šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

ZAPADNI DIO MEDVEDNICE - Vrapčanska obilaznica ili kako sam uspjela odvaliti 21km

20.06.2011., ponedjeljak

Datum izleta: 29. 05. 2011.

Za otvorenje nove planinarske obilaznice na Medvednici saznala sam nekih dva mjeseca ranije. Prva (nepouzdana) informacija bila je da se radi o kružnoj turi, nekih pet sati hoda. Taman za mene, pomislih tada, potom se satnica povećala na 6 sati. Dobro 'ajde, pomislih, najviša točka trase ne prelazi 500 metara nadmorske visine, a imam i cijeli dan, izdržat ću, a potom na internetu, na pozivnici za otvorenje, među mnoštvom sitnih slova uočim broj 21. Kaj 21? Približim se ovak' četverooka monitoru i vidim…21km. eek

Znate li onaj vic? Što cigo zna što je sto kila.zubo
Tako i ja, što Šumarka zna što je 21km? Bilo je na pozivu/plakatu navedena trasa s kontrolnim točkama i satnicom hoda, ali meni je pogled stalno bježao u krivi red i nikako nisam mogla zbrojiti satnice po dionicama, pa sam si gruntala, ako po satu prijeđem tri i pol kilometra, trebat će mi 6 sati, to bih mogla. Bila sam totalno lijena pogledati satnice hoda u planinarskom vodiču ili se podrobnije raspitati. Ja sam sebi u glavu utuvila šest sati i to je bilo to. cerek

Okupljanje planinara bilo je na predzadnjoj autobusnoj stanici u Gornjem Vrapču, gdje su pristigle planinare dva planinara PD Vrapče usmjeravala na markirani put za livadu Družinec, gdje je bilo glavno okupljanje i kupnja dnevnika Vrapčanske obilaznice.





Vrapčanska obilaznica označena je slovima VO.





Kolski put nas je s asfaltne ceste, preko male livade doveo u šumu. Uspon nije bio toliko strm, taman za zagrijavanje. Nakon pola sata uspona skrenuli smo na šumski put i ugledali, pet metara visok slap Ferendol, koji je prva KT Vrapčanske obilaznice.





Iznenadila sam se kada sam vidjela da put nastavlja dalje, strmo uzbrdo uz sam slap. Osjetila sam malo nelagode i nesigurnosti na tom dijelu iako je uspon olakšavalo nekoliko stepenica. tuzan Nakon ovogodišnjih izleta postalo je očito da imam problema, ne zbog loše kondicije već zbog pogleda niz padinu, sa strmim dionicama i da ih prolazim u strahu. tuzan To me je žalostilo, jer sam u glavi već slagala možebitne ljetne ture u Alpama što me veselilo i dizalo moral u kriznim trenucima. Ipak sam se malo preznojila i odahnula popevši se na vrh strmine i nakon još pet minuta hoda došli smo na livadu Družinec.





Na Livadi je bio organiziran doček, pripremljen doručak i piće za sudionike pohoda i planinare koji su htjeli obići Vrapčansku obilaznicu, prodaja dnevnika Vrapčanske obilaznice i informacije. Ono što mi nismo znali je da postoji i planinarski pohod koji je okvirno upola kraći od Obilaznice i obuhvaća nekoliko njezinih kontrolnih točaka tako da kartončić pohoda nismo ni uzeli.

Nakon što je Vrapčanska obilaznica i službeno otvorena, uz pljesak, po mom mišljenju, skromnog i premalog broja planinara, upućeni smo na trasu uz napomenu da je sve dobro markirano, te da se vidimo na Livadi na ručku nakon obilaska. Organiziranog vođenja nije bilo, pa su se neke grupice planinara zaputile dalje, a neke su ostale na Livadi.

Put je dalje vodio kroz šumu prateći potok Ferindol…





…sve do Podcintarnice, KT-2, polušpilje, koju je narod zvao Svinjarčica, jer im je služila kao zaklon od lošeg vremena dok su čuvali svinje. Ispod špilje izvire potok Ferendol.

Ne volim baš ovakve masovne pohode. no Kod velikih masovnjaka gubi se osjećaj boravka u prirodi, nema tišine već mnoštvo glasova, glasnih ispuhivanja zraka na usponima, zvonjave mobitela i ne toliko nevažne činjenice da me i dedeki prestižu zubo, a da o redu za udariti žig ni ne govorim. rolleyes





Put od špilje nastavlja širokim šumskim putom…





…do izlaska na asfaltnu cestu zvanu Zelena magistrala.





Naš put prelazi preko ceste i nastavlja do Planinarskog doma Glavica (420m), gdje smo se kratko odmorili.





S terase Planinarskog doma pruža se pogled na zapadni dio Zagreba. thumbup





Nakon odmora nastavili smo dalje, prema Veternici (KT-3). Nakon početnog kratkog i blagog spusta širokom šumskom stazom dolazi se na strme stepenice kojima se spušta do ulaza u špilju Veternicu.





Drvena kućica ispred špilje bila je otvorena i uz mnoge suvenire nudio se i obilazak špilje. Koliko puta sam bila na Medvednici, koliko puta na Glavici, ali nijednom nisam posjetila tu špilju. tuzan Bez obzira što je uređena za obilazak, ja se zbog svojih zdravstvenih problema više ne usudim ući u takve objekte. cry

Inače, Veternica je 1979.g. zakonom zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. U njoj je do sada istraženo preko 7km kanala, a za posjetitelje je uređeno prvih 380m. Po dužini je peta u Hrvatskoj. U njoj hibernira 14 vrsta šišmiša.





Žig Vrapčanske obilaznice ne nalazi se u kućici, niti pored nje, već na stijeni na putu natrag, što prilikom silaska nismo vidjeli. rolleyes Možda se bolje vidi nakon što je djelatnik Parka prirode Medvednica uklonio nabujalu vegetaciju. wink





Vratili smo se strmim stepenicama do njihova početka, te skrenuli lijevo (desno – Glavica) prema slijedećoj KT – 4 kamenolomu Bizek.

Uz put na nekoliko mjesta raste bodljikava veprina (Ruscus aculeatus), zakonom zaštićen zimzeleni grm.





U ovom šumskom carstvu vidici su rijetki. Nakon pogleda s terase Planinarskog doma na Glavici, na putu prema kamenolomu otvara se pogled na zapadni dio Zagreba. thumbup





Put vodi pored devastiranog planinarskog doma Bizek, koji je smješten na gornjem rubu kamenoloma. KT 4 nalazi se malo dalje, nakon što se prođe ruševina planinarskog doma..





Otuda se pruža pogled na Samoborsko gorje. thumbup





Širokolisna veprina (Ruscus hoppoglosum), također zaštićena.





Slijedeća postaja, ali ne i KT je Planinarska kuća Kameni svati (480m). Namjeravali smo se tu duže odmoriti, ali smo skratili odmor zbog gužve i nastavili prema vrhu.





Kamene svate (482m) čini skupina stijena koja se uzdiže iznad sela Jablanovac.
Prema legendi stijene su nastale kletvom majke koja nije bila zadovoljna svojom budućom snahom.
Pa se ti zamjeri svekrvi. cerekcerek

KT se nalazi na tom stjenovitom grebenu, prije vidikovca.





S obzirom na gužvu i te stijene razmišljala sam da li da se uopće popnem na vrh. Odlučila sam probati, al' išlo je sporo i traljavo. rolleyes Zbog vidika se isplatilo. Otto nije pokazao nikakav strah na tom stjenovitom dijelu puta, čak više, dobila sam dojam da još više uživa. sretan





Žig vrha valjalo je udariti u dnevnike nekih drugih obilaznica. Dok je RR činio tu svetu dužnost ja sam se zbog svoje sporosti počela spuštati s vrha.





Do Kamenih svata smo hodali skoro 4 sata, prošli smo otprilike malo više od polovice puta. Nisam bila nešto posebno umorna, ali da je tu bio kraj puta rekla bih da sam se dobro razgibala. No, dalek put je još bio pred nama.

Nakon spusta s Kamenih svata slijedio je strmiji uspon, pa malo gore, pa malo dolje i nije to sve bilo loše dok nismo skrenuli na blatnjavu vlaku koja je vodila do Jambriškovog vrela. (KT-6). Onaj zadnji dio je teško opisati. Uz to što je područje bogato vodotocima dan prije blato je «podebljala» i kiša. Ne sjećam se nijednog nasmiješenog lica na tom dijelu puta.

Ljudi su probavali na razne načine zaobići tu blatnu jarugu. Većina ih je koristila desnu stranu, a ja sam probala lijevom stranom, ali nisam daleko odmakla. Rukavac, koji se spajao na jarak kojim smo išli postao je nepremostiva prepreka. Preskočiti nisam mogla, zaobići također, preostao mi je povratak do mjesta gdje bi se prebacila na drugu stranu. Ako već nisam probala ja, a što ne bi probalo moje blentavo pseto u želji da dođe do mene. zubo Ne misleći o dubini Otto se bacio posred jaruge i do pola tijela upao u žitko, smrdljivo blato. eek Nije očekivao tu blatnu kupku pa se vratio RR-u, a ja sam uspjela prijeći na drugu stranu i doći do Vrela.

Šteta što nisam imala priliku slikati Otta. RR ga je na Vrelu koliko-toliko oprao dok je Otto vidljivo bio nezadovoljan takvom aktivnošću. cerek Nažalost, dio puta smo se morali vratiti i kako ne bi gacali po tom blatu popeli smo se gore u šumu i zaobišli blato.





Jambriškovo vrelo.





Vrativši se do križanja nastavili smo prema Planinarskom domu Risnjak, te poslije skrenuli prema slapu Sopot. (KT-7)





Slap Sopot je najveći slap na Medvednici (9m). Eto neke koristi i od šumara cerek, šumarija je '73 do njega probila cestu, pa potom napravila i drveni most preko potoka Vrabečaka kako bi se moglo uživati u ljepoti slapa. thumbup





Kod Slapa su se na meni vidjeli očiti znakovi umora, noge su mi bile teške, koncentracija nikakva, vukla sam se i pomalo ljuljala razmišljajući koliko ću dana nakon ovog izleta biti polupokretna s upalom mišića. rolleyes Ostala je još jedna kontrolna točka, KT-8, Talijanove pećine do kojih je bilo sat vremena hoda. U početku je put bio ravan, ali ubio me uspon do Pećina, koje uz put nisam ni primijetila dok su me RR i Otto čekali na prijevoju. mad

Šteta. Talijanove pećine su malo poznate u javnosti. Radi se ustvari o srednjevjekovnom kamenolomu čiji se kamen vapnenac litavac koristio za izgradnju katedrale, južnog i zapadnog dijela Banskih dvora, te portala gornjogradskih kuća.
A ja ga ne vidjeh. tuzan Nije mi se dalo to malo vraćati do njega, jer sam bila potpuno iscrpljena, dobrano gladna i željno sam iščekivala trenutak kada ću se na Livadi prepustiti jednoj od drvenih klupa. Al' vidi vraga, sve je bilo zauzeto. Mora da sam izgledala jadno kada mi je nekoliko poznatih planinara napravilo mjesta za jednim stolom. zubo
Uspjela si?
Da, jesam, uspjela sam iscrpiti se do krajnjih granica pitajući se da li mi je to uopće bilo pametno. rolleyes





Nakon klope se nismo dugo zadržavali. Napustili smo veselo društvo. Trebalo se još spustiti do auta, nekih 15-tak minuta koji su mi trajali kao vječnost.
2 days after yesterday…ups cerek osjećala sam laganu upalu mišića, posebno listova, koja mi nije remetila dnevni ritam. Nakon prespavane noći divila sam se samoj sebi kak' sam uspjela to sve izdržati, dok su mi se u glavi počele redati ideje o ljetnim alpskim vrhuncima. cool

Kod kuće sam prelistala planinarski dnevnik, zadnje tri godine. S obzirom na zdravstveno stanje najduže rute iznosile su pet do pet i pol sati hoda, a sada sam uspjela odvaliti sedam i pol sati. Još ne mogu vjerovati. rofl

Da kažem koju i o Oteku. Moj mali četveronožni planinar Otto junački je odradio turu. Ne boji se visine, ne boji se stijena, on uživa. I njega je taj 21km dobro izmorio. Drugi dan je cijeli dan spavao, išli smo van samo obaviti nuždu. Veseli me što on uživa u planinarenju i što je jako sretan kada vidi da iz ormara vadim ruksak i planinarske štapove. Zlato moje maleno. kiss

Gremo naprej! wink


Satnica hoda:

Gornje Vrapče – Slap Ferendol 25 minuta
Slap Ferendol – Podcintarnica 45 minuta
Podcintarnica – špilja Veternica 1 sat
Špilja Veternica – Bizek 45 minuta
Bizek - Kameni svati 50 minuta
Kameni svati – Jambriškovo vrelo 65 minuta
Jambriškovo vrelo – Sopot 65 minuta
Sopot – Talijanove pećine 65 minuta
Talijanove pećine – G. Vrapče 25 minuta

Ukupno: 7 sati i 25 minuta.

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se