera Đele Hađiselimovića ili djela Mirjane Rakić) ne gledam čak ni u gostima! Ali zato, HRT je subjekt koji ne dozvoljava čovjeku da ga se otarasi. Nešto poput artritisa. Na žalost, živimo u državi u kojoj prolazi to da u manirama težih komunističkih režima nacionalna televizija vrši teror prisilne naplate za netražene usluge građanima. I to programa koji, vidljivo na mom primjeru, mi građani čak uopće i ne koristimo, čak ni kada je besplatan. Zbog toga treba pokrenuti akciju da se na korist svih građana Republike Hrvatske tome stane u kraj. Jer komunistički režim je nešto protiv čega se treba boriti. Mnogi od HRT-ovih žrtava vjerojatno gledaju njihov tv program ali vjerujem da mahom svojevoljno nikad ne bi sa HRT-om potpisali ugovor o korištenju, već bi kupili neki od kvalitetnijih kanala. Inače u normalnim zemljama ugovor, i to svojevoljno potpisani je jedina pravna osnova za zasnivanje odnosa pretplate, ali kao što sam već rekao mi očito živimo u komunističkom režimu. HRT-ovo uhođenje, praćenje, zastrašivanje, manipulacija i prisiljavanje građana na plaćanje nečeg što svojevoljno nikada ne bi kupili je njihov grijeh. HRT-ovi financijski problemi i financiranje mnoštva uhljeba su HRT-ovi problemi a ne problem građana kakvim ga oni stvaraju. Pravedna naplata usluge (kodiranje kanala) je njihov problem kojeg vjerojatno pokušavaju izbjeći znajući za nisku potražnju svojih usluga. Za razliku od HRT-a, drugi ponuđači TV usluga za cijenu svoje usluge pružaju nešto konretno i HRT to sigurno dobro zna pa mu je ovo jedini način probijanja na tržište. HRT zna da bi u slučaju pravedne naplate svoje usluge propao vrlo brzo jer bi ga kao prodavatelja usluge svojevoljno odabralo premalo korisnika. Kaznena djela HRT-a prema nevinom građaninu - osobno iskustvo 3.10.2013.godine stigla mi je HRT-ova „Opomena pred prekršajni postupak i OVRHU", uz uplatnicu od 480 kn. To bi, pretpostavljam (jer na Opomeni nije objašnjeno) iznosilo zbrojeno unatrag pola godine pretplate (80 kn mjesečno). Opomenom me HRT pokušava zastrašiti. Prijete kaznom od 1000 kn (+ nedefinirani sudski troškovi) te me pokušavaju navesti na plaćanje uvjeravanjem u veću isplativost plaćanja pretplate nego u „riskiranje pravnog postupka“. Također izostavljaju demokratsku i ustavnu instituciju Ugovora i već izmanipuliranog i prepadnutog „korisnika“ pravno izjednačavaju sa dobrovoljnim „korisnikom“ navodeći klauzulu: plaćanjem ovog jednokratnog iznosa pristaje se na trajni pretplatnički odnos. Sve ovo je manipulacija, zastrašivanje i ucjena. Ukratko niz kaznenih djela. HRT se ponaša, ne samo kao država u državi, već kao država nad državom, Republikom Hrvatskom. U njoj se, na žalost sviju nas njihov nakaradni pravni sustav i dalje kotrlja (kao i mnoge druge općedruštveno štetne pojave). Tome se treba što prije stati u kraj i popraviti nastalu štetu. Sramota je za jedno Ministarstvo kulture i Hrvatski Sabor te Vladu RH da odobravaju Zakon o HRT-u u kojem se HRT-u dozvoljava bezugovorni prostor sklapanja odnosa sa korisnikom. U to spada i niz zakona i pravilnika kojima je HRT-u očito namjerno ostavljen prostor da se na silu prišteka na novčanik hrvatskog građanina.Kako to u praksi izgleda? Inkasator u kući Inkasator mi dolazi već 3. puta u dvije godine. Možda je dolazio i češće ali me nije nalazio.Pošto sam inače nezaposlen (boravak doma) očito sam izloženiji HRT-ovom udaru. Isto to vrijedi za sve ostale nezaposlene, umirovljenike, trudnice, rodilje, dojilje i bolesne, koji su prisiljeni bitikamikaze kod kuće. Najugroženiji su HRT-ova meta. Prvi put kad je HRT inkasator posjetio moj dom, na njegovo pitanje imam li televiziju ili radio odgovorio sam da nemam i on je otišao. Čovjeku sam dao odgovor na pitanje, on je otišao i nije bilo nikakve rasprave. Neobično ali normalno. Nekoliko mjeseci nakon toga došao je drugi put. Opet je pitao isto. U drugom posjetu inkasator više ne pita imam li uređaj. Ovaj put nakon pozdrava upire u rokovnik, gleda iznad naočala i direktno izjavljuje da „ne plaćam TV pretplatu“ te „da bi je trebao plaćati“. Ovo je nevjerojatno. Još je bilo i potpuno napadno, s visoka i u pokušaju zastrašivanja. Prijeteći, sa olovkom na rubrici za upis u svom rokovniku i s pogledom preko naočala, nada se mom pokoravanju. Potpuno šokiran inkasatorovom bahatošću pitam ga zašto bi im trebao plaćati pretplatu ako ne koristim njihove usluge. Iako posjedovanje uređaja, logično ne znači nužno i korištenje njihove usluge navodim da čak niti nemam prijemne uređaje, nudim mu otvorena vrata da se uvjeri ne bi li me više pustio na miru. Napominjem mu, ako uđe, da nakon pregleda kuće želim da mi se više ne dolazi te da to zapiše u svoj rokovnik. Inkasator izjavljuje da to nije potrebno, odbija ulazak u kuću i odlazi. Ja se nadam da sam razumom riješio problem unatoč inkasatorovoj početnoj bahatosti i pokvarenosti postavljanja rutinske zamke. Pije dva mjeseca, inkasator dolazi i treći put. Mislio sam da je poštar, inače mu ne bih uopće otvarao jer zaista imam pametnijeg posla od ovoga. Otvaram, on pokazuje neku crvenu iskaznicu (kao partijski drug), ne predstavlja se imenom i prezimenom ali zaviruje (ulaskom unutar zidova moje kuće). Bleji u mikrovalnu pećnicu i pita imam li televizor. U dobroj volji opet izlazim u susret. Kažem da nemam nikakav uređaj, nabrajam mu frižder, mikrovalnu, pećnicu, računalo, veš mašinu .... Zapisao je nešto u rokovnik i krenuo odlaziti. Na to sam za njim vikao da se vrati, slobodno uđe kao čovjek u kuću i da provjeri sve moje uređaje, da sam mu to ponudio već prošli put te da očajno želim svoj mir. On je poziv odbio i otišao. Kao što vidimo, Sabor i Vlada dozvoljavaju HRT-u zakon nad svim građanima da ih posjedovanje prijamnih uređaja direktno zakonski obvezuje na plaćanje HRT pretplate, što je nelogično i protuustavno a HRT-ova vojska inkasatora se pobrine za to da čak je čak svejedno da li uopće i posjedujete uređaj. Dakle svejedno dali imate uređaje i ne koristite njihovu uslugu, ili koristite, ili uopće nemate uređaje, u praksi od HRT-ovog terora niste sigurni. I naš narod s tim živi ko magare sa sedlom. Telefonski razgovor sa inkasatorom Dakle, inkasator me već duže vrijeme maltretira, doma je došlo upozorenje pred ovrhu, i na upozorenju je broj mobitela od inkasatora. Zovem ga, tlak mi je već 300 dok mu zvoni.... -Halo halo, dobar dan, ja sam Stjepan Šuman, taj i taj, kome ste poslali opomenu pred ovrhu sa uplatnicom na 480kn! --.eh..da,... aha.....ne znam!. -...aaa, sad se sjećam. Gospodine pretplatu trebate plaćati. -ja vaš program ne gledam... -...je gospodine, samo vi mijenjajte zakon ako to možete, haha.. -...taj zakon je sramota Hrvatske, ali ja ću sa HRT-om problem riješiti posebno, a sa vama posebno. Konkretno, napravili ste prema meni višestruko kazneno djelo: 1. neovlašten ulazak u stan-neodobreno ste ušli dijelom tijela u stan 2. iz koristoljublja (zbog provizije) ste lažno napisali zapisnik (da imam TV i radio prijemnik). Sve to nakon što ste moje pozive na rašćišćavanje situacije (da uđete i provjerite uređaje) više puta odbili.... -...niste me pozvali!... -...jesam, i za to imam svjedoka (nisam bio sam u stanu) -(muk) Nakon par rečenica o mojim životnim troškovima u usporedbi sa njegovom cifrom iz namještene opomene: -Vi niste normalni. Iako nemam veze sa HRT-om vi se želite okoristiti od mene. Ukratko, ja ću vas privatno tužiti ali i kazneno prijaviti MUP-u. Pravno ću vas oderati. Nadrljali ste! Nadrljali ste! Ali (opet mu dajem prostora da popravi stvar, op.a.), ako mi još samo jednom dođe nešto od HRT-a... -samo vi meni gospodine prijetite, samo da znate, sve ovo se snima! -ja sam vam točno u detalje rekao što ću prema vama napraviti, nisam vam nipošto prijetio fizički (niti mu znam ime, a kamoli adresu, niti sam pokazao interes za time, op.a.), već ću vas pravno pojesti i to sam vam još u detalje objasnio kako. -(poklopljena slušalica) Ovaj razgovor pokazuje pravu sliku financiranja i općeg funkcioniranja HRT-a, naše nacionalne televizije. Tako pokazuje i stanje države, odnosno naroda. Ako je istina da se razgovor snima to je još jedno kazneno djelo jer sam u slučaju snimanja razgovora trebao na to biti upozoren prethodno razgovoru, a ne na kraju (ili nikako). Također mi je ovim postupkom opomene povrijeđeno pravo na zaštitu podataka jer mi je opomena došla na ime i prezime koje postupcima HRT-a nije moglo biti utvrđeno na legalan način. Jer odakle HRT-u moje ime i prezime ako nisam vlasnik stana? Otkuda inkasator zna da sam ja Stjepan Šuman? Nije me identificirao. A otkuda OIB za ovrhu? Uplatnica opomene ima pod svrhom plaćanja naznaku: „po zapisniku (sa šifrom)“, točno kako je i UDBA kažnjavala „po zapisnicima (sa šifrom)“ nakon identičnoga špijuniranja, praćenja, povrede doma, privatnosti i kućnog mira. Ovime HRT uzrokuje i duševne boli iz kojih proizlaze i drugi zdravstveni problemi a sve sa svojim nelegalnim i očito uhodanim postupcima kojima se očito maltretira šira populaciju inače nespremna na odupiranje. Recimo da bi čovjek za djecu nabavio stari polovan TV i DVD player da im pušta crtane filmove i pjesme sa DVD medija: to po zakonu ne smije jer je onda prekršajno odgovoran za neplaćanje pretplate HRT-u (posjeduje TV!). Ili da bude budala pa da plaća pretplatu? Koji Apsurdistan. Isto tako, uz svaki "walkman" ili mobitel sa FM prijamnikom morali bi onda u trgovini biti upozoreni, da ste obavezni plaćati HRT -i to po zakonu, vjerovali ili ne. Mislim, takav je zakon, ako ćemo po zakonu. Jer nije korištenje HRT usluga stavka zakona, već je to samo posjedovanje prijamnika! Pitanje je, kojoj se UDBI sličnoj agenciji HRT-ovog stila financiranja i prikupljanja korisnika čovjek mora obratiti da izgladi stvari unaprijed, da mu se dom, privatnost i opstanak obitelji više ne ugrožava a da mu djeca mogu gledati crtiće sa starog TV-a i DVD medija? Je li ovo jadno? Pa mi živimo s tim. Ne pada mi na pamet ispunjavati HRT obrasce (npr. web obrazac odjave) kojima su zakučasto, u stilu tipično HRT-u, potpis podnositelja pravno vezali na pristanak da skoro pa da spavaju sa mojom ženom. Odjavom sa njihovim obrascem dajete pravni pristanak da vam ulaze u stan kad god žele. Dakle, odričete se ustavnog prava (nepovredivost doma) svojim potpisom i to su lukavo ugradili u odjavu TV prijamnika. Pa to nema ni u Kini. Isto tako ne pada mi na pamet plaćati javnobilježničke ovjere ni poštarinu pa čak ni printanje, jer nisu vrijedni trošenja jedne lipe (0,01 kn)! Meni sve ovo liči na nesreću gaženja u govno, kojeg što više dirate više se razmazuje i smrdi. Zapravo daleko je gore, jer se govno lakše obriše sa đona o pod. A ode što više imaš posla s njima to gore. I što sa nevinima, a zapravo smo svi nevini pred ovakvim sustavom (jer je nasilan prema svima), i svi smo krivi jer ga toleriramo. Kao nacionalna televizija, HRT je dužan služiti naciji, a ne da naciju ujarmljuju što upravo rade ovom strhovladom. Na sadašnji njihov „modus operandi“ priželjkujem im (i prognoziram) ne tako sjajan kraj, ali im opet dobronamjerno želim promjenu tog načina poslovanja. U to ime im predlažem da novac koji bacaju na uhode, lašce i nečasne inkasatore, taj isti novac ulože u promjenu sustava financirana i uvođenje poštene naplate. Ako nisu već čuli, takva se već desetljećima koristi u svijetu i u Hrvatskoj i sve je raširenija i jeftinija, a zove se KODIRANJE. Ali da, u pravednom natjecanju na tržištu usluga, HRT bi sigurno izgubio zbog nekvalitete programa, tako da bi daljnja priča bila vrtnja u krug. Za obostranu korist najbolje je da se HRT i ja međusobno više ne čujemo i ne vidimo u bilo kakvom obliku i smislu. Toliko o nacionalnom sustavu informiranja. Dodatak o HRT-u kojeg financira Hrvatski narod: Više o duhu koji lebdi HRT-om može se saznati iz OVOG linka. Ne zaboravimo da je taj isti duh nedavno otjerao jednu osobu u smrt LINK. Slicni slucajevi.