Stjepan Šuman

24.11.2011., četvrtak

"Free online" grijanje

22.11.2011., utorak

TOMATO 2.dio: Borba sa TOMATO-om

Zagreb, 22.11.2011. Predmet: Prigovor na nove Uvjete korištenja tarife „Na tuđi račun“ Poštovani, Koristim vašu tarifu „Na tuđi račun“. S obzirom da sam dobivala 1kn za svaku minutu dolaznog poziva, većinu razgovora sa bližnjima vodila sam tako da su oni zvali mene. Čak štoviše suprug i ja smo živjeli odvojeno posljednje vrijeme (posao u drugom gradu), i dnevno smo pričali na njegov račun i po sat vremena. Nismo žalili ni minute, znajući da ja na račun dobivam 1kn za svaku minutu dolaznog poziva. Tako smo na trošak s njegovog mobitela prikupili 1500 kn na računu mog mobitela. Kao što vidite, taj račun je plaćen sa njegove strane. Nije nam pao s neba. Ta vrijednost mog računa je zarađena i uplaćena. Uostalom, to je stečeno našim ulaganjem imovine i sve u skladu sa vašim uvjetima. I sad mi je vi na ovako bezobrazan i čak nelegalan način pokušavate skinuti novim Uvjetima korištenja tarife „Na tuđi račun“. Imate vi pravo mijenjati uvjete, ali mi vrijednost koju sam stekla na računu po starim uvjetima nemate pravo oduzimati nekim novim uvjetima. Vi u novim uvjetima najviše što smijete napraviti je ne dozvoljavati prekomjerni porast novih računa za određene cifre u određenom vremenu. Sve iznad toga je nelegalno. A o (ne)moralnosti ovakvih postupaka da i ne govorimo! U skladu sa Zakona o el.kom. (ZEK -NN br.73/2008.) i Izmj. i dop.ZEK_a (NN br.90/2011.) žalim se na vaše nove uvjete o korištenju tarife „Na tuđi račun“ te zahtijevam da mi se omogući daljnje trošenje (nakon 22.12.2011.) jako skupo i teško zarađenog novca uloženog u moj Tomato račun. Također zahtijevam da se svim drugim korisnicima stanje računa stečeno pod starim uvjetima ne skida. Nove uvjete morate donijeti na: moralan i legalan način i tako ih i sprovesti a ne ovako. Vidit ćemo.. po zakonu, u roku mjesec dana moraju odgovorit. Naravno uz pismo ide kopija osobne, OIB i vlastoručni potpis, inače nemaju obavezu odgovorit.

21.11.2011., ponedjeljak

Armanje mriže

20.11.2011., nedjelja

Vezanje udice

Definitivno najbolje vezanje udice, iz mog iskustva (oko 1000 svezanih udica), je vez koji se veže na ovaj način: (Izvor: Tightlinevideo) Navodno je potekao iz Japana, ali to nije od praktične koristi. Od praktične koristi je da u ovom vezu krena (flaks) nigdje ne ide sam preko sebe, već oko udice. U tim zavojima nategnuta krena ostavlja svoju silu umjesto da se urezuje u samu sebe. Kad već ostavi svu silu naprezanja na udici, onda u čvoru tek ide oko same sebe, rasterećena naprezanja. Krena je jaka onoliko koliko i njen najslabiji dio. Važno je spomenuti da kod pritezanja čvora na udici treba je malo navlažiti (npr slinom) da lakše proklizne umjesto da se suha tare i ugrije. Ako se krena pri stezanju ugrije, tu trajno gubi svoju čvrstoću. Udica sa okom (ove gore su sa uhom), vežu se slično kao udica sa ušicom. Važno je reći da su najgori vezovi na udice sa okom (ili na đirandule-virble) oni koji nisu stegnuti na metal. Takvi vezovi dozvoljavaju veće kretnje materijala (bolja kretnja mamca) ali tim kretnjama metalni dio postupno pojede plastični, i polako, ali sigurno ga oslabi i temeljito uništi. Oni koji vežu takav vez (ja nikada), baš zbog toga znaju izgubiti ulov. Dakle, čvrsti vez koji ne dozvoljava rad metalnog dijela po kreni (ili kreni po kreni) po meni je najsigurniji i dugoročno trajan vez.

17.11.2011., četvrtak

TOMATO 1.dio: Prevara TOMATO mreže (Tomato network fraud)

Mene su prevarili već dosta puta i odustao sam od njih davno. Ali... Supruga je koristila TOMATO (opcija “na tuđi račun”) i spiskao sam brdo love na razgovore (zovući je iz drugog grada gdje sam tada radio), računajući da ta lova nije izgubljena jer za svaku minutu mog poziva sa druge mreže, dobivala je 1 kn. Tako sad ima 1500kuna (koje smo platili), jer sam ja plaćao to na svojoj mreži. Sada je njen TOMATO operater odjednom uveo pravilo da će sve račune, bez obzira koliko na njima imali, iza 22.12.2011. svesti na 200kn (ako su ih premašivali). Ovo je toliko bezobrazna i nelegalna krađa, (i krađe mogu biti legalne nažalost, ali ova nije ni to). Njenih 1500 kn koje sam ja platio na svom mobitelu, 22.12.2011. se brišu na 200kn! Tomato. Uvjeti korištenja tomato usluge (na dnu)-Uvjeti korištenja tarife Na tuđi račun-(točka 12.) 12. ...Maksimalan iznos Bonusa na Bonus racunu u jednom trenutku iznosi 200 kn. Prilikom prebacivanja Bonusa na Bonus racun korisniku ce se na Bonus racun dodijeliti iznos Bonusa na nacin da je maksimalni iznos na Bonus racunu jednak 200 kn. Ukoliko korisnik ima prikupljen iznos Bonusa veci od tog iznosa u trenutku prebacivanja na Bonus racun korisniku se na Bonus racun prenosi samo iznos do dosezanja maksimuma od 200 kn na Bonus racunu, dok iznos iznad toga korisnik nece dobiti na Bonus racun i trajno ga gubi. Primjena limita od 200 kn stupa na snagu 22.12.2011. godine i na taj dan ce se korisnicima koji na Bonus racunu imaju iznos veci od 200 kuna biti ce promijenjeno stanje na 200 kn. My wife used TOMATO mobile provider(option “on behalf of others”), and I lost a big amount of money to call her (I call her from another town where I was working), calculating that the money is not lost, because for every minute of my calls to her network, she received 1 kn. So now there she has 1500kuna (we paid), because I paid it on my network. Now the operator is suddenly introduced a rule that all credit, no matter how much they had to, after 22.12.2011. reduced to 200 kn (if they are exceeded). This is so shameful and illegal theft (even theft can be legitimate, unfortunately, but this is not even that). Her 1500 kunas, that I paid on my phone, will be erased to 200kn, on December 22., 2011.

16.11.2011., srijeda

Veliki trstenjak

02.11.2011., srijeda

Hajka na lovce i ribolovce u Kominu

Liska-kratki znanstveni pregled Liska, ili Fulica atra, ukratko, vrsta je ptice koja migrira preko jako velikih udaljenosti. Ima je praktički svugdje (Film 1). Film 1: Liske u Hide park-u, London (Stjepan Šuman) Do nedavno je nije bilo samo na Novom Zelandu ali uspjela se proširiti i tamo. 2-3 puta godišnje se razmnožava i nese po 10-ak jaja. Od izleženih mladunaca preživi tek nekoliko zbog brutalnosti roditelja. Liske su jako agresivne ptice i ubijaju mlade zbog nedostatka hrane. Iz-iritirani kreveljenjem mladunaca koji traže hranu, ubijaju ih kljunom. Liske su jednako agresivne i u obrani teritorija, mužjaci i ženke. Liske jedu praktički sve, hranu i biljnog i životinjskog porijekla. U naše krajeve najviše lisaka dolazi kad se vodene površine sjeverno od naših smrznu (Euro-Azija). Istraživanja o ugroženosti liske Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN- International Union for Conservation of Nature) izučava i konstruira listu životinja sa ocjenom ugroženosti. Lista se kreće od : • istrijebljen 7 istrijebljen 6 istrijebljen u divljini (ne i u zatočeništvu) • ugrožen 5 kritično ugrožen 4 ugrožen 3 ranjiv • na nižem riziku 2 ovisan o zaštiti 1 blizu ugroženosti 0 najmanja briga (nema potrebe za brigom) Liska (Fulica atra) je od UICN-a promatrana, izučena i donesen je zaključak da za nju ne postoji nikakva zabrinutost oko ugroženosti. Dakle dobila je ocjenu „najmanja briga“. Dokument koji to govori je: BirdLife International (2004). Fulica atra. 2006. IUCN Red List of Threatened Species. IUCN 2006. www.iucnredlist.org. Retrieved on 10 May 2006. U istom dokumentu znanstveno je objašnjeno zašto je ova vrsta dobila ocjenu najmanju moguću ocjenu ugroženosti. Radi se o tome da ova vrsta ima („extremely large population“) kako kažu, doslovno ekstremno veliku populaciju. U prilog svemu tome idu sve ranije iznesene činjenice, da je liska vrsta koja se seli jako daleko i jako često. Živi praktički nomadskim životom, jede sve, agresivna je, obilno se razmnožava i zahvaljujući svemu tome jako je teško ugroziti. Na ovom linku vide se isto tako navedene činjenice te mnoštvo zemalja u kojima liske ima u izobilju (Afghanistan; Albania; Algeria; Armenia; Australia; Austria; Azerbaijan; Bahrain; Bangladesh; Belarus; Belgium; Bhutan; Bosnia and Herzegovina; Bulgaria; Burkina Faso; Cambodia; Chad; China; Croatia; Cyprus; Czech Republic; Denmark; Egypt; Estonia; Ethiopia; Faroe Islands; Finland; France; Georgia; Germany; Greece; Hong Kong; Hungary; Iceland; India; Indonesia; Iran, Islamic Republic of; Iraq; Ireland; Italy; Japan; Jordan; Kazakhstan; Korea, Democratic People's Republic of; Korea, Republic of; Kuwait; Kyrgyzstan; Lao People's Democratic Republic; Latvia; Lebanon; Libyan Arab Jamahiriya; Liechtenstein; Lithuania; Luxembourg; Macedonia, the former Yugoslav Republic of; Malaysia; Mali; Malta; Mauritania; Moldova; Mongolia; Montenegro; Morocco; Myanmar; Nepal; Netherlands; New Zealand; Niger; Nigeria; Northern Mariana Islands; Norway; Oman; Pakistan; Philippines; Poland; Portugal; Qatar; Romania; Russian Federation; Saudi Arabia; Senegal; Serbia; Singapore; Slovakia; Slovenia; Spain; Sri Lanka; Sudan; Sweden; Switzerland; Syrian Arab Republic; Taiwan, Province of China; Tajikistan; Thailand; Timor-Leste; Tunisia; Turkey; Turkmenistan; Ukraine; United Arab Emirates; United Kingdom; Uzbekistan; Viet Nam; Western Sahara; Yemen) U tekstu je i Hrvatska kao zemlja u kojoj liske „ima“. Nema nikakvih dokaza da je liske u našim krajevima ponestalo (dapače, sve je više ima), da je čime treba štititi i čekati da dođu nove (a brzo bi došle). S obzirom da znanost potvrđuje da liska nije ugrožena nigdje kod nas, a nigdje ni u svijetu ne vidim nikakvog razloga za ovakvu hajku na lovce lisaka. Međutim, u Hrvatskoj, i to skoro jedinom njenom dijelu gdje je liska tradicionalno cijenjena i zbog toga se i lovi (u tradiciji je i kao hrana i kao lovina), lovac na liske po sili zakona prođe gore nego da je upropastio banke, prodao Škanj, oprao novac kroz projekte, pisao lažne putne naloge i sve što uobičajeno rade oni koji ove zakone kroje i prisiljavaju na poštivanje. Evo samo par primjera... tipično pisanje o lovcima na liske primjer drugi jedan od bezazlenijih novinskih naslova o lovcima na liske Brzom istragom ovog posljednjeg teksta dolazimo do Rxxxxxx, 2 ista prezimena (nije nepotizam ) u imeniku državne institucije. Moje mišljenje, koje ne mora biti točno, je da čovjek koristi svoj položaj i utjecaj da ostvari osobne ambicije. Bila to zaljubljenost u ptice ili ne znam što. Protiv njega osobno nemam ništa ali za osobne stvari neka koristi osobni život a ne državu i utjecaj, jer Neretvanin je sigurno ugroženiji od liske. Uostalom, muž i žena, ili ne znam koja su rodbina, ili poveznica, ova dva prezimena Radović, u zapadnim zemljama, na koje se toliko vole pozivat naši državnici, ne moguće je da tvore tim u državnoj instituciji. Zbog podilaženja partneru kroz posao. I to je potpuno opravdano. Ovo je vjerojatno gospodin koji je urgirao da se Kominskim lovcima pišu kaznene prijave. Predlažem da se njega dovede u raspravu „Zašto tako?“ ako znanost tvrdi drugačije? A ako je istina što piše na gornjem linku, da Kominjani vabe liske oponašanjem divljih patki onda on evo čak i nema pojma o svom poslu. Jedan ornitolog bi trebao znati da „svaka ptica svome jatu leti“ pa se onda liske nikako ne mogu loviti vabljenjem (oponašanjem) patki. Eto, takvi nam stručnjaci sjede i odlučuju ne o liskama nego o nama. Liske koje se spominju u tekstu otjerane su iz Vranskog jezera jer tamo rade štetu u poljoprivredi, toliko ih ima i nemaju se čim hraniti pa su navalile na pamidore. To je tada i bilo na tv-vijestima. Opet, i tu je ptica ispred čovjeka, ovaj put poljoprivrednika. U neretvanskom kraju, to odgovorno tvrdim, najugroženiji je domorodac. Neretvanin. A najviše ga ugrožavaju ljudi na vlasti koje on sam hrani. I gore u ministarstvima i institutima bi trebale sjediti i primati plaću, osobe koje bi se zauzimale i za čovjeka. Čovjek koji kad radi, uzima mu se harač od plaće i stavlja se u proračun za državne plaće. A i kad radi i kad neradi, svejedno, čovjek jede i na sve što kupi plati skoro 1/4 državi (pdv), opet za plaću. Kome? Nekome tko će s tim novcem štitit sve samo ne tog istog čovjeka. U ovom slučaju i svoje privatne interese (licemjernu zeleno-maniju iz fotelje, glumatanje rada, ljubav prema prirodi, i slično). I to pomoću iste države koju čine svi ostali i na koje se odnose svi njeni zakoni. Država narodu! Ako je ovo demokracija. Ako nije onda je to druga tema. U Neretvi postoji trend sve snažnijih restriktivnih mjera protiv ribarenja Što se ribe tiče i zabrane ribolova u Neretvi o tome mogu još više toga reći. Svi dobro znamo da do Metkovića (a i dalje) skoro da uopće i nema riječne ribe već je to isključivo morska riba. Redom: cipal, lubin, špar, ovčica, list, iverak i ostale ribe, sve se redom mrijeste u moru. U rijeku Neretvu te ribe na hranjenje ulaze tek pošto su dorasle. Nedorasle ribe nemaju izgrađen osmo-regulacijski sustav, odnosno nisu dorasle da pretrpe promjene u slanoći vode. Uglavnom, mlađ svih tih riba isključivo se drži, što se slanoće tiče, čistog mora. A to more je Neretvanski kanal u kojem se mrijeste sve ove ribe, osim jegulje, koja ide i dalje. Neretvanski kanal je prije nekoliko godina smišljeno skraćen (slika 5.) svojom granicom sa prijašnje rt Lovište-rt Sućuraj pa prema Stonu do sadašnje granice rt Višnjica-rt Prapratna pa prema Stonu ( NN46/97, točka VI.,članak 8.). Dakle koće legalno mogu loviti sve do poteza rt Prapratna-rt Višnjica! Jer u Neretvanskom kanalu, kao jako osjetljivom području ne smije biti koćarenja. Pa ako se to ne smije ukinuti, jer tko će prepraviti sve znanstvene radove, onda su na papiru kanal skratili. Poznata je i znanstveno dokazana iznimna štetnost koćarenja po staništa riba. Sad se smije koćariti i u ovom iznimno osjetljivom području i to sve do „Škanja“. U pravom pravcatom mrijestilištu svih spomenutih i mnogih drugih nespomenutih riba (koje i ne ulaze u Neretvu), i rastilištu mlađi, koće mogu orati slobodno. Štoviše, Kominjani su oduvijek koristili održive, selektivne ribolovne alate. Pa čak i zakonom ozloglašena popuna u rijeci Neretvi nikad ne radi nikakvu štetu jer u Neretvu ne ulazi nedorasla riba. A svi drugi alati, osti, mreže plostice, vrše, i udičarski alati, su toliko selektivni sami po sebi da o nikakvoj štetnosti uopće nema upita. O tradicionalnim neretvanskim ribarskim alatima, za opstanak sadašnjih ribljih vrsta u donjem toku Neretve, definitivno je da su apsolutno ne-štetni svi redom. Ako neretvanski tradicionalni ribarski alati nisu štetni dali su korisni? Ovaj tradicionalni oblik ribarstva bi se mogao iskoristiti čak i kao živi turistički eksponat (trate, tavani, lov na sviću, vrše, mreže…). Isto tako ovaj oblik ribarstva ima važnu socio-ekonomsku dimenziju a pogotovo u manjim zajednicama kao što je Komin. Ribari u tim mjestima tako dobivaju posao koji se ne kosi sa prirodnim načelima, što je danas sve rjeđi slučaj. Isto tako, lokalno stanovništvo ima izvor visokovrijednih bjelančevina. S toga, ako se netko u Kominu poželi najesti ribe, ne mora tražiti neke tko zna kad smrznute „Pedro“ lignje u supermarketu. Ili ne znam kakve K+ konzerve „Komadići tune“ (ono što se pomete na palubi nakon rezanja tuna). Kakvi su ljudi koji donose zakone o ribolovu na Neretvi? Mislim onaj tko donosi ovakve zakone i prisiljava izvršne organe na represiju u provođenju ovakvih suludih zakona, nema ni malo stručnosti ili stida ili oboje. Ali ne mora je ni imati, ako će se konzultirati sa stručnjacima. Ili ako čak ni to, postoji valjda neki put da se pronađe smisao u kreiranju zakona. Pa to je isto kao da ja sad sjednem u kokpit Boeinga i idem vozit putnike a veze nemam što koje dugme uključuje i isključuje. I onda rolam avion i rolam po pisti, što ćeš, kaže se u Hrvatskoj-od nečega se mora živjeti, jel'… I…na kraju krajeva, ako ti je netko sredio posao, onda ga moraš i odradit, kako-tako. Ne smiješ izigrat stranačku ili rodbinsku ili „ruka ruku mije“ vezu. A i danas-sutra kad se uđe u EU, treba mislit na svoju fotelju, jeli…To što nemaš veze o svom poslu, pa koga to briga uopće? Osim ljude koji više ne smiju praktički ni osti pronosat po obali. Uz sve sportske dozvole koje bi inače za to i trebale da se to smije. A kad smo već kod toga trebalo bi imati osobnu, zatim, člansku od saveza za sportski ribolov na moru i onda sportsku. A ako ćeš kaićom onda još papiri od kaića (kao prometna) i dozvola za vozit kaić. A evo sad su počeli stizat i računi za korištenje obale ako imaš kaić svezan za obalu-korištenje vodnog dobra. Pa čije je to dobro? Kome ga to plaćamo? Polako ali sigurno obruč oko vrata neretvanskog domorodca se steže. Gutat više ne može a i disat mu postaje sve teže. „Civiliziranje“ neretvanskih ribara-težaka Ja na sve ovo mogu još dodati paralelu između neretvanskog ribara-težaka i Indijanaca, kojima se postupno otimao teritorij i privodilo ih se „civilizaciji“. A ako ćemo se držat one biblijske da se po plodu stablo poznaje, onda najveći izvori zagađenja, korupcija, prostitucija, alkoholozam, uništavanje prirode i ostalo što je bijeli čovjek donio Indijancima, uz sadašnji „prosperitet“ ratovanja po cijelom svijetu i gradnju robovlasničkih odnosa u bankarstvu i svakom poslovanju, onda se istom možemo nadati i sa novim promjenama u Neretvi. Pod krinkom civiliziranja, neretvanskom čovjeku se oduzima mreža, veslo i sloboda, kako bi bio prisiljen radit u stranom supermarketu za 2000kn. Bez obračuna prekovremenih. Eto to je malarija novog doba koja zasad definitivno istrebljuje ljude u trupama. Za kraj, tko je zapravo opasnost za ribe i liske? Dali nakon svega zvuči paradoksalno da su ih uništavali oni koji su živjeli od njih? Ili ipak i liske i ribe i lovce i ribolovce sve zajedno uništava netko treći? PORUKA INDIJANSKOG POGLAVICE BJELOM ČOVJEKU (Bik koji sjedi piše američkom predsjedniku koji je htio kupiti zemlju njegova plemena) Kako možete kupit ili prodat nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nama je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjenčanje na crvenog čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer onaj je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braće. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija-svi pripadaju istoj obitelji. Tako kada veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traže previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti lako. Jer zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetit da je to sveto i morate učit vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje mog naroda. Žubor vode glas je mog oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetit i učit vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu rađa djecu zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu nebu kao prema stvarima što se mogu kupit, opljačkat, prodat kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to zato jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilca kukaca. Ali možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovima. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah-životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji udiše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetit da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatit i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrat vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnosit prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako će oni poštovati zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je Zemlja naša majka. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja objedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove Zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šteta s njim kao prijatelj, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti-naš Bog je isti Bog. Vi sada možete mislit da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga. Njemu i škoditi jest prezirati njenog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misteriji za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je kraj življenja i početak borbe za preživljavanje. Lijep pozdrav.