šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Medvednica - 18. Rusov pohod

29.05.2010., subota

Vrijeme izleta: 17. 04. 2010.

Tradicionalni Rusov pohod na Medvednici svake godine u travnju organizira PD «Nikola Tesla» iz Zagreba. Ovo je bio ukupno 18., i drugi na kojem sam ja sudjelovala. Start je na početku Bikčevićeve staze, gdje smo trebali doći do deset sati. RR je izračunao da ćemo vlakom, koji iz Karlovca polazi u 8 sati i deset minuta, taman stići na start…da, možda da živimo u Japanu. rolleyes Zaredala su se čekanja drugih vlakova, pa nigdje tramvaja i kad smo izašli iz petnaestice u Dolju taman je bilo prošlo deset sati.

Trebalo nam je nekih petnaestak minuta, brzim RR-ovskim korakom, da se kroz tunel i pored donje stanice žičare spustimo do parkirališta uz samu sljemensku cestu, na kojemu je bio start Pohoda. Tu je i početak Bikčevićeve staze.





Zakasnili smo 20 minuta. tuzan
Start je bio otvoren od 8 do 10 sati. Na startu se dobije kontrolni listić u koji organizator na KT 1 – Njivice i KT2 – Hunjka udara kontrolni žig. Put dalje vodi na najviši vrh Medvednice, Sljeme (1033m), a završetak Pohoda je u Pansionu Medvednica koji se nalazi malo pod hrptom Medvednice, 20-tak minuta od Sljemena. Za treći, peti i sedmi pohod dobije se brončana, srebrna i zlatna značka, a za deseti plaketa. cool





Prošlih godina na Pohodu je sudjelovalo petstotinjak planinara iz Hrvatske i okolnih zemalja, pa smo računali s time da baš neće točno u deset zatvoriti start, ali očito su svi najavljeni planinari, kako smo poslije saznali, iz Slovenije, Mađarske i čini mi se Austrije i BiH došli na vrijeme.

Odmorište sa svježom i hladnom vodom.





Meni je pohod k'o pohod bio nevažan. Ionako nisam ljubitelj masovnosti koja, uz inače prometne planinarske staze Medvednice, ostavlja dojam boravka u nekom gradskom parku, a ne na planini. rolleyes Na Stazi je, mogu slobodno reći, unatoč tome što su planinari s Rusovog pohoda već prošli, bila poprilična gužva: trkači, nordijski hodači, planinari, studenti koji love potpis za tjelesni odgoj, izletnici i četveronošci. sretan





Mene je u tu gužvu tjerala želja za usponom na Raduhu. Na ovom pohodu trebala sam savladati solidnu visinsku razliku, nekih 600 do 700 metara, ne znam točno, i ispitati svoje granice za Raduhu. sretan
Ugodnom i širokom stazom, blagim usponom, trebalo nam je 50 minuta do odmorišta Njivice i prve KT Rusovog pohoda kojeg su organizatori namjeravali pospremiti i zatvoriti. Stigli smo u zadnji čas, dobili kartončić i krenuli dalje. smijeh





Do Njivica nisam primijetila oznake Rusovog pohoda, možda zato što ih je organizator počeo uklanjati, ali dalje prema Hunjki sve ih je bilo puno.





I dobro da je, jer središnji dio Medvednice krasi mnoštvo planinarskih putova, pa nismo željeli skrenuti sa zadane trase.





Napuštanjem Bikčevićeve staze već se lakše disalo. Planinara i izletnika bilo je puno manje, tek tu i tamo koja grupica, pa sam se mogla prepustiti čarima prirode. Dan je bio stvoren za planinarenje. Bilo je ugodno toplo, za hodanje ne prevruće, jer je dozu osvježenja nosio lagani hladni vjetrić. Rekla bih, što se tiče vremena, da je bilo taman. sretan





Šuma se u prvom dijelu puta počela buditi iz zimskog sna ogrnuvši se, oku ugodnim, svjetlozelenim mladim lišćem. S porastom nadmorske visine zelenila je bilo sve manje da bi zadnji dio puta, do Hunjke, hodali kroz još sanjivu i sivu bukovu šumu, kojoj su malo zelenila poklanjale grupice crnogoričnih stabala, uglavnom smreke.

Nakon dva i pol sata hoda stigli smo do KT 2, Planinarske kuće Hunjka (877m), koja se nalazi uz cestu koja sa Sljemena vodi na zagorsku stranu, u Stubičke Toplice.
Solidno, toliko kaže i satnica u Čaplarovom vodiču. cool Bila sam zadovoljna jer se ipak radilo o konstantnom usponu, a ja se nisam osjećala krepano. smijeh





Planinarska kuća Hunjka sagrađena je na temeljima stare drvene Rauchove lugarnice koja je vrlo dugo bila popularno odredište zagrebačkih planinara.





S druge strane ceste, stotinjak metara niže, uzdiže se velebno zdanje hotela Zvonimirov dom.





Nije moj, od djelatnika Parka prirode je. wink
Naravno, sjetila sam se Lore. tuzan





Od Hunjke do vrha ima sat vremena hoda. Staza vodi sjevernom padinom podno samog grebena i nije strma, barem ne do skijaške staze.





Činovnička livada s TV tornjem.





Mutan pogled na Zagorje s vrha Crvenog spusta. tuzan





Zbog lošeg pogleda i gužve, na vrhu se nismo ni zadržavali.
Krenuli smo stazom prema Planinarskom domu Grafičar…





…na čijem se putu nalazi Pansion Medvednica i završetak Rusovog pohoda





Tu je završavao naš planinarski put. Trebalo se još samo spustiti na cestu i pričekati autobus.





Cijelu turu odradila sam za nešto manje od 4 sata hoda.
Bila sam zadovoljna, Raduha mora pasti. wink

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se