šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Ravna gora (680m)

03.03.2010., srijeda



28.02. 2010.

U nedjelju sam se priključila organiziranom izletu PD Dubovac na najsjeverniju hrvatsku planinu, Ravnu goru. Zadnji moj posjet ovoj planini zbio se prije desetak godina. Za ishodište smo tada odabrali, kao i sada vodiči ovog izleta, Trakošćan. Iako je prošlo čitavo desetljeće jako sam se dobro sjećala puta, prvog dijela, ugodnog za hodanje do sela i kroz selo Vrbanići, i onog zadnjeg, strmog i blatnog do planinarske kuće, odnosno Filićevog doma. Pomisao na Loru, na tom izletu, uvijek mi izmami osmijeh na lice. Prva asocijacija na spomen Ravne gore meni je – blato. Tada nas je topljenje snijega počastilo ogromnim količinama blata, a Lora je u Trakošćan došla toliko blatna da se njena zlatno žuta boja dlake nije ni primjećivala. smijeh

Posebnost ovog izleta za mene bila je u tome što na njemu nisam imala babysitera. zubo Morala sam se sama pobrinuti za sebe, te obuzdati i držati pod kontrolom kaotičnost i propuh u glavi. rolleyes Cilj je bio popeti se na vrh i vratiti se do autobusa sa svim stvarima s kojima sam ga i napustila, izuzev hrane i tekućine, naravno. Nije bilo RR-a da za mnom skuplja sve što zaboravim, da mi tegli vodu (pijem k'o smuk wink), udara žigove (uvijek neki zaboravim udariti) i pazi na markacije i put.

Imala sam teoriju, dobru i logičnu. Znala sam satnicu hoda, dva sata uzbrdo i nešto manje natrag. Računala sam da će među planinarima biti i ekstra seniora čije se vrijeme hoda povećava i do 50% naspram satnice navedene u planinarskim vodičima. Tu sam negdje ubrajala i sebe. Htjela sam vidjeti koliko su me dva mjeseca posjeta teretani ojačala.

Prvo iznenađenje doživjela sam već prije polaska iz Karlovca, ekstra seniora nije bilo. no
Drugo iznenađenje je bilo kada sam shvatila da, osim dvojice vodiča, nikog više ne poznajem. nut

No, hajmo iz početka.

Kao što već rekoh, polazna točka bio je Trakošćan.
Neću o njemu, sve te podatke koje bi ionako prepisala možete čitati OVDJE

Svi na okupu, osim mene i još jednog fotografa





Trakošćan





Put započinje kod hotela Trakošćan. Šumski put vodi kroz šumu, blago uzbrdo, i vrlo je ugodan za hodanje. Taman za zagrijavanje pred završnu strminu.
Na početku i na kraju kolone bio je vodič, poneki pomoćni i unutar kolone, koja se malo razvukla. Držala sam se začelja i držala tempo grupe.





Selo Vrbanići nalazi se na pola puta između Trakošćana i Filićevog doma.





Nešto prije početka strmog uspona dolazi se na križanje putova. Jedan vodi do Filićevog doma, a drugi do Velikih pećina.





Počinju se otvarati i vidici na zagorske brege.





Pogled na Trakošćan.





Odmor prije strmog uspona.





Već smo se dosta popeli i vjetar je bio jači. tuzan
Put je bio uzak, strm, radilo se više-manje o vododerini. Ustvari, pravi markirani put serpentinama olakšava uspon, ali se na nekim mjestima te serpentine teže uočavaju, jer je prečica bolje ugažena i više isprana vodom.





Tu i tamo pojavi se koja prepreka. smijeh





Na tom dijelu puta sam dio onih koji su na početku žurili prestigla. Nisam htjela stati jer je vjetar bio vrlo neugodan. Bila sam mokra, dušu sam iscijedila dok nisam došla do Filićevog doma, ali bila sam zadovoljna. Od Trakošćana do Filićevog doma trebala su mi dva sata, točno onoliko koliko piše u planinarskom vodiču. sretan U zadnje dvije godine sam otprilike za ture trebala 50% više vremena od onoga što piše u literaturi.

Filićev dom. (660m)





Inače, na Ravnoj gori postoji još jedan planinarski objekt, planinarska kuća Pusti duh (672m), koja je od Filićevog doma udaljena (samo) oko pola sata hoda. Sad se pitam zašto i nju nismo posjetili, bez obzira na to što je vjerojatno bila zatvorena. Za razliku od Filićevog doma radi se o manjem, oku ugodnijem, objektu.

Odlučila sam odmah nastaviti na vrh na kojem se nalazi piramida (10 minuta). Kad se kaže vrh Ravne gore obično se misli na taj vrh s piramidom, smješten između dva planinarska objekta. To nije najviši vrh Ravne gore. Na drugom grebenu postoji 6 metara viši vrh, pa je tako najviši vrh Ravne gore visok 686m.

U šumi su se još dali izdržati naleti vjetra.




Vidikovac





Pogled je fantastičan.








Vrh je obrastao šumom, ali na njemu se nalazi piramida visoka 11 metara s koje se pružaju vidici na sve strane. Slabo sam se sjećala tog vidika, a zbog jakog vjetra nije se bilo ni za penjati na nju. tuzan





Ne da sam se smrznula, super turbo sam se smrznula. rolleyes
U Filićevom domu najveća je gužva bila oko peći. Mnogi su hvatali njezinu toplinu želeći se ugrijati ili osušiti komad mokre odjeće. Trebam li napomenuti da sam zaboravila uzeti rezervnu suhu odjeću koja me ostala čekati u autobusu. zubo Osim punog busa Karlovčana u Domu je bio i pun bus Varaždinaca. Kako nisam uopće poznavala nikog od svojih, a ni lica ne pamtim, tako sam se sjela s Varaždincima. I tako dođe vrijeme za pokret i kažem ja dvjema mlađim ženama pored kojim sam sjedila, idemo, vrijeme je za pokret, a jedna mi kaže – ti nisi naša, mi smo iz Varaždina. smijeh

Natrag smo išli istim putom. Tokom spusta nisam napravila nijednu fotku. Bilo mi je zima i bila sam umorna i samo sam se htjela presvući u suhu odjeću.
Za posjet dvorcu i šetnju uz jezero bilo je na raspolaganju više od sat vremena, no nisam imala ni snage, ni volje

Samo sam se lagano prošetala do zaleđenog jezera.








Misija je bila izvršena.
Popela sam se na vrh i nisam ništa od stvari izgubila. smijeh Zadovoljna sam svojim fizičkim stanjem. Mislila sam da ću dobiti jaku upalu mišića, ali nisam, boljelo me samo malo, i još me malo bole listovi. slatka bol. wink
Pripreme za Raduhu dobro teku. thumbup
Na slijedećem izletu krećemo prema jugu. sretan



Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se