šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Vidova gora (780m) na Braču

26.04.2010., ponedjeljak

Vrijeme izleta: 28.03. 2010.


Nakon spusta s Vilaje zaputili smo se prema Kozjaku, planini podno koja se smjestio Kaštelanski zaljev. S obzirom na naš slijedeći cilj, otok Brač, bilo nam je najjednostavnije prespavati u Planinarskom domu Putalj (460m), smještenom na malom obronku podno južne stijene Kozjaka, do kojega se može doći autom širokom protupožarnom cestom.

Planinarski dom Putalj





Ako zbog ničega drugog, ovdje se isplati doći zbog božanstvenog pogleda na Kaštela… thumbup





… i Split, i cijeli lanac planina prema jugu: Mosor, Omiška Dinara, Biokovo… thumbup





Ujutro nam je trebalo oko pola sata vožnje do trajektne luke u Splitu. Kako turistička sezona još nije počela gužve nije bilo, a i cijena je trajekta bila manja, sveukupno za nas troje i auto, za oba smjera (Split – Supetar – Split), izbrojili smo 450kn.

Ono što me od jutra razveseljavalo i još dizalo raspoloženje bilo je čisto plavo nebo i potpuno mirno more. Sve je upućivalo na to da će dan biti predivan, i bio je predivan. sretan
A počelo je s prelijepim pogledima kada se trajekt otisnuo s obale.

Na Kozjak.





Na Split.





Vožnja je trajala 50 minuta.

Pogled iz Supetra na dio Splita.





Brač je po veličini naš treći otok, nakon Krka i Cresa, ali zato ima najvišu otočnu planinu, Vidovu goru visoku 780m. U planu nam je bilo posjetiti Vidovu goru i Pustinju Blaca, manastir smješten u pustom i nenaseljenom dijelu otoka. Kako nismo znali koliko ćemo morati hodati do manastira, a uzevši u obzir da na vrh Vidove gore vodi asfaltna cesta, odlučili smo prvo posjetiti manastir, ali ja ću o tome slijedeći put. wink

Pristup Vidovoj gori je vrlo jednostavan. S ceste Supetar – Bol, na prostranoj visoravni zvanoj Kneževravan, odvaja se asfaltna cesta za Vidovu goru i manastir.
Auto smo ostavili na zaravni, desetak minuta pod vrhom, te se pješke cestom zaputili dalje.





Vrlo brzo smo nanjušili vidikovac i skrenuli s ceste.

Pogled na dio Bola i Zlatni rat.





Pogled na Biokovo





Pogled na Bol i možda našu najpoznatiju plažu, Zlatni rat.





Kako je cestom lakše, nego kamenjarom, vratili smo se na cestu i njome stigli na vrh.





Na vrhu se nalazi križ visok 12 metara, izgrađen od bijelog bračkog kamena. Kako ja katkad vidim ono čega nema, a katkad ne vidim ono čega ima, taj križ ja primijetila nisam (12 metara???). RR tvrdi da je tamo, i u Čaplarovom vodiču je slika, pa onda valjda je.

Tu je i poučna tabla.





I žig na ostacima stare gradine.





I telekomunikacijski stup.





I nekadašnji planinarski dom kojeg je zamijenila konoba.





Na terasi konobe s predivnim pogledom na otoke.





Tu sam skoro prouzročila međunarodni incident.
Veselo četveročlano društvo za susjednim stolom hladilo se pivom. Bili su vrlo otvoreni za razgovor s nama koji je započeo pitanjem, da što mi mislimo, otkuda su oni. Govorili su hrvatski, ali im se u naglasku čulo da su iz neke od republika bivše države, i to one u kojoj se govorio drugi jezik. Slovenci ili Makedonci? Kosovo? Albanci? Ma ne, Albance bi prepoznala .Mislim si, mora da su Makedonci, pa i Slovence bi prepoznala, a i taj koji me je pitao djelovao mi je na tom jakom suncu tamnoputiji, pa sam kao iz topa ispalila – Makedonci. nono

Smijeh. Ma kakvi Makedonci, oni su Slovenci, točnije tri Slovenca i jedan Hrvat. smijeh Nisam trebala biti doktor znanosti kako bi shvatila da je najbučniji i prilično brbljav Slovenac pod gasom. Lupila ga očito i piva, i sunce. zubo

Po onome što su pričali oni su došlu u Hrvatsku kako bi pomogli zaustaviti ekološku katastrofu koju je moglo izazvati istjecanje nafte u more. Pa kakvi ste vi Hrvati kad Vam Slovenci moraju spašavati more, pa mi smo vam čistili more, pa mi smo vam spašavali more…vrlo brzo postalo je naporno za slušati, rolleyes pa smo se nekako uspjeli prebaciti na drugu temu.

Pitam ja od kuda su? Hrvat je iz Splita, on ih je ugostio, brbljavi nešto nerazumljivo izusti, pa se vrati na podbadanje kako nam Slovenci čiste more, pa jel mi znamo da je Vidova gora najviša hrvatska planina. Uspijem ga nekako dobiti da otkrije od kuda je – Iz Novog Mesta.
Pa to nam je blizu – rekoh – mi smo iz Karlovca. Nije on mene čuo već je nastavio po svome i onda nenadano – Da, da, Novo Mesto, to je 50 km južno od Ljubljane…
Nisam mogla izdržati, pa sam kao iz topa ispalila – Da, i još 50km sjeverno i u Austriji si. roflrofl
Ups! smijeh
U tom trenutku tišine, kada smo se pogledavali, prošlo je kroz tu moju šuplju glavu da ne znam koliko ljudi imaju smisla za humor, pogotovo pod gasom, da ne bi došlo do kakvog sukoba. Nakon trenutka neugodne tišine netko je prasnuo u smijeh , pa smo se svi počeli smijati. Još mi je na pamet palo nekoliko štoseva, ali sam se uspjela suzdržati. cerek

Dream team.





Lijepo je bilo sunčati se na vrhu, ali nismo imali puno vremena na raspolaganju. Morali smo stići na trajekt kako ne bi morali prenoćiti na otoku. wink

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se