šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Lisinski put - dio

25.01.2008., petak

Lisinski put je zamišljen kao planinarsko-turistička staza koja prolazi najljepšim i najzanimljivijim dijelom Kastavske šume. Put započinje i završava u Matuljima. Cijeli put se može obići za 12 sati, a karton za žigove može se nabaviti u Turističkoj agenciji «Matulji Tours».

Kako sam daleko od kondicije da cijeli put obiđem u jednom dahu rolleyes podijeliti smo ga na dva dijela. Prvo smo se odlučili za onaj, naoko interesantniji, dio koji omogućava kružnu turu s početkom i završetkom kod napuštene planinarske kuće na Lisini, a obuhvaća 4 vrha: Crni vrh (1031m), Vodičku grižu (1144m), Šiju (1234m) i Lisinu 1185m).



Lisina je travnati proplanak na istočnom podnožju najviših vrhova Ćićarije na visini od 700 metara nadmorske visine. Na rubu proplanka nalazi se napuštena planinarska kuća o kojoj je brigu nekada vodilo PD «Opatija». Do Kuće se dolazi cestom iz Rukavca. Cijelu kilometražu nisam zapamtila, samo mi je u glavi ostalo da makadama, i to sasvim solidnog, ima 8 kilometara.

Prisjetila sam se svog prvog posjeta Lisini, tamo negdje pred rat, dok je Kuća još bila u funkciji. Planinarski izleti javnim prijevozom imali su svojih čari i prednosti, ali i mana. Taj izlet na Lisinu mogao bi se ubrojiti u one s manama. Vlakom smo došli do želj. st. Rukavac i onda pješke, cestom do planinarske kuće, te drugom cestom natrag do želj. st. Sveukupno je to bilo nekih 20km trošenja đonova po cesti. headbangheadbang Volja ili ludost? Ne znam. Trebala nam je Lisina kao kontrolna točka Riječke transverzale i uopće nije bilo upitno toliko hodanje cestom da bi došli do žiga. zubo Mislim da me sada ni s puškom ne bi mogli natjerati da hodam 20km cestom zbog jednog, jedinog žiga. cerekcerek Ah, ti žigomani. cerek

Nakon prve kratice kroz šumu put na Crni vrh u početku vodi cestom.



To mi je odgovaralo, zbog blagog uspona i zagrijavanja na radnu temperaturu. Mrzim uspone koji odmah započinju oštro uzbrdo, jer onda već nakon par minuta počinjem disati na škrge. Kroz puste krošnje stabala pružao se pogled na more oblaka u dolini i vrhove s druge strane.
Markacije su bile dobre, iako nisu bile nove. Tek desetak minuta prije vrha, kod križanja putova, nailazi se na nove markacije.



Od Lisine do Crnog vrha došli smo za 50 minuta. Šumski pojas proteže se do samog vrha, pa je vidik oskudan, ali svakako bolji sada, u zimi, nego za vrijeme vegetacije kada je sve zeleno.
S vrha se otvara pogled na Šiju. To bi na slici trebao biti desni vrh, a prepoznala sam ga po crnogorici koja se na slici baš dobro i ne vidi.



Kroz vrhove krošanja nekoliko stabala vidio se je snijegom prekriveni Slovenski Snežnik (1796m). thumbup



Slijedeći naš cilj bio je vrh Vodička griža. Na tabli podno Crnog vrha pisalo je da to nje ima sat i pol hoda.



A na kartonu Lisinskog puta sat vremena više, tj. dva i pol sata. Netko je očito fulao. belj
Vratili smo se na križanje.



Krenuli smo za strelicom Vodička griža i Šija. Vrlo brzo smo se spustili na cestu i slijedećih 40-tak minuta hodali cestom. mad Na dva, ili možda čak i tri križanja, prateći strelice skretali smo lijevo što me malo frustriralo jer sam dobila dojam da se vrtimo u krug.
Na markacije se na tom dijelu ne mogu požaliti, stvarno su bile dovoljno guste, možda čak po mom mišljenju i preguste zato što put vodi cestom. U tom slučaju smatram da je dovoljno postaviti na cesti tu i tamo koju markaciju, ali zato dobro označiti križanja i mjesta na kojima put napušta cestu.yes Moram napisati, ovdje su me malo iritirale, kao markacista, potpuno bespotrebne strelice ispod markacija. Hodam cestom, ugledam markaciju, ispod nje strelicu, gledam lijevo na neku zaraslu vlaku i očekujem da put tu napušta cestu, na kraju ispadne da strelica «javlja» da put nastavlja cestom. nono I tako na par mjesta.
Zaboravila sam na sve to kada smo konačno napustili cestu. Put je bio ugodan, usponi ne odveć strmi.



Poslije smo još jednom kratko došli na šumsku cestu na kojoj je bio lager.
'Ajmo sada drvlje i kamenje, pas mater i šumarima, kako mogu posjeći stablo na kojem je markacija. zubozubozuboNisam se mogla suzdržati da ga ne slikam, a još manje da sliku stavim na blog. cerek



Put stalno vodi kroz bukovu šumu. Gdje god se okreneš samo bukve, bukve i bukve. nut Kroz krošnje se vidio neki greben, pa smo pretpostavljali da se radi o Šiji i Lisini. U podnožju Vodičke griže nalazi se mali proplanak s lovačkom čekom od koje se strmim, djelomično kamenim putem dolazi za pet minuta na vrh.



Tabla na Crnom vrhu nudila je točnu satnicu hoda. Mi smo s jednog na drugi vrh došli za sat i 25 minuta. Kako sam rekla, netko je na kartonu dobro fulao, i ne samo to. Prema skici na kartonu prije Vodičke griže trebali smo naići na križanje i A – kraći put, te B – duži i zanimljiviji put. Na terenu tu mogućnost izbora nismo uočili. no

Vidik s Vodičke griže otvara se jedino prema Učki.



S vrha smo se za desetak minuta spustili do izvora Vodice.



Otuda je započeo uspon na Šiju. Uspon nije ni strm, ni dugotrajan. Za nekih pola sata došli smo na vrh.
Vrh? Ako se ovo može nazvati vrhom. zubo



Radi se o grebenu, širokom putu, s jedne strane bukova šuma, s druge smrekova. Vidik nula.
Ono što mi je odmah upalo u oko je žig, odnosno način na koji je postavljen. puknucu
Ljudi moji, to se tako ne radi, ne na živo drvo. lud



Od Šije do Lisine (vrha) došli smo za pola sata. Na šumovitom vrhu nalazi se kameni stup na koji je pričvršćen metalni žig.



Zbog šumovitosti od vidika opet ništa. Primijetila sam jedino da su se oblaci digli nešto višlje.
Evo tog lijepog vidika. zubo



Kako je počelo neugodno puhati na vrhu se nismo dugo zadržali. Spust je u početku bio opako strm (dobro da se nismo odlučili za turu u kontra smjeru). Neposredno prije samog dolaska na šumsku cestu ušli smo u oblak. Vidljivost je bila svega 20-tak metara. Kako RR brže hoda čekao me je na cesti. Kada me je ugledao krenuo je cestom i ja za njim. Već sam bila umorna pa nisam posebno obraćala pažnju na markacije. Hodali smo 15-tak minuta cestom. Postalo mi je sumnjivo jer smo konstantno išli uzbrdo, a ni markacije nisam vidjela. RR je išao 20-tak metara ispred. Zazvala sam ga.

Jesi li ti siguran da put ide cestom? Hodamo već 15 minuta uzbrdo.
Nisam! Strelica na drvetu je pokazivala lijevo, pa sam krenuo lijevo.
Možda je put samo prešao cestu i ponovno zašao u šumu.
Možda! – rekao je- 'ajmo nazad. cerek

Vratili smo se natrag i vidjeli da je put zaista samo prešao cestu. bang Nije bio problem u oznakama, nego u našoj površnosti. Još desetak minuta i stigli smo do planinarske kuće.

Satnica hoda:
Pl. Kuća – Crni vrh 50 minuta
Crni vrh – Vodička griža 1 sat i 15 minuta
Vodička griža – Šija 35 minuta
Šija – Lisina 30 minuta
Lisina – pl. Kuća 45 minuta (oduzeto lutanje)
Ukupno: 4 sata i 5 minuta


Opći dojam: prosječna, ništa posebno atraktivna tura prvenstveno zbog obraslih vrhova i nedostatka vidika.

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se