šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

GORSKI KOTAR: SNJEŽNIK (1506m) i MIRNJAK (1426m)

03.05.2011., utorak

Vrijeme izleta:22.04. 2011.

Ovim izletom završila sam obilazak planinarske obilaznice Gorska staza Branka Lončara, koja ima 10 kontrolnih točaka, od čega 8 vrhova (takve volim) i koja obuhvaća područje između Platka i Snježnika, pa prema sjeveru do Jelenca i Medvejaca. Za obilazak cijele obilaznice potrebno je 12-14 sati hoda. Ja sam je obišla u tri dijela:
Jelenc, Brankov vrh, Gornji i Donji Medvejci, Veliko Snježno
Planina i Guslica
i treći dio Snježnik i Mirnjak.

Autobusom sam došla u Rijeku gdje su me čekale dvije riječke planinarke, ljubiteljice planinarskih obilaznica, prema kojima sam ja po broju gotovih obilaznica završila s razdobljem pelena. smijeh Na Snježniku sam bila nekoliko puta, na Mirnjaku nikada, pa sam se prepustila ruti koju su one odabrale.

Auto smo ostavili nedaleko planinarskog doma Sušak, u blizini donje stanice žičare i kod početka Rimske ceste te negdje oko 10h krenuli prvo na Snježnik.





Vrijeme je bilo sunčano, ujutro malo prohladno i nije bilo prepreke opustiti se uz žensko čavrljanje i zaboraviti na uspon i fizički napor.





Nakon otprilike 45 minuta hoda došli smo na raskrižje. Lijevi put je vodio kroz Grlo, a desni grebenom. U svojim dosadašnjim posjetima Snježniku za uspon sam koristila grebenski put, a za silaz put kroz Grlo. Moje «mame» su se odlučile za grebenski put, a ja sam kao poslušno dite samo krenula za njima. smijeh





Nakon desetak minuta hoda Rimskom cestom stigli smo na prijevoj gdje se jedan put odvaja za vrh Snježnika, a drugi nastavlja prema Risnjaku. Pogled na kamene blokove me pomalo plašio. tuzan Nije bilo upitno da će me takav teren usporiti, ali žene su mi odmah dale do znanja da ne planinarimo na normu, da se ne trebamo nigdje žuriti, da imamo na raspolaganju cijeli dan i da ću svakako stići na autobus za koji sam odmah po dolasku u Rijeku kupila kartu za povratak.





Kod ovakvog terena, koji me zbog mojeg zdravstvenog stanja baš i ne oduševljava, puno mi pomažu planinarski štapovi kojima sam se, nakon pojave u našim sportskim trgovinama, dugo odupirala smatrajući ih suvišnim, u početku i smiješnim. Kada sam ih konačno i kupila trebalo mi je određeno razdoblje da se naviknem na njih. Sada su mi obavezni dio planinarske opreme i puno mi pomažu s obzirom na moje probleme sa stabilnošću. thumbup





Završni dio uspona je prilično strm i podsjetio me je u kakvoj sam fizičkoj (ne)kondiciji. rolleyes





Na vrhu, u daljini, blijedo, ocrtava se Slovenski Snežnik (1796m)





Kako je bilo vjetrovito napustili smo vrh spustivši se do planinarske kuće Snježnik, koja se nalazi ispod vršne stijene, jako strmim, stjenovitim putom za što mi je trebala vječnost.





Pokazala sam vam nedavno neka od rugla grada Karlovca, Kuća na Snježniku je jedno veliko planinarsko ruglo. tuzanNe sjećam se točno, ma ne sjećam se ni približno, od kada je planinarska kuća, za koju će mnogi reći da se radi o planinarskom objektu s najljepšim pogledom u Hrvata, zatvorena i vidljivo propada.

Na terasi kuće.





Slijedeći cilj bio je vrh Mirnjak, meni potpuno nepoznat vrh Gorskog kotara. I da nema planinarskih obilaznica, koje dio planinarske populacije prezire, zubo možda za njega ne bi nikada ni čula, a kamoli se na njega popela. Bavljenje, skupljanje ili što god već, planinarskim obilaznicama nije samo prazno jurcanje za žigovima već kroz kontrolne točke temeljitije upoznavanje jedne planine, više povezanih planina , nekog područja, a i planina cijele države kroz nacionalne obilaznice ( Hrvatska planinarska obilaznica, Slovenska planinska pot itd.)

Spust sa Snježnika i pogled na Mirnjak, vrh djelomično kameniti, djelomično prekriven klekovinom u desnom dijelu slike.





I ne izgleda to tako daleko. Dobiva se dojam da će se udaljenost između ta dva vrh proći časkom, i bilo bi tako da nema gudure u koju se trebalo spustiti. nut

Pogled natrag na Snježnik ( nisam mogla napraviti bolju sliku jer mi je sunce tuklo ravno u objektiv)…





…i Mirnjak pred nama.





Spust na sedlo i pogled na put prema Mirnjaku koji vodi padinom vrška, uz rub šume.





Putokaz na sedlu.





Pogled natrag na Snježnik.





Nakon livade put je zašao u šumu. Još uvijek mi je staza bila koliko-toliko probavljiva. Nisam ni slutila što me čeka. Svakim korakom povećavala se količina malog, srednjeg, velikog kamenja po stazi, a «otoka» sa zemljanom podlogom bilo je sve manje. tuzan





U svoj toj muci savladavanja takvog terena razveselila sam se ugledavši crveni uskolisni likovac ili brijačicu (Daphne cneorum) prvi put u životu, i to još u cvatu. sretan Radi se o strogo zaštićenoj vrsti koja je kod nas dosta rijetka i raste na nekoliko izoliranih nalazišta: Samoborsko i Žumberačko gorje, NP Plitvička jezera, Risnjak, Paklenica, Papuk).
Nažalost slika nije nešto. Ne znam zašto sam snimila samo jednu fotku, vjerojatno zbog iscrpljenosti savladavanja terena. I sad mi je žao. mad





Kratko je trajala oduševljenost crvenim uskolisnim likovcem zbog terena koji je bio sve gori i gori. tuzan





Hodala sam sporo, pazeći na svaki korak, svaku stijenu, kamen. Od silnog stiskanja planinarskih štapova dobrano su mi se crvenili i peckali dlanovi. A nije to bio najgori dio puta, shvatila sam to kada smo došli pod sam vrh i kada je započeo strm uspon na kamenitu glavicu vrha (cca 15-tak minuta). rolleyes

Krenula sam, pa htjela odustati kada sam vidjela u čemu je najveći problem. Naime, to kamenje kao da je neko bacio iz zraka na vrh. Mnoge kamene gromade nisu bile čvrsto podbočene onima ispod, pa bi se znala zaljuljati kada bi stala na nestabilan kamen. Stijene su bile oštra ruba i nije baš bilo ugodno hvatati se za njih. Na slovenskim zahtevnim i zelo zahtevnim potima osjećala sam se puno sigurnije. Taj dan sam prvi put osjetila nelagodu i strah kako ću ja to savladati, a tek kako ću se spustiti, što je veći problem. Sjetila sam se Stipine emisije 112, koju rado gledam, i pomislila kako ne bi baš voljela odigrati glavnu ulogu u jednoj od mnogih priča spašavanja uglavnom neiskusnih planinara, izletnika i stranaca koji se zapute da ni sami ne znaju gdje. rolleyes





Ajme, umrla bi od srama da se nakon 27 godina planinarskog staža dovedem svjesno u takvu situaciju. Počela sam shvaćati himalajce koji ne žele odustati od osvajanja vrha kada su ga skoro dotaknuli bez obzira na pogoršanje vremenskih uvjeta, slabost, mučninu, što li već.
Bez obzira na spomenute uvjete mene je nešto vuklo na vrh, iako u toj situaciji nije bilo one koju sam često spominjala – da se svaki drek nizbrdo kotrlja. zubo
I tako sam se malo po malo, kamen po kamen približavala vrhu.





Konačno na vrhu.
Iza mene je Guslica.





Ja na vrhu i iza mene Snježnik.






A kako sam se spustila? wink
Jedva, četveronoške uz obilno korištenje dupeta. zubo Svašta sam prošla, ali ovo mi je bio najneugodniji spust. Unatoč dobroj pofutranosti moje pozadine cerek osjetila sam svaku oštricu. U sebi sam klela. Uz dosta pretrpljenog straha uspjela sam se spustiti pod kameniti vršak u jednom komadu.

Bila sam umorna, slabe koncentracije, a još je trebalo savladati kamenit put kroz šumu, jer smo se dio puta morali vratiti.

Pogled natrag na Mirnjak.





Kako smo se udaljavali od Mirnjaka teren je postao bolji, pa sam ipak malo živnula.
Na ovom dijelu puta gledali smo Guslicu, koja je svakim korakom bila sve bliže, ali nikako stići.





Kada smo stigli na prijevoj između Snježnika i Guslice žene su se odlučile uskom, strmom stazom popeti i na Guslicu. Meni to nije bilo ni na kraj pameti. Iako je bilo vjetrovito i iako nisam našla odgovarajući zaklon od vjetra ipak sam ih odlučila pričekati na sedlu.





Taj odmor mi je dobro došao. Nije ih bilo više od pola sata. Kada su stigle krenuli smo prema autu. Uglavnom, ovaj izlet me je malo fizički satr'o. rolleyes Čistog hoda bilo je nekih pet sati, dobro ajde, malo više, nebitno, slijedeći vikend bila sam spremna za nove izazove.





I za kraj, hvala ženama na ovom, na kraju ipak, dobrom i zanimljivom izletu. kiss

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se