šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

KARAVANKE - Olševa (1929m)

01.12.2010., srijeda

UDOMITE BLAŽA


Datum izleta: 27. 06. 2010.


Olševa pripada Karavankama iako je okružena velikanima Kamniških Alpa. Gledajući je iz Solčave izgleda kao gorostas iza kojega svijet nestaje, a taj dojam se stvara možda zato što Olševa nema izrazitog vrha. Na grebenu dužine 5km, smjer pružanja istok – zapad, nalaze se tri vrška. U sredini je Govca (1929m), najviši vrh, zapadno je Obel kamen (1911m), vrh koji se dotiče državne granice (inače, cijela Olševa je na teritoriju Slovenije) i Gladki vrh (1849m) smješten na istočnom dijelu grebena.

Pristup vrhu je iz sela Podolševa smještenog pod južnim grebenom Olševe. Seoska gospodarstva su razvučena u cijeloj dužini planine, a neki, nazovimo ga, centar sela smješten je pod zapadnom padinom i čine ga nekoliko kuća, crkva Svetog Duha i nekada je tu, u jednoj od kuća, bio i planinarski dom.

Podolševa




U Podolševu se najbrže i najjednostavnije dođe iz Solčave (8km), ali vrijedi proći i panoramskom cestom (da ti dah stane, odlična za bicikl) iz Logarske doline (13km) i djelomično panoramskom iz Črne na Koroškem (24km). thumbup

Pogled na Olševu iz Podolševe.




Na Olševi sam bila prije više od deset godina i znala sam što me čeka, strmina, malo klinova i sajli neprimjerenih mojoj zdravstvenoj situaciji, ali pošto sam dan prije uspjela savladati sličnu klinčanu dionicu na Velikom Rogatcu nije me hvatala panika kako ću to savladati. rolleyes

Početak puta strmom makadamskom cestom.




Put poslije napušta makadamsku cestu i u serpentinama se strmo uspinje kroz šumu do «državne meje».





Ubrzo se dolazi do planinarskog graničnog prijelaza gdje se priključuje put s austrijske strane.





Nakon sat vremena strmog uspona dolazi se do Potočke zijalke smještene na 1700 mnv, na samoj granici šumske vegetacije.





Sve o jami piše na tabli. Možda je još interesantan podatak da je jama dobila ime po gorštaku (da ne napišem seljaku) Potočniku , koji je posjedovao veliki dio planine zajedno s Potočkom zijalkom.
E da je meni tako jedna planina. smijeh





Ono što me više očaralo od mračnog ulaza u jamu je veličanstven pogled na Kamniške Alpe…





… i Podolševu, pravo mjesto za odmor i pripremu za klinčani dio. sretan





Naravno, nije bio problematičan uspon, već silaz i umor koji sam osjećala od prethodnog dana. tuzan





Kada se savlada taj strmi dio put postaje ugodniji jer vodi, više-manje, izohipsom uz malo gubljenja, pa malo dobivanja na visini.





Mjestimično i dalje uspon/silaz osiguravaju klinovi i sajle. Iskreno, toga se nisam sjećala, da jesam možda bi odustala od Olševe i zamijenila je nekim prikladnijim vrhom. nut





No, nema sumnje da je put predivan i ne toliko zahtjevan za zdravu osobu. Tokom uspona sreli smo i djecu.





Staza je uska, urezana u padinu čija se strmina ne može dočarati fotografijom. A da je padina strma, je. wink





Pogled na greben i pitanje, da li je to vrh? cerek Uglavnom, ta dionica po padini je prilično dugačka, jer nas je put iz Podolševe doveo na zapadni dio grebena, a Govca, najviši vrh, nalazi se otprilike na sredini grebena.





Nikako doći na sami greben. zujo





Još malo i na grebenu smo. sretan





Pogled unatrag na stazu kojom smo došli.





Konačno na grebenu.





Pogled na susjednu Raduhu (2062m)





A na vrhu gužva kao na tržnici. Ova slika ne daje pravu situaciju po tom pitanju jer su se planinorci raširili po cijelom vršnom grebenu.





Pogled s vrha očaravajući na središnji dio Kamniških Alpa sve tamo do Storžiča, na istočni dio Karavanki (Peca i Uršlja gora) i Austriju. sretan Nisam baš fotkala vidike. Bili smo na vrhu negdje oko podneva i ono što sam i snimila nije bilo bogzna što. rolleyes





Evo kako to rade susjedi. Kod nas je tako nešto (gotovo) nemoguće vidjeti. no

Oče in njegovi otroci. thumbup





Povratak je bio istim putem, za mene i moju narušenu (ne)stabilnost, prilično naporan uzimajući u obzir i uspon od prethodnog dana. Ipak, dokotrljala sam se u jednom komadu u Podolševu. sretan





Nakon ovog dvodnevnog izleta, apetiti su mi porasli, a kako i ne bi kad sam vidjela da mi ide. zubo
Iz Podolševe do Potočke zijalke ima 1h hoda, do vrha još sat i pol, dakle sveukupno dva i pol sata i 700 i kusur metara visinske razlike, povratak 2h. Koliko je pisalo u planinarskom vodiču toliko je i meni trebalo. Veliki napredak za mene jer sam od dijagnosticiranja tumora uglavnom rušila rekorde u sporosti. zubo

Gremo naprej! wink

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se