šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

mojih prvih 25 godina - planinarski dnevnik

26.01.2009., ponedjeljak

Nakon prvog samostalnog izleta za Prvi maj 1989. godine (već sam spomenula da se radi o Kapelskom planinarskom putu) počela sam pisati planinarski dnevnik. U tu svrhu nabavila sam najljepši rokovnik koji sam mogla naći i ponekad ga nosila na izlet kako bi u njega udarila pokoji žig i time razbila monotoniju nanizanih riječi. Ne sjećam se do kad sam popunjavala rokovnik, ne sjećam se ni kad i zašto mu se izgubio trag, ali prestao je biti predmetom moje pažnje kada je mama kući donesla, točno se sjećam, narančastu pisaću mašinu.

Razlog njezina dolaska bilo je povećanje kućnog budžeta, jer je mama u slobodno vrijeme prepisivala maturalne i diplomske radnje. Uvijek sam bila fascinirana brzinom njezina pisanja i sposobnošću da uopće ne gleda slova na mašini, već samo tekst koji prepisuje. Jednog dana pomislila sam kako bi bilo ludo prepisati svoj planinarski dnevnik i potom za njega kupiti najljepši fascikl s tvrdim koricama. Dobro se sjećam dana kada sam proklinjala sve po spisku što i ja u školi nemam birotehniku (mislim da se predmet tako zvao) već svako slovo moram tražiti nekoliko sekundi, pa je ispis cijele stranice trajao i trajao. Ali, nisam se dala. Toliko sam željela imati svoj planinarski dnevnik u tipkanom obliku da sam uporno pisala i pisala a s vremenom, iako sam kod pisanja koristila samo dva prsta, udarci tipki po crnoj traci bili su sve brži i brži.
Tek sada, pišući o tome, se pitam zašto nisam tražila mamu da mi u jedno poslijepodne skrati muke i prepiše cijeli dnevnik. nut





Iako sam počela pisati sve brže i brže, vođenje planinarskog dnevnika tipkanjem oduzimalo mi je više vremena nego ranije. S obzirom da sam htjela da moj planinarski dnevnik bude čist, bez grešaka i uporabe korekture sve sam prvo pisala ručno, pa tek potom pretipkavala. Dolaskom kompjutera (RR i ja smo ga kupili 1998.) sve mi je bilo jednostavnije, osim saznanja da ću čitavih 9 godina morati opet prepisati. Redovito sam pisala o izletima na koje smo išli, a tek kada sam imala volje i vremena prepisivala sam stari dnevnik. Nekako u vrijeme završetka pretipkavanja prestala sam i pisati. To je bilo 2001. godine.

Punih 12 godina pisala sam planinarski dnevnik. Da li mi je žao što sam prestala? Da, žao mi je. tuzan Prvi put sam zažalila već nakon godinu-dvije, ali tih godina smo stvarno puno planinarili i bilo mi je teško održavati ritam pisanja, a možda je i nakon toliko godina pisanja i prepisivanja jednostavno došlo do zasićenja.

Ono što svakako u ovom osvrtu moram spomenuti je činjenica da je RR zaslužan za moje pisanje planinarskog dnevnika. Naime, on je počeo pisati godinu il' dvije prije mene i ugledavši njegov dnevnik odlučila sam ja voditi svoj. wink On je početkom 90-tih prestao s pisanjem što me i ne čudi, jer čemu gubiti vrijeme kada ja sve marljivo zabilježim. U zadnjih 20 planinarskih godina zajedno smo bili na nekih 95% izleta. zubo

Dok sam pisala i tipkala o doživljajima s planinarenja u planinarski dnevnik sam na desnoj strani udarala samo žigove, a na lijevoj tek zapisala datum i odredište. Na taj način sam popunila dva dnevnika s time da u njima nijedan žig nije bio dupli.





Kako sam prestala pisati razmišljala sam o nastavku vođenja bar nekakve evidencije. Odlučila sam koje informacije o svakom izletu moram zapisati, a to su bili: datum, odredište, planinarska tura sa satnicom hoda, broj izleta, broj izleta u tekućoj godini i osvojeni vrhovi. Tako sam se opet vratila do svojih dnevničkih zapisa iz kojih sam izvukla podatke o svim izletima, svim planinarskim turama i svim osvojenim vrhovima u razdoblju od 01. 05. 1989. do 01. 05. 2002. godine, odnosno izleta s kojim sam započela vođenje nove evidencije.









U lijevom gornjem kutu je broj izleta, a ispod njega broj izleta u tekućoj godini. Crvenim tankim flomasterom i brojem označavam vrhove na koje dolazim prvi put, a oni na kojima sam već bila ispisani su plavom bojom i nemaju broja. Takav način vođenja evidencije olakšava mi unos podataka u excelovu tablicu što obično radim jednom godišnje, uglavnom pred kraj godine.

A sve te brojke za ovih 20 godina kažu slijedeće:

Ukupno sam bila na 305 izleta, od čega 199 u Hrvatskoj i 106 u Sloveniji. Van granica tih država planine su mi nepoznate, barem za sada.
Najviše je bilo jednodnevnih izleta (251), pa dvodnevnih (38), trodnevnih (11) i tek 5 izleta bila su duža od 3 dana (najduži 6 dana).
Najplodonosnija planinarska godina bila je 2001. s 29 izleta, potom 2007. s 24 izleta, te 1998. i 2002. s 21 izletom.
Interesantno je da sam od 1998. do 2000. godine puno više vremena provodila u slovenskim planinama, nego hrvatskim. 2001. situacija se drastično promijenila jer je od 29 izleta samo jedan bio u Sloveniju. Razlog tome je otvaranje Hrvatske planinarske obilaznice. (HPO).

U tih 305 izleta popela sam se na 338 različitih vrhova i to na 179 u Hrvatskoj i 159 u Sloveniji (od čega je 45 vrhova viših od 2000m).
Najviši vrh na koji sam se popela je Triglav (2864m), i to tri puta.
Na 71 vrhu sam bila više od jedanput, a najviše na:

Sveta Gera ( 1178m) - 12 puta
26. 01. 2003. – s PreCednikom na vrhu





Pliješ (977m) na Žumberku – 8 puta
12. 04. 2007.





Kameni Svatovi (482m) na Medvednici - 7 puta.
07. 09. 2003.





Klek (1181m) – 6 puta
16.12.2006.





Plešivica (779m) u Samoborskom gorju – 6 puta
01. 03. 1992.





U 20 godina obišla sam 77 planinarskih putova; od čega 42 u Hrvatskoj i 35 u Sloveniji, ali o planinarskim obilaznicama više slijedeći put.

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se