šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Južni Velebit - Oklinak (1187m)

15.04.2010., četvrtak

vrijeme izleta:
27. 03. 2010.


Da nema planinarske obilaznice «Lički gorski biseri» ja za planinu Tremzinu, i njezin najviši vrh Oklinak, ne bi ni čula, niti bi znala da pripada južnom Velebitu, te da je jedna od zadnjih šumovitih brda kojima se Velebit, nakon Crnopca, spušta prema kanjonu Zrmanje.

Prilaz Tremzini je vrlo jednostavan. S ceste Gračac – Knin treba nakon 9 km skrenuti desno na makadamsku cestu koju je teško promašiti, jer se odvaja nakon suženja glavne ceste (dvije trake za uspon) i nekih 200 metara ide paralelno s njom. Za orijentir može poslužiti i željeznička pruga. Do mjesta gdje se ostavlja auto ima još 2-3 km solidne makadamske ceste (ima markacija, ali nisu baš česte).





Ovo je bio dvodnevni izlet i prognoza za subotu nije bila obećavajuća. Velik dio puta nas je pratila kiša, u Gračacu pljusak, ali s dolaskom u podnožje Tremzine kiša je prestala, čak se kroz oblak počelo probijati i sunce. Kako se nebo svugdje okolo, osim iznad nas, crnilo brzo smo se spremili i krenuli.





Put je u početku vodio šumskom vlakom u blagom usponu.





Nakon nekih pola sata hoda došli smo do kraja vlake, te se počeli strmo uspinjati na greben.





Došli smo do granice snijega koji je bio mokar zbog topljenja. Propadali smo u snijeg mjestimično skoro do koljena. RR je išao prvi i svojim xxl stopalima i kraćim korakom mi olakšavao uspon, jer sam pratila njegove tragove u snijegu. smijeh Uz to, dao mi je i svoje štapove za hodanje, jer sam ja, pametna, headbang ostavila svoje u autu, kao, neće mi trebati. Poslije sam vidjela da ja tu strminu u ovakvim uvjetima ne bi mogla savladati bez pomoći štapova. zaliven





Problem nije bio samo snijeg i klizavost, već i stijene koje u djelomično virile iz njega i otežavale mi kretanje i smanjivale stabilnost. Osjećala sam se kao prut na vjetru.
Gornji dio strmog uspona olakšavala je gusta, mlada bukova šuma čija su stabla služila kao oslonac.





Izlazak na greben bio je olakšanje. Naravno da sam odmah počela razmišljati o spustu. Znam, znam, napisala sam već jednom da se svaki drek nizbrdo kotrlja, ali ovo ne bi bilo kotrljanje, bilo bi kao fliper, a meni se baš nije glumila kuglica. zubo
Nakon sat vremena stigli smo na vrh.





Na vrhu.
Ali kojem? nut
U Čaplarovom vodiču piše –
Najviši vrh Tremzine je Oklinak (1187m), no zanimljivo je da na njega, unatoč dobroj namjeri ne vodi planinarska markacija. Naime, umjesto na taj vrh, planinari su pogreškom markirali pristup na nešto niži bezimeni vrh, označili ga kao Oklinak i na njemu postavili žig.


Na bezimenom vrhu.





Eto i mene na bezimenom vrhu. Iza mene je Crnopac.





Susjedni vršak.
Ne vjerujem da je to najviši vrh. Da jest, nije daleko pa bi bilo za očekivati da se do njega povuče markacija. Planinarsku kartu tog područja nemamo (ne znam da li uopće postoji).





Prema Velikom atlasu Hrvatske cca kilometar jugozapadno od Oklinka (1187m) nalazi se vrh Čardak (1173 m). Pošto je mjerilo karata (listova) u Atlasu 1 : 100 000 teško je iz njih nešto zaključiti, pa ostaje nepoznanica na kojem smo vrhu zaista bili. rolleyes

Pogled prema Gračacu





Sa zoomom.





Terapija žigovima. smijeh





Nije bilo vremena za odmaranje i uživanje u oskudnom pogledu. Iz pravca juga dolazili su crni oblaci. Požurili smo natrag, koliko smo mogli, kako bi izbjegli pljusak koji se već osjećao u zraku. Nismo stigli. Zadnjih desetak minuta nas je dobro smočilo, a kada smo stigli do auta kiša je prestala. smijeh

Ukupno hoda: 1.45h

Taj dan bio je u planu uspon na još jedan vrh, ali o njemu slijedeći put thumbup

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se