šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

MEDVEDNICA - Rusov pohod 2011.

26.04.2011., utorak

Vrijeme izleta: 16. 04. 2011.

Proletjela godina dana k'o od šale i eto mene opet na Russovom pohodu. Kako je bilo prošle godine možete pročitati ovdje.
Start je kao i uvijek bio na početku Bikčićeve staze i ove godine smo, za razliku od prošle, stigli na vrijeme i krenuli među prvima (start je između 8 i 10h).

Ove godine je trasa bila nešto promijenjena.
Bikčićevom stazom išlo na Nivice pa dalje na Puntijarku, pa na Hunjku, Sljeme i cilj je bio Runolist s kojega smo se Leustekovom stazom spustili natrag do auta, sve u svemu, nekih pet sati hoda. nut S obzirom da nisam išla u teretanu i da se moja fizička aktivnost svodila na šetnje s Ottom, brinulo me hoću li ja to moći. Mislim, znam da hoću, ali u kakvom ću stanju biti slijedećih par dana. zubo


Na startu




Za razliku od prošle godine vrijeme je bilo tmurno, samo sivilo, bez imalo vjetra i puno hladnije nego lani. Osjetio se miris kiše u zraku. tuzan To sivilo je ublažavala svjetlozelena boja prolistalih stabala koja je s nadmorskom visinom postupno nestajala.
Do prve KT, Njivica, stigli smo nakon sat vremena uspona u društvu mnoštva studenata.





Prošle godine je trasa Pohoda s Njivica išla direktno na Hunjku, koliko mi je ostalo u sjećanju, ugodnom ne prestrmom stazom.





Ova staza za Puntijarku bila je mjestimično strma, pa sam povremeno puhala k'o parni stroj, smijeh a rashladiti me nisu mogla ni par celzijevaca kojih je s visinom bilo još manje.





Počeli su se buniti i mišići na nogama, očekivano. Pokušavala sam ignorirati tu bol uživajući u pogledu na Oteka koji je bio vidljivo sretan. sretan Nakon sat vremena hoda od Njivica, dva od starta, došli smo na Puntijarku.





Bez odmora nastavili smo širokim šumskim putom na Hunjku koja je bila druga kontrolna točka. Kako smo krenuli među prvima stigli smo probati kolače njami koje je osigurao organizator. Prošle godine smo gledali u prazne kutije i mrvice koje su odavale da su tu nekad bili kolači.





Ni na Hunjki se nismo puno odmarali. Još od jutra mirisalo je na kišu, pa smo htjeli što više puta proći suhi, no kiša je počela rominjati još dok smo na Hunjki degustirali kolače. tuzan Procijenili smo da bi bilo najbolje krenuti dalje.
Kad smo napustili Hunjku počelo je puhati, a kiša je prešla u susnježicu. Malo sam podcijenila planinu, prelagano se obukla i smrzla se da ne kažem k'o šta. zubo Išli smo onim putem koji vodi po sjevernoj padini i kada smo došli podno vrha, koji jedva da se u tom sivilu i vidio, odlučili smo odustati od vrha i spustiti se na Runolist. Susnježica je prešla u kišu koja je slabila kako smo se približavali Runolistu.





Kada smo došli do Runolista sklonila sam se s Ottom pod jedno crnogorično drvo, ne sjećam se koje, čija je krošnja donekle štitila od kiše jednu od drvenih klupa poredanih ispred planinarskog doma. RR je otišao u Dom potvrditi kartončiće Pohoda, dok sam ja namirivala vodom Otta i sebe…kad najednom vidim Gurky-ja, kojeg sam upoznala virtualno a poslije i osobno preko planinarskog foruma, kako «vuče» neku stariju planinarku prema meni…ovo vam je šumarka… eek žena prati moj blog. smijeh

Kada sam već kod moje popularnosti iskoristit ću priliku da vam najkraće što mogu ispričam jedan događaj. Naime, uskoro mi ističe dopunsko zdravstveno osiguranje i krenula sam ja tako u hzzo kako bi ispunila ponudu za slijedećih godinu dana. Gledam stolove, nigdje obrazaca koji su lani bili razasuti na stolu. A niš', stanem ja u jedan od redova, gužva velika, svi nervozni. Čekam dobrih desetak minuta, dedek na redu nikako da obavi (uvijek odaberem krivi red), ljudi cupkaju, pušu i ja skup' s njima, kada se iza šaltera pojavi žena, spazi me u redu… vi ste šumarka? Svratim povremeno na vaš blog. Jesam – rekoh vidno iznenađena…i dobijem obrazac. smijeh Maknuli obrasce jer su ljudi uzimali više primjeraka, pa eto, sad čekaj.

No dobro, vratimo se izletu. Na Runolistu se isto nismo dugo zadržali. Kišica je sipila, pa smo požurili nazad. RR je za povratak do auta odabrao Leustekov put. Gunđala sam na početku zbog strmog spusta i kliske staze, blabla ali vrlo brzo smo došli na šumsku cestu, kojom je bilo puno ugodnije hodati. A onda, prizor kakav mnogi planinari ne vole i prvo što mi je palo na pamet bili su komentari nekih od njih, što osobno, što preko raznih foruma. rolleyes





Sjetih se nekih, vi samo siječete, šuma može i bez vas, iza vas ostaje pustoš, izvršili ste čistu sječu, ogolili ste površinu više tamo nema ništa i sl.
Neki nikako da shvate da je i pomladak koji je ostao nakon sječe šuma. wink





I dok sam ja razmišljala o reakciji pučanstva stigoh do ovoga:





Baš me zanima što misle pod «prekomjernom sječom».

Pogled unatrag na Sljeme. I dalje je padala kišica i sve je bilo tmurno i sivo.





Kiša je prestala kada smo došli u pojas gdje je šuma već prolistala, malo svježine za oči u taj tmuran dan.





A onda pogodak ravno u srce, cry prvo sam pomislila na onu
…ti si pjesma moje duše,
ti si bol u srcu mom,
ne daj da ti tuge sruše,
onaj sjaj u oku tvom,

ti si pjesma moje duše,
ti si želja moga sna,
i ne mogu još da shvatim
da bez tebe moram ja…


E boli me što je moj MARINko morao u prijevremenu mirovinu, pa svako proljeće kada bicikli(sti) preplave ceste ja osjetim gorčinu, pa ljutnju, pa pomalo ljubomoru prisjećajući se lijepih trenutaka provedenih na dva kotača. tuzan





Inače, Leustekov put je, kao i Bikčićeva staza, vrlo ugodan za hodanje, a i bicikl, što zbog širokog puta, što zbog blagog/blažeg nagiba.





Na ovom odmorištu smo se malo odmorili. Kiša je prestala, oblaci su se razilazili, čak je povremeno provirilo i sunce. Odmor mi je trebao, bila sam umorna, slabe koncentracije i redovito sam o nešto zapinjala. tuzan





A da mi je ova tura bila previše, je. nut
Da sam bila umorna, jesam.
Da sam osjećala laganu bol u mišićima, jesam.
Da je još neko bio umoran, unatoč tome što ima duplo više nogu, i to je istina. smijeh
Ali, naših 6 nogu se slaže da smo usprkos svemu uživali. thumbup





I da ćemo opet kada se pruži prilika. sretan



Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se