šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Grobničke Alpe: Obruč ( 1377m )

26.04.2008., subota

20. 04. 2008.

Dogovor za Obruč pao je odmah nakon zadnjeg izleta na Fratar, ali tek smo se dan prije odlučili za pristupni put. Pristup iz Potkilavca je odmah otpao jer smo ga zadnji put, prije mjesec i pol, koristili za uspon na Hahliće. Razmišljali smo o pristupu iz Studene zbog savladavanja manje visinske razlike, ali uvidom u literaturu vidjeli smo da je taj put duži nego što smo mislili. Na kraju smo odabrali najkraći i najlakši prilaz, s Kripanske ceste. thumbup

S ceste za Platak skrenuli smo na lošiju makadamsku cestu koja vodi do podnožja Primorskog Kleka i Crnog vrha, i dalje do lugarnice te se nakon 12km spaja na cestu Platak – Trstenik. Auto smo ostavili na 7. kilometru, na mjestu gdje markirani put napušta cestu.





Nažalost, opet nismo imali sreće s vremenom. tuzan Par kilometara prije mjesta gdje smo ostavili auto ušli smo u oblak i vidljivost je bila slaba.
Put prema Hahlićima bio je ugodan, bez nekih velikih gubitaka visine.





Područje Hahlića obiluje mnoštvom interesantnih vrhova koji su, uz još nekoliko lokacija, spojeni u planinarsku obilaznicu Planinarski putevi Hahlića. Naš odabrani put, koji je ujedno i trasa Riječke transverzale, prolazio je podno nekoliko kontrolnih točaka Planinarskih puteva Hahlića. Jedna od njih je i vrh Vidalj (1184m) na koji smo se odlučili popeti.





Desetak minuta oštrog uspona travnatom padinom i bili smo na vrhu. Nažalost, oblaci se još nisu razišli i vidljivost je bila loša. mad





Kako nismo uspjeli pronaći direktni put s Vidlja na Hahliće vratili smo se na sedlo, te nastavili dalje trasom Riječke transverzale. U planinarskoj kući Hahlići zatekli smo tek dežurne domare, naručili ručak koji smo namjeravali pojesti prilikom povratka i zaputili se na Obruč.

Putokaz u blizini planinarske kuće.





Nakon desetak minuta hoda došli smo na prijevoj Vrh planine otkuda je lijep pogled na cijeli greben Obruča koji je sada djelomično bio u oblaku.





Put grebenom je interesantan zbog terena; malo travnati kamenjar, malo kameni blokovi, malo kroz šumu.








Još malo.





Na vrhu.





Ime Obruč vjerojatno je nastalo po vodoravnim slojevima vapnenca u najvišem vrhu koji, izdaleka gledani, nalikuju prstenima.. Skupina Obruča se pruža u dužinu od 15, a u širinu od oko 5 km. Područje najviših vrhova sačinjava nepravilan labirint rastrganih vapnenačkih stijena, usred kojih se nalazi glasovito Pakleno. Obručeva je skupina vrlo jasno omeđena sa zapadne i južne strane jer se u tom smjeru spušta strmim odlomom u klansku dolinu, odnosno grobničko polje poput stepenice visoke oko 500 metara. Stepenica je uvjetovana tektonski, tj. nastala je pucanjem zemljine kore. Taj geološki proces još uvijek nije završen, zbog čega je klanska udolina pod Obručem po brojnim zemljotresima.
(Dr. Željko Poljak – Hrvatske planine)

Kažu da je s vrha prekrasan pogled na Riječki zaljev i istarske planine. Nismo bili te sreće. Zbog oblaka je vidik bio oskudan, a situacija se iz časa u čas mijenjala. rolleyes
Na Obruču sam već bila, samo jednom i to davne 1992. godine kada sam obilazila Planinarske puteve Hahlića. Uopće se ne sjećam pogleda s vrha.

Pogled na Slovenski Snežnik (1796m)





Pogled na greben kojim smo došli. Vrh u lijevom kutu je Dnić (1190m), a desno od njega Ćunina glava (1160m). Između ta dva vrha nalazi se planinarska kuća Hahlići.





Pogled na vrhove, s lijeva na desno: Fratar (1353m), Suhi vrh (1280m) i Dnić (1190m)





Istim putem smo se vratili do planinarske kuće.





Planinarska kuća Hahlići (1097m)





U Kući smo pojeli naručeni grah. njami
Sve je super i sve je za pet, ali moram reći da RR radi bolji grah. zubo

Kako su se u međuvremenu oblaci digli mogli smo pri povratku do auta uživati u vidicima.
Desni vrh na slici je Fratar, a lijevi Suhi vrh.





Do auta smo se vraćali istim putem.
Vrh u sredini slike je Osoje (1340m).





S travnatih padina otvara se pogled i na Grobnik.





Opet Osoje (u sredini).





Desetak minuta hoda prije mjesta gdje smo ostavili auto odvaja se put na vrh Nebesa (15-tak minuta). Kako sam na tom vrhu bila, a i zbog umora nisam imala volje penjati se na njega, produžila sam do auta. RR i Štef su se popeli na Nebesa.

RR na vrhu





I za kraj.
Nikako da nas posluži vrijeme pa da s visina gledamo Riječki zaljev. tuzan
Bit ćevaljda bolje slijedeći put.

Satnica hoda:

Cesta (Kripanj) – Vidalj 1.05h
Vidalj – Hahlići 0.30h
Hahlići – Obruč 1.10h
Obruč – Hahlići 1h
Hahlići – cesta 1.30h
Ukupno: 5.15h

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se