šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Kroz Mudnu dol na Fratar (1353m)

24.03.2008., ponedjeljak

Kada s Grobnika, spuštajući se prema Rijeci, promatrate masiv Grobničkih Alpa najupečatljiviji vrh u cijelom masivu je Fratar prvenstveno zbog svoje kamenite kape. Bila sam na njemu dvaput, davno, a zadnji put istom rutom koja je planirana i sada: Potkilavac – Mudna dol – Fratar – Hahlići – Potkilavac.

Potkilavac je mjesto u riječkom zaleđu, udaljeno nekih 15-tak kilometara od Rijeke. Auto smo ostavili na kraju sela, kod mosta i suhog korita potoka. Tu je ujedno i križanje putova, desni put vodi za Platak i Mudnu dol, a lijevi je najkraći prilaz Hahlićima i ujedno put kojim ćemo se vratiti.





Do ulaska u Mudnu dol, putem koji vodi blago uzbrdo, hodali smo 45 minuta. Nailazili smo na mnoga križanja, koja su bila jako dobro obilježena, što je pohvalno jer se sjećam da smo jednom davno, prilikom spusta u Potkilavac, tu malo zalutali i završili u Dražicama. rolleyes
Ono što taj dan nije obećavalo bilo je vrijeme. tuzan Oblaci su se nalazili nisko i nadali smo se njihovom kidanju zbog prekrasnog vidika s Fratra.





Tko želi malo avanture, istinsku divljinu, a spretan je i ne boji se visine treba svakako posjetiti Mudnu dol. thumbup Važno je naglasiti da Kanjon nije prohodan uvijek, već samo za lijepa vremena, a posebno je opasan za vrijeme kiša zbog iznenadnih bujica. Pri odabiru vremena za ovu turu treba uzeti u obzir da nije pogodna ni za vrijeme vrućina, jer velik dio puta vodi travnatim padinama.





Mudna dol je kanjon koji na dužini od dva kilometra savladava 500 metara visinske razlike. Za lakše su savladavanje na kritičnim mjestima postavljena pomagala u vidu klinova, sajli i željeznih ljestava

Od table Kanjon se sužuje. Bez obzira što se još uvijek ne hoda četveronoške potreban je oprez zbog kamenitog terena.





Približavajući se prvom adrenalinskom dijelu čovjek pomisli da dalje puta nema, jer se najednom nađe pred okomitim stijenama cool





Kada počnu kiše ovaj dio ustvari predstavlja slap. wink Radi se o par metara okomite stijene na koju su postavljene željezne stepenice. Ali, pobogu, zašto je prva postavljena tako visoko, jer da bi nogom stala na nju morala sam se dobro istegnuti, zubo a ne može me se ubrojiti u niske osobe. Odmah sam se prisjetila svog prvog uspona kroz Mudnu dol kada me je RR morao na tom dijelu za rit pogurati. cerekcerek





Taj prvi dio Kanjona, gledajući odozdo, je ustvari jako uzak i voda je u njemu oblikovala glatke velike plohe koje znaju biti jako nezgodne za penjanje pogotovo ako je stijena kliska, a tada je bila. nut





Da više nisam mlada i fletna kao nekad pokazala je ova stijena gdje mi je u pomoć, nošenjem ruksaka, uskočio RR. tuzan Najveći problem bila je kliska stijena i vrlo dugo sam tražila oslonac i za ruke, i za noge, jer sam stalno proklizavala ('bem ti ove bakse zubo ). Jedva sam se popela na vrh.





Mislim da mogu slobodno reći da na nekim mjestima ne bi škodio još koji klin. wink





Prema kraju Kanjon postaje sve širi i dolazi se na travnatu padinu, i po mom sjećanju to bi bila negdje polovica puta do Fratra.





Nažalost, što smo se više penjali vidljivost je bila slabija, a neugodan je bio i vjetar. cry





Došli smo na put koji s Platka vodi na Hahliće, te se zaputili prema Hahlićima. Od tog, nazvala bih ga, glavnog puta odvajaju se putovi na mnoge vrhove u tom području koje objedinuje planinarska obilaznica Po putevima Hahlića. Jedan od tih vrhova je i Fratar.
Na odvojku za vrh RR je ogladnio i ostao jesti dok smo Štef i ja nastavili prema vrhu.





Na trenutak su se oblaci počeli kidati, pa smo se nadali poboljšanju vremenskih prilika. Uspon na vrh je od odvojka strm, pogotovo na njegovom kamenitom dijelu.









Do vrha su nam trebala puna 4 sata, a savladana visinska razlika iznosi 1000 metara. cool Za cijelo vrijeme boravka na vrhu nije se vidio prst pred nosom, tek kada smo krenuli napustiti vrh oblaci su se malo razmakli, ali se i dalje nije vidjelo gotovo ništa. puknucu Šteta, jer se s Fratra pruža jako lijep pogled na Riječki zaljev. mad






S vrha smo krenuli na drugu stranu, na prijevoj između Fratra i Suhog vrha. Taj put je ujedno i najbliži prilaz Fratru s Hahlića (1h). Spust je strm, naporan, vodi kroz bespuće, uz brojne ponikve i stijene.





Sa sedla između prije dva spomenuta vrha teren postaje blaži i ugodniji za hodanje.





Nastavili smo prema Planinarskom domu i promašili skretanje. To smo shvatili tek kada smo došli do table koja nas je upućivala na Obruč. pjeva Ovaj mali kiks nije bio uzaludan, jer su se oblaci nakratko razišli i ugledali smo Suhi vrh (1280m – prva kamena glava na slici) i iza njega Fratar. sretan





Vratili smo se natrag i skrenuli na pravi put za Planinarsku kuću do koje smo došli taman kada se opet nije vidio prst pred nosom. tuzan





Planinarska kuća na Hahlićima (1097m) nalazi se na južnim padinama Obruča, na malom zaravanku između šume i vrha Dnić. Kuća je nedavno obnovljena i sada zaista izgleda predivno. U njoj smo, nakon pet sati hoda, odlučili predahnuti.

Još nam je preostalo spustiti se u Potkilavac. Samo. zubo
Odmah ispod Kuće nalaze se lokve po kojima su Hahlići i dobili ime.





Spust je bio dugotrajan i naporan, ali ipak lakši kada se izađe iz zone oblaka.





Tek mutno u sjećanju razabirala sam pojedine dijelove puta, ali sam odmah zaključila da makadamske ceste, na koju smo se spustili, prije nije bilo. rolleyes Od Planinarske kuće do Potkilavca spuštali smo se sat i pol.

Ovo mi je jedna od dražih planinarskih tura i vjerojatno ovo neće biti zadnji put što sam je pohodila. thumbup Samo, slijedeći put želim ljepše vrijeme. smokin

Komentari

Medvednica: Kameni Svatovi (482m)

15.03.2008., subota

Izlet na Kamene Svatove spada u one rijetke izlete na kojima se priključujem organiziranoj skupini planinoraca. Ovaj put su to bili članovi PD «Vinica» iz Duga Rese. Skupilo nas se deset i u tri smo auta smo krenuli put Metropole. Iako je za izlet bio štampan plan puta ja sam znala samo konačno odredište, ali ne i planinarsku rutu koja mi je ustvari bila i nevažna jer sam poznavala gotovo sve staze zapadnog dijela Medvednice.

Aute smo ostavili u Gornjem Stenjevcu, te se strmom stazom zaputili prema Špilji Veternici.





Špilja je za posjetitelje zatvorena, ne sjećam se do kada, zbog hibernacije šišmiša.
Sve o Špilji možete saznati na stranici Parka prirode Medvednica.

Ispred ulaza u Špilju.





Od Gornjeg Stenjevca do Planinarskog doma na Glavici (420m) došli smo za pola sata, a Špilja se nalazi negdje na pola puta.





S terase Doma lijep je pogled na zapadni dio Zagreba. thumbup




Od Doma do Kamenih Svatova vode dva puta: kraći, direktni (1.15h) i 15 minuta duži preko Ponikava. Po planu je bilo da idemo kraćim putem, te se istom rutom vratimo do auta. Sjećam se da sam jednom auto ostavila na Ponikvama pa napravila djelomično kružnu turu: Ponikve – Glavica – Kameni Svati - Ponikve. Sada sam išla k'o kofer, kud svi tud' i mali Mujo. zubo









Pl. Kuća Na Kamenim Svatovima nalazi se usred šume, na mjestu gdje Medvednica strmo pada prema Hrvatskom zagorju. Najbliži prilaz Kući je iz Jablanovca (nekih sat vremena).





Nakon odmora u Kući zaputili smo se na vrh. Kameni Svatovi (482m) predstavljaju skup stijena koje se dižu oko 350 metara iznad sela Jablanovca. Prema legendi stijene su nastale tako što je mladoženjina majka, nezadovoljna snahom, kletvom okamenila svatove. Pa se ti ne sviđaj svekrvi. zubozubo





Kameni Svatovi su prekrasni prirodni vidikovac. Pogled se pruža na Hrvatsko zagorje, Samoborsko gorje, Žumberak, a za lijepih dana i na Alpe. Ipak, najveći dojam ostavlja pogled na male kuće u dubini. thumbup





Istim putem, preko Glavice, vratili smo se u Gornji Stenjevac. Hoda, i to laganog, bilo je sveukupno 4 sata. Izlet je bio sasvim ok samo, bilo bi ugodnije da nije bilo vjetrovito. sretan

Komentari

Slovenija - Ravenska pot

01.03.2008., subota

10. 02. 2008.

Ravenska pot je kružni planinarski put, dužine 16 km, koji započinje i završava u Ravnah pri Šoštanju. Za one koji ne znaju Šoštanj je poznat po termoelektrani i nalazi se u blizini Velenja, ili za bivše nam države, Titovog Velenja.
Put je prvi put obilježen 2004. godine i o njemu zajednički brinu PD Šoštanj i ŠD (športsko društvo) Ravne. Put ima 4 kontrolne točke i obiđe se za nešto manje od 4 sata.

Na ulazu u Ravne nalazi se veliki pano s ucrtanim putem.





Prva KT je smještena kod Gostišča pod Klancem.
Iza Gostišča vidi se greben kojim prolazi Ravenska pot.





Očekivali smo da će se žig kontrolne točke nalaziti u Gostišču, ali smo se iznenadili kada smo vidjeli kutiju sa žigom i upisnom knjigom smještenu pod lijepom nadstrešnicom. thumbup





Ugodno smo se iznenadili kada smo u kutiji pronašli i kartončiće puta na koje se udaraju žigovi, te promotivni materijal. sretan





Put do druge kontrolne točke ili Starog grada Forhtenek vodi naizmjenično cestama i šumskim kolskim putevima. Bez obzira na naseljenost i pitomost kraja put je zanimljiv zbog lijepih vidika na Šalešku dolinu, te Uršlju goru (1699m).





Ono što me na ovom putu oduševilo je neupadljiva označenost puta. Svaka čast. thumbup
Markacije, tj. planinarske oznake su male, neupadljive, nisu gusto postavljane, taman tamo gdje treba, a u naseljima ih uglavnom nema već su križanja označena drvenim putokazima. Ne sviđa mi se kada idem šumom i sve se crveni od markacija, kada od jedne markacije vidiš slijedeće tri ili četiri. mad Ovdje bi trebalo doći i učiti se kako lijepo obilježiti put. zubo








Nakon sat vremena hoda dolazi se do Starog grada Forhtenek koji se prvi put spominje u 13. stoljeću.





Do starih zidina, tj. njihovih ostataka vodi strma staza, a s vrha je lijep pogled na Šalešku dolinu. Slika nije Bog zna što jer je slikano prema suncu, a bijeli dim koji se na slici vidi je proizvod prije spomenute termoelektrane u Šoštnju.





Kroz grane drveća vidi se i Uršlja gora.





Kontrolna točka 3 je Vrholanov vrh (710m), jedini vrh na putu. Put do njega je ugodna šetnja jer se ne gubi na visini, a hoda se šumskom vlakom.





Na slici je vrh. Nikada se nisam penjala na vrh u čijoj se blizini nalazi kuća. cerek
Stvarno pitomi kraj.





S vrha se pogled pruža jedino prema Šoštnju, jer je sa svih ostalih strana vrh obrastao šumom.





A da bi se uživalo u lijepom pogledu i uz to odmorilo od puta tu je i jedna klupa. thumbup





Na ovoj kontrolnoj točki upisna knjiga i žig nalaze se u lijepoj drvenoj kutiji koja je pohranjena u limenoj kutiji pričvršćenoj na drvetu.





S vrha put dalje vodi grebenom, malo dole, malo gore, prije nego se počne spuštati prema 4 KT.





A 4KT je domačija Abidnik koja se nalazi visoko u planini, na kraju puta, da ne kažem Bogu iza hozentregera, zubo a kad tamo taj Abidnik je ustvari pilanar. rolleyes Prvo što mi je palo na pamet je pitanje kako zimi, po snijegu do te zabiti dođe kamion pun trupaca. zubo





Od Abidnika put se spušta u Ravne, uglavnom cestom.





Na kraju mogu reći da sam putem oduševljena: lijepa kružna tura, dobro označena, ne naporna i s lijepim vidicima. thumbup

Kada ste već u tom kraju ono što svakako treba posjetiti je rudarski muzej u Velenju.
Ludo i nezaboravno. cerek Mi smo ga posjetili prije desetak godina i tada smo bili prva organizirana grupa iz Hrvatske. U to vrijeme nije bilo prezentacije na hrvatskom jeziku, ali kako smo bili najavljeni voditelj muzeja se snašao i angažirao jednog Bosanca da nas vodi. zubo

Sve o muzeju možete naći na
web stranici muzeja.

Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)