šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

mojih prvih 25 godina - počeci

19.01.2009., ponedjeljak

Kada me netko pita koliko dugo planinarim ja obično kažem otkad znam za sebe što i nije daleko od istine. wink Što je putovanje u prošlost duže shvaćam da su sjećanja sve bljeđa i bljeđa, a rupe u njima sve veće i češće. U svijesti mi tek ponekad bljesne neki detalj iz prve dekade mog života koji se obično ne može dovesti u vezu s nijednim drugim događajem iz tog razdoblja, pa karta sjećanja nalikuje na pazzle kojima je mnogo dijelova izgubljeno, a i one koje postoje nemaju svoje stalno mjesto.

Imala sam deset godina kada me je mama, u jesen 1984. godine, odvukla u tada jedino karlovačko planinarsko društvo, PD «Dubovac». Te se godine, u potrazi za društvom i nekom korisnom aktivnošću, upisala u PD ponesena nekolicinom planinara koji su radili u istoj firmi i malo ju motivirali. U jesen iste godine u Društvu se održavala planinarska škola u koju se upisala. Iako sam bila na većini izleta i predavanja, te godine nisam dobila diplomu o završenoj planinarskoj školi iz jednostavnog razloga jer nisam bila upisana kao član, niti polaznik škole. Pošto se radilo o završetku godine učlanila me je u Društvo tek slijedeće godine i to dan prije mog 11-og rođendana. cool








Iz sredine osamdesetih sjećam se tek nekoliko izleta vezanih uglavnom za planinarsku školu. To je izlet na Medvednicu, Bijele stijene, Učku (tradicionalni pohod), dvodnevni izlet na Žumberak (pl. dom Vodice, Pliješ) i proslavu 110. godišnjice Tragom prvog izleta HPD-a 1985. god. u Samoborskom gorju. Nakon dvije-tri godine mama je posustala pa sam na izlete odlazila s izviđačima kojima sam se pridružila negdje u to vrijeme.

Ovo je najstarija planinarska fotografija koju imam.

21.04.1985.
Mama i ja na Planiku (1272m)





U to doba izviđačka organizacija bila je vrlo popularna. Odlazili smo na natjecanja, kampiranja i putovanja, a ni planinarskih izleta nije nedostajalo, jer je dio onih koji su se brinuli o nama malima također planinario.
Sjećam se tradicionalnih dvodnevnih (možda katkad i trodnevnih) izleta za bivši Dan Republike na Klek. Uvijek se putovalo javnim prijevozom, najčešće vlakom, a ishodište je bio Ogulin. Kada se uzme u obzir da je prije bilo i više snijega, za nas djecu starosti između 10 i 14 godina to je uvijek bila prava avantura. thumbup

Jedina fotografija iz izviđačkih dana.

29. 11. 1987.
Na vrhu Kleka (1181m) – tada se na vrhu nalazio samo ovaj željezni stup.





U to doba još nisam znala što znači planinarska obilaznica ( nekada su se zvale transverzale i(li) planinarski putovi ), a još manje čemu služe. nut Tako sam ni ne znajući 1987., s tek navršenih 13 godina, obišla Kapelski planinarski put (KPP). Točnije, sve je počelo godinu ranije kada smo obišli samo dio KPP-a: od Bijelih stijena do Klenovice. Bilo nas je 15-tak u dobi od 11 do 13 godina. Slijedeće godine više-manje ista skupina obišla je cijeli KPP, od Mrkoplja (do kojeg smo došli prvo vlakom, pa autobusom), pa preko Bjelolasice, Samarskih i Bijelih stijena, Velike Javornice i Kolovratskih stijena, te Viništa se spustili na more u Klenovicu – sveukupno 4 dana. thumbup

Tek dvije godine kasnije, 1989., kupili smo dnevnik KPP-a i ciljano ga obišli zbog dobivanja značke. Bilo nas je četvero, u dobi od 14 do 19 godina, a ja sam bila jedini pripadnik svog spola. To je ujedno bio i moj prvi samostalni izlet.





A prvi planinarski put koji sam službeno obišla, s izviđačima, bio je Dubovački plan. put koji povezuje dva stara grada: Stari grad Ozalj i Stari grad Dubovac. Sjećam se da ni tada, s 14 godina, baš nisam shvaćala svrhu udaranja i skupljanja žigova, ali kako su svi utiskivali žig nisam ni ja htjela biti iznimka. S tog izleta sjećam se samo jedno – da je RR-a bolio zub.





Bila su to neka sasvim druga vremena. Nije bilo kompjutera, nije bilo videa, da naprednija čuda tehnike i ne spominjem, niti zurenja u besmislene televizijske emisije. Veći dio dana provodila sam vani, u igri, u jurcanju za loptom, jurnjavi na biciklu, igranju lopova i pandura, čak i penjanju po granatim grabovima koji su rasli na mjestu današnje brze ceste. Odlazila sam na sastanke izviđača i sudjelovala na izletima.

Kao da je planinarenje tada bilo jednostavnije, i jeftinije. Nije bilo gojzerica za led, snijeg, kišu, suho, nije bilo windstoper jakni, nije bilo odjeće koja propušta vlagu i ostavlja tijelo suhim, nije bilo malih i laganih vreća za spavanje, štapova za hodanje, GPS-a…

Planinarila sam u trapericama (sada nezamislivo), adidasovim laganim baksama, imala ogroman ruksak s metalnom konstrukcijom na čije je dno išla velika vreća za spavanje kupljena na placu od Poljaka koji su putovali na more.


11. 08. 1990.
Vaganjski vrh (1757m) – Južni Velebit





U razdoblju od 1984. do 1988. god. imala sam planinarski dnevnik u koji sam udarala žigove i pisala gdje sam sve bila.





Dobro ga se sjećam, bio je isti kao ovaj sa slike samo je imao plavi omot, ali se ne sjećam gdje je skončao. Valjda mi u to doba nije bio važan, kao ni podaci i žigovi u njemu, pa pretpostavljam da je završio u smeću. Sad mi je žao jer bi imala kompletnu dokumentaciju svojih izleta, ali u onoj dobi nisam razmišljala o tome koliko će mi to poslije biti važno.
S prvim samostalnim izletom, za nekadašnji Prvi maj 1989. godine počela sam pisati planinarski dnevnik.

O tome i vođenju evidencije slijedeći put. wave

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se