šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

HOROR NA STRAHINJČICI

19.05.2011., četvrtak

Vrijeme izleta: 08. 05. 2011


Bila sam na Strahinjčici jednom, davno, prije Domovinskog rata, u doba kada smo kao prijevozno sredstvo koristili vlak, ne samo zato što je bio jeftin, nego i činjenice da vozačke dozvole nije bilo ni na vidiku, falilo mi je nešto godina. zubo

Za uspon smo odabrali isti onaj put kojim smo se penjali i prije dvadeset i kusur godina, preko Jelenskih pećina, s time da smo sada, privilegirani autom, skratili put za 45 minuta koliko je potrebno da se iz Krapine dođe do Podgore. Inače, iz Krapine se do planinarske kuće na Strahinjčici (618m) može doći i automobilom (12km). Mi smo auto ostavili u Podgori, blizu mjesta gdje se za planinarsku kuću račvaju dva puta, pa je plan bio napraviti kružnu turu.





Taj je vikend vremenska prognoza bila povoljnija za subotu, ali smo ipak za izlet izabrali nedjelju zbog naoblake koju su prognozirali. cool Kasnije poslijepodne na repertoaru je bila kiša, ali planirali smo se do tada vratiti. U danima nakon ovog izleta razmišljala sam o tome kako smo ustvari previše kalkulirali želeći, više zbog mene nego zbog Otta, dobiti najprikladnije vremenska uvijete, poluoblačno ili još bolje oblačno vrijeme. rolleyes





Dok smo prolazili kroz Podgoru još se povremeno javljalo sunce. S početkom uspona i ono je zašlo za oblake što me uopće nije rastuživalo zbog padine kojom smo se penjali, a koja bi bez oblaka bila dobro izložena suncu.

Pogled na Brezovicu (581m), markantni, strmi vršak s druge strane glavne ceste Krapina – Macelj.





Nismo imali planinarsku kartu Strahinjčice, samo skicu u Čaplarovom vodiču, pa nas je ova tabla na putu ugodno iznenadila.
Dakle, krenuli smo iz Podgore crveno označenim putom do «kružića» koji označava planinarsku kuću. Od kuće do vrha i istim putem natrag do kuće i spust ljubičasto označenim putom preko Strahinja natrag do auta.





Nakon što smo zašli na usku šumsku stazu, koja je serpentinama ublažavala uspon, sunca je potpuno nestalo.





Nakon pola sata uspona šumskom stazom stigli smo do stijena, tj. Jelenskih pećina.





A tu je za mene bilo malo ugodno iznenađenje, sretan kratki dio stjenovitog puta osiguran sajlom. Često sam se prije, na takvim sličnim putovima koji se mogu savladati i bez sajle, pitala čemu to tegljenje sajle na planinu. Jest, tada sam bila mlada i zdrava. wink Sada mi je ta sajla puno pomagala. thumbup





Otto nije imao problema, ni s uskom stazom, ni strahom od strme padine. On je veselo trčkarao od RR-u koji je bio na kraju tog stjenovitog puta do mene koja sam brzinom puža, polako i oprezno napredovala. Četveronožno dlakavo dite je uživalo. smijeh Neustrašiv je i to me katkad plaši. eek





Savladala sam ja taj stjenoviti dio, ali s priličnom nesigurnošću. Uska staza i strma padina su me plašile i prodirale u moj pozitivan duh i poznatu rečenicu – gore ću se popeti pa makar mi to bilo zadnje u životu, a dolje…pa znate, svaki se drek kotrlja. U onom nizu planinarskih izleta u Sloveniju prošle godine, gdje sam savladala i zelo zahtevne poti, nije bilo toliko nelagode i nesigurnosti kao na ovom dijelu uspona. tuzan





S Jelenskih pećina otvarao se pogled prema Krapini.





Uspon je nakon Jelenskih pećina bio blaži i konstantan.





Staza je i dalje bila uska, put dobro utaban, a sloj grmlja u šumi dobro razvijen. Kako moram gledati pod noge da me ne bi zanjihalo često sam udarala u grane što me činilo malo nervoznom. rolleyes





RR i Otto su uvijek odlazili malo naprijed, katkad mi se gubili iz vida, pa me onda čekali. Kada sam ih nakon jednog takvog čekanja ugledala, RR je s Otta skidao krpelje. Krpelji me od sve šumske živine najviše plaše. Nisam o njima ni razmišljala, iako sam znala da Strahinjčica pripada području u kojem ima zaraženih krpelja. Nisam se brinula zbog Otta jer je netom, par dana ranije, tretiran Frontline-om, sprejem za zaštitu od krpelja.
Na tom prvom stajalištu RR je sa sebe skinuo 7 krpelja, s Otta desetak.





Jedva sam čekala da se maknemo s te uske staze. Mali Otto je prolaskom kroz sloj nižeg raslinja pokupio puno krpelja. Kažu da krpelj neko vrijeme luta i traži mjesto gdje će se ubosti. mad Prošlo je nešto više od sat vremena kako smo krenuli, a mnogi krpelji su se već zapiknuli. RR je uvijek dok je čekao da ih sustignem pregledavao Otta i sebe uništavao krpelje.

Tamanjenje krpelja na mjestu gdje planinarski put izlazi na makadamsku cestu koja vodi do planinarske kuće.





Još desetak minuta cestom i …





…došli smo do parkirališta koje se nalazi u blizini kuće.





Planinarska kuća na Strahinjčici (618m) smještena je na šumovitom prijevoju Strmini sa čije se terase pruža lijep pogled prema Medvednici. Tmurno sivilo nadvilo se nad Strahinjčicu pa vidik daleko nije dopirao.





Nije bilo sumnje da se oblaci neće istresti, ali smo se svejedno 15-tak minuta odmorili na terasi kuće pri čemu je RR s Otta poskidao još 15-tak krpelja. Malo prasence smijeh je, valjda osjećajući da mu se pomaže i olakšava, bilo potpuno mirno dok mu je RR vadio krpelje, a ja ih, ajde reći ću lijepo, usmrćivala. smokin





Nakon što su svi nađeni krpelji odstranjeni i usmrćeni đonom mojih salomonki, krenuli smo prema vrhu, nadajući se da će nevrijeme koje se osjećalo u zraku još malo pričekati, bar da se popnemo na vrh i vratimo do kuće rolleyes, pa smo požurili prema vrhu.





Najviši vrh Strahinjčice zove se Sušec i visok je 846 metara. Od kuće do vrha dođe se za nekih pola sata, ne prestrmom i širokom šumskom stazom. Vrlo ugodno u primjerenim vremenskim uvjetima. Nismo mi puno odmakli od kuće kada sam osjetila nekoliko kapi kiše koje su mi pale na ruku. S vidikovca se maglovito vidjela Krapina. tuzan





Nastavili smo šumom koja nas je još uvijek koliko-toliko štitila od kišnih kapi. Sreli smo skupinu planinara na spustu, a jedan od njih mi je dobacio da do vrha nema puno. To sam i sama znala što je i bio razlog da se nisam okrenula i krenula natrag kad je kiša pojačala, sve se zasivilo i počelo je jako puhati.





Kada smo došli na vrh, koji je, usput rečeno, obrastao šumom i ne pruža nikakve vidike, već je prilično pljuštalo. Izvadila sam fotić kako bi ovjekovječila Otekov uspon na vrh, rastvorila kišobran, ostavila štapove za hodanje RR-u i odmah krenula natrag, dok je RR ostao obaviti svetu dužnost žigosanja. smijeh





Mali sklopivi kišobran u uvjetima jakog vjetra štitio mi je samo glavu i to mi je bilo dovoljno, jer sam se brinula da se slušni aparat ne smoči. RR i Otto su me brzo stigli, jer sam ja bez štapova i mokrog i kliskog lišća bila prilično spora. Projurili su potrčavši pored mene, pri čemu mi je RR dobacio da me čekaju u planinarskoj kući. Pošteno, suludo bi bilo očekivati da u kratkim hlačama bez ikakve zaštite glave, potpuno mokar čeka mene. zubo

Ja sam polako nastavila. Razmišljala sam da mi je bolje doći u kuću mokra nego polomljena. A da mi je bilo svejedno…i nije. Oblak me obavio, strašno je puhalo i kada sam izbila na vidikovac vidljivost je bila vrlo loša. Tu sam napravila grešku. headbang Markacija je odmah, na vrhu tog vidikovca skretala u šumu, a ja sam nekom slabije uočljivom kozjom stazicom nastavila po livadi strmo nizbrdo.

Ej pameti. lud Zbog te svoje nestabilnosti moram gledati pod noge, pa uopće ne uočavam okolinu, a probleme s pamćenjem dobro sam tada osjetila, jer se nisam sjetila da put uopće ne vodi livadom. Spustila sam se nekih stotinjak metara i onda mi je postalo sumnjivo. Pitala sam se da li smo mi tu uopće taj dan prošli…i nisam se mogla sjetiti. mad

Klečala sam na livadi gledajući padinu po kojoj sam se spustila. Počela me hvatati panika. Bila sam mokra, promrzla, a jak vjetar mi je okretao kišobran. Zdrav razum mi je govorio da stanem, saberem se i promislim. U tim je uvjetima bilo suludo sjesti i čekati da se RR vrati i pronađe me. Nije uopće upitno da ne bi potrčao natrag prema vrhu kada bi procijenio da sam već trebala stići.

Kada sam se sabrala, napravila sam ono što bi svatko normalan napravio, vratila sam se do zadnje markacije. wink E, tu sam se malo namučila bez štapova i kad sam došla do stijene primijetila sam put koji zalazi u šumu i ubrzo markaciju, te se polako i oprezno, prateći ih spustila do kuće.

I što sada, bili smo jako mokri, rezervna i suha odjeća čekala je u autu podno planine, pa smo zaključili da je ustvari najbolje ne zadržavati i odmah se spustiti do auta. Zbog kišobrana koristila sam jedan štap koji mi je donekle pomagao. I kako to često biva pri kraju spusta kiša je oslabila, a kad smo došli u Podgoru i sunce se trudilo probiti kroz oblake. Damn! mad

Put kojim smo se spustili u Podgoru nije onaj preko Strahinja kojim smo se mislili spustiti do auta, jer bi u tom slučaju prošli kroz selo i puno više hodali asfaltnom cestom. Naš markirani put doveo nas je točno do auta u Podgori. Taj put nije naveden u planinarskom vodiču tako da nemam pojma o kojem se putu radi.

I za kraj,
Od Podgore do planinarske kuće trebalo mi je sat i pol, koliko i po vodiču, do vrha još pola sata, a spust s vrha do auta još sat i pol. Sasvim solidno s obzirom na uvjete.

Ako mislite da me je ovo iskustvo opametilo…ne bih se baš kladila u to.
Pripremam se za nove planinarske pobjede. wink

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se