šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

SAMOBORSKO GORJE: Oštrc (752m) i Plešivica (779m)

07.07.2011., četvrtak

Vrijeme izleta: 02. 07. 2011.

U subotu je vrijeme bilo stvoreno za planinarenje, poluoblačno, ne odveć toplo, neuobičajeno svježe za početak srpnja. U iščekivanju odlaska na slovenske planine, dobre su mi i ove naše, pogotovo ako su blizu, kao što je Samoborsko gorje. wink

Odabrali smo dobro poznatu kružnu turu:
Poljanice – Oštrc – Rude – Plešivica – Poljanice.
To je otprilike 5 sati hoda.
Možda je neobično što smo put započeli i završili na prijevoju, a ne na najnižoj točki puta (Rude) planirane rute. Imali smo za to jako dobar razlog, debelu hladovinu za auto. zubo

Prijevoj Poljanice nalazi se na cesti koja spaja Jastrebarsko i Samobor.





S Prijevoja samo se kroz šumu spustili na kolski put odakle se otvorio pogled na Oštrc. Rijetko se događa da izlet započinjemo silaskom. zubo





Blagom nizbrdicom došli smo na prije spomenutu asfaltnu cestu, odakle je započeo uspon, užom asfaltnom cestom, do sela Prekrižje. Kada idemo (samo) na Oštrc, onda se na tom potezu od odvojka za Prekrižje pa do prvih kuća ostavlja auto, jer se u Selu nema gdje parkirati.

Tabla sa satnicom hoda na odvojku za Prekrižje.





S ceste se otvaraju vidici na Oštrc (lijevi vrh), prvi naš današnji cilj i Veliki Črnec (desni vrh), podno kojega ćemo proći prilikom spusta u Rude.





Nakon zadnjih vikendica markirani put zalazi u šumu i uspinje se djelomično strmo…





…do travnatog hrpta zvanog Rancerje…





…odakle se pruža pogled na susjedni Japetić s jedne strane…





… a s druge na Oštrc i u daljini Medvednicu.





S Rancerja smo ponovo zašli u šumu i strmom šumskom vlakom spustili se na prijevoj, gdje nam se priključio put s Japetića. Mislim da od svih planinarskih staza, ovu od Prekrižja na Oštrc najbolje poznajem, svaki uspon i svaki silaz. Još malo strmog uspona i došli smo na široki put koji je po izohipsi vodio do planinarskog doma.

Pogled na Smerovišće.





Uobičajeno smo prije planinarskog doma skrenuli desno na uočljivu, ali ne i markiranu, strmu stazu koja je vodila na vrh Oštrca. Staza izlazi na markirani put nekih par minuta prije vrha.





Najviša točka nalazi se u šumi pa je žig postavljen par minuta hoda dalje, na vidikovcu s kojega se pruža pogled prema Plešivici i Japetiću. thumbup
Na ovom vidikovcu prostora je malo. Tu su i stijene, za mene noćna mora za mog Oteka narodno veselje. zubo Što je to pseto znatiželjno, sad je tu, sad je tamo, sve mora vidjeti, onjušiti, a po stijenju i kamenju skače k'o divokoza. cerek

Otek i ja na vidikovcu.





S vrha smo se strmom stazom…





…spustili do Planinarskog doma Željezničar (691m), koji je smješten na malom sedlu podno samog vrha s pogledom na Zagreb i Medvednicu. Dom je bio otvoren, ali planinara nigdje. Malo neobično s obzirom da pri svakom posjetu ovom domu uglavnom nismo uspjeli pronaći slobodno mjesto na drvenim klupama i stolovima razmještenim oko Doma.





Nakon kraćeg odmora nastavili smo prema Velikom dolu i to Hofmanovim putom. Mogli smo se od Planinarskog doma direktno spustiti u Rude, ali odabrala sam put preko Velikog dola, jer je ipak manje strm. Mogli smo se do Velikog dola spustiti i normalnim putom. Malo sam zazirala od Hofmanovog zbog strme padine u koju je usječena uska staza. U sličnim uvjetima mi se na Strahinjčici javljao strah i nelagoda, pa potom i nesigurnost. tuzan Sada nije bilo problema. Gledala sam pod noge, išla polako, a kad bi digla pogled da uživam u vidiku, morala sam stati. Sve u svemu, bila sam sretna što se nelagoda i strah nisu pojavili. sretan

Na početku Hofmanovog puta.





Putokaz na križanju prije Planinarskog doma na Velikom dolu pored kojeg smo samo prošli, ali se nismo zaustavljali.





S Velikog dola smo se kolskim putom, dijelom livadama, dijelom kroz šumu počeli spuštati prema Rudama.

Pogled s tog spusta na greben Plešivice, naš slijedeći cilj.





S kolskog puta došli smo na strmu asfaltnu cestu kojom smo se spustili u Rude.





Tu je na asfaltu sunce malo pripeklo, a malo me je pilila i pomisao da ću toliko koliko sam se s Oštrca spuštala sada morati penjati uz činjenicu da je strmina asfaltnog dijela približno ista. rolleyes





Nakon asfalta je za mene uslijedilo pravo osvježenje, privatni botanički vrt ljekovitog bilja kroz koji staza i vodi. Ne sjećam se ove table, a čini mi se da ni Vrt nije bio toliko velik otkada sam zadnji put tu prošla, a ima tome sigurno 15 godina. nut





Put je bio pokošen, ali svejedno sam imala , možda krivi, dojam da je sve malo zapušteno (u donjem dijelu), a i neke natpise vrsta na drvenim pločicama kao da je načeo zub vremena. Svejedno, svaka čast gosponu koji je svoju ljubav pretvorio u posao. thumbup





Dok sam hvatala dah na tom strmom usponu malo sam virkala što se sve tu može naći, a povremeno se okretala kako bi uživala u prekrasnom pogledu na Oštrc (lijevo) i Veliki Črnec (desno). sretan





Prošli smo kroz botanički vrt i došli na asfaltnu cestu i selo Manja Vas. Krenuli smo cestom, prošli službeni ulaz u Botanički vrt «Suban», te nastavili dalje asfaltnom cestom do slijedećeg sela, Kotari, nakon kojeg je markirani put skrenuo u bukovu šumu.





Uspon je bio strm dok se nismo popeli na greben i preko dva vrška stigli na najviši s piramidom.

Otto i ja na vrhu.





Inače, nekad zna biti frustrirajuće kada se na najviši vrh dolazi grebenom preko par nižih. Nisam bila sigurna koliko vršaka ima, pretpostavljala sam dva, ali na tom sam se grebenu sjetila kako sam i kada tu prošla. wink Evo malo sjećanja.

Krajem siječnja 1990. godine obilazili smo Jaskanski pl. put, dva dana, od početka do kraja. Rado se sjećam dobrih starih vremena kada smo kao prijevozno sredstvo koristili vlak. Istina, nahodaš se dok dođeš pod brdo, ali imalo je i to svoje čari. zubo Tada je naš put, prvi dan, započeo izlaskom iz vlaka na željezničkoj stanici Zdenčina (pruga Karlovac – Zagreb). Potom puno asfalta do Okića i uspon strmom stazom na Plešivicu. Tim putom na Pleševicu sam išla tada i nikad više. smijeh Zamjerio mi se djelom zbog strmine i tih vršaka preko kojih smo morali proći da bi došli na najviši vrh.

Netko će možda pomisliti, pa nije to strašno. Iz današnje perspektive možda i nije, ali tada su ruksaci bili teži. Kada se samo sjetim one svoje teške vreće za spavanje. S Plešivice smo išli na Japetić, gdje smo prespavali, te drugi dan preko Grabarka na Zečjak, Pećno i Slapnicu te cestom do Medven Drage. Ne sjećam se da li smo pješke išli u Pribić na bus, ili smo bus čekali u Medven Dragi, ili smo možda stopirali. Znam da smo se jednom na traktorskoj prikolici vozili sskoro do Karlovca.
To su bili dani.
zubo

Pogled na Jasku.





S vrha se pogled pruža samo na Jasku, jer je drveće nadvisilo željeznu piramidu, pa zaklanja pogled.
Moj Otto i na planini nađe nekoga tko će ga malo maziti i češkati, a upoznao je i malu, i žestoku četveronožnu planinarku. smijeh





Baterija od fotića mi se tu ispraznila, ali ionako više nisam imala ništa posebno za slikanje. S vrha smo se za 20-tak minuta spustili na Poljanice, gdje je bilo puno izletnika.

Sve u svemu, dobar izlet i solidna tura. Malo sam dva dana poslije osjećala slabu bol u listovima, očito su me malo izmorili strmi usponi. rolleyes
Gdje ću i kada dalje, ne znam, pa bi mogla slijedeći put malo o sebi. zubo Nek se zna za one koji taj sat žele prespavati. cerek

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se