šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Ćićarija: Žbevnica (1014m)

29.06.2011., srijeda

Vrijeme izleta: 18. 06. 2011.


Žbevnica je najzapadniji hrvatski tisućnjak i nalazi se na zapadnom dijelu Ćićarije. Ostala mi je u sjećanju po vršnom dijelu koji čini prostrana livada s koje se pružaju prekrasni vidici. thumbup Malo sam zazirala od uspona na taj vrh sredinom lipnja zbog staze koja je izložena suncu, ali konačno nas je i vrijeme potrefilo.

Odlučili smo se na kružnu turu, sveukupno nekih tri sata hoda, koja započinje na prijevoju ceste između Bresta i Trstenika.





Put s prijevoja vodi makadamskom cestom, a potom…





… skreće na strmiji dobro uočljivi put, koji vodi kroz borovu šumu koja je s visinom postajala sve rjeđa sa sve manje potrebnog i željenog hlada.





Sunce je počelo probijati kroz niski sloj oblaka taman kada smo izašli na livade. Čekajući me Otto se mudro smjestio u hladovinu. Mome đukcu svaki mali crni bor pružao odmor u hladovini što je pametno pseto koristilo. cerek





To jutro poželjeli smo uspon po oblačnom vremenu, ali smo malo zakasnili. No, nije bilo teško hodati, nit' je bilo vruće, nit' je bilo sparno, a dodatnu svježinu pružao je i vjetar, sve u svemu ugodno vrijeme za uspon. sretan





Šteta što vidici nisu bili čisti.
Tokom uspona pruža se pogled na Slavnik (1028m), smješten u Sloveniji, koji je prije raspada Juge bio polazna točka Istarskog planinarskog puta Stara trasa IPP-a je sa Slavnika vodila na Kojnik (802m), koji se također nalazi u Sloveniji, pa na Žbevnicu. Ne sjećam se da li se s Kojnika pružaju vidici, ali ostala mi je u sjećanju borova šuma koju je, ne puno prije našeg obilaska, opustošio požar. eek





Tokom uspona se poslije stalno gleda vrh, koji na toj prostranoj livadi nije nešto posebno istaknut.





Pribojavala sam se vrućine, a na kraju mi je, uz pomoć vjetra, bilo i pomalo hladno. rolleyes





Oteku je ovo bio prvi tisućnjak. sretan





S vrha se, daleko u izmaglici vidio Koper.





Sa zoom-om
Inače, za (iznimno) lijepa vremena vide se i slovenske Alpe i Dolomiti u Italiji. Uh, da mi je to vidjeti. wink





S vrha smo krenuli na drugu stranu prateći kolce na kojima su markacijskom oznakom bile obojane prazne limenke. Nisam baš bila oduševljena tim dijelom puta. Livada je na tom dijelu bila prekrivena busenima trave, pa sam često proklizavala, zapinjala, spoticala se nut i pravo je čudo da se nisam negdje izvalila koliko sam dugačka i široka zubo.





Spustili smo se do ruba šume i tu zapeli. Od zadnje limenke nismo vidjeli slijedeću. RR je bio malo sumnjičav po pitanju puta. Činilo mu se da smo otišli previše prema zapadu. Pitanje je bilo, idemo li putom koji vodi do planinarske kuće ili smo na putu za selo Brest? Nismo vidjeli nikakav drugi put, očito je da smo bili na pravom putu, ali gdje je nestao? eek

RR se s Ottom spustio u šumu. Kaže, markacije nema i prestrmo je, a i staza se jedva vidi. Onda smo malo tražili na livadi. Potom se RR vratio u šumu i primijetio markaciju koju prvi put nije vidio. Put kojim smo išli nas je udaljavao od planinarske kuće i bilo je krajnje vrijeme da se počnemo vraćati prema Kući.
Markacija je nađena u šumi, nakon gustiša, a onda za mene nove nevolje.





Strmina, sama po sebi, mi nije bila toliki problem, ali stijena jest. tuzan





«Sajla», ne sjećam što je upotrijebljeno umjesto sajle, nije bila čvrsto zategnuta i jednim krajem zavezana za drvo, meni sumnjive stabilnosti. eek Kada sam se uhvatila za «sajlu» toliko me je zaneslo da sam mislila kako ću odletjeti niz padinu, a već sama činjenica da imam problema sa stabilnošću samo mi tjera strah u kosti. tuzan

Na tom kratkom stjenovitom dijelu, gdje je «sajla» trebala pomoći meni je samo odmogla.. Metoda «na dupe» i polako dolje bila je za mene učinkovitija. zubo





Ta strma dionica spusta nije dugačka, na sreću, i vrlo brzo se dolazi na kolski put koji, više-manje- vodi po izohipsi do planinarske kuće.





Planinarska kuća Žbevnica (851m) smještena je na južnoj, najstrmijoj padini Žbevnice i okružena je borovom šumom. Kuća je inače otvorena po dogovoru. Mi smo je zatekli (nakratko) otvorenom igrom slučaja..





Nakon odmora zaputili smo se prema autu. Ups, kakva je ovo puščica?
Lijepo piše – Žbevnica 35 minuta. Tim putem smo se mi planirali spustiti do Kuće. Nametala su se dva pitanja: kojim putom smo se spustili do Kuće i gdje se na ili blizu vrha odvajao taj put? nut





Kuća ima cestovni prilaz, tehnički, odnosno nema ga ako je rampa spuštena. wink Spustili smo se makadamskom cestom na cestu Brest – Trstenik te se popeli na prijevoj gdje smo ostavili auto.
Sve u svemu, solidan izlet.
I važno je da je Otto uživao. thumbup



Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se