šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

majstor(i) od zanata...ili kako se ruše stabla po zagorski

09.12.2007., nedjelja

Nisam išla u Šumarsku školu tako da nikada nisam radila s motornom pilom, priznajem. Družim se s njom jedino kada je iz Šumarije vozim na popravak i to će sasvim sigurno biti maksimum naše bliskosti. zubo
Mnoga kućanstva imaju motornu pilu kojom rezuckaju drva za zimu ili kupe na panju ogrjev pa eto, znaju srušiti i tanja stabla. Ali, što je s mrcinama?



Staneš pod nju, pa ti se čini da krošnjom dotiče nebo. Osjećaj straha mogu pojačavati putujući oblaci i njihanje krošnje uzrokovane vjetrom. Kako zaboraviti svoje prvo prisustvo činu rušenja tamo negdje na početku pripravničkog staža kada sam s kolegicom radila na snimanju normi radnicima sjekačima? rolleyes
Kako bi snimile sve radnje sjekača morale smo biti uz njih prilikom rušenja, a nekome zelenome kao što sam ja tada bila, to je bila prvih par dana prava noćna mora. bang

Priznajem, osjećala sam veliki strah. zaliven Dok je trajala izrada zasjeka gledala sam u žilište, kada je počelo potpiljivanje oči su letjele u nebo promatrajući pozorno hoće li stablo krenuti u željenom smjeru. One sekunde iščekivanja dok stablo ne počne padati trajale su kao vječnost. Vražji oblaci koji su plovili nebom znali su potpuno poremetiti mogućnost dobre procjene. U tim zadnjim trenucima znala sam za svaki slučaj provjeravati smjer uzmaka, ili po zdravo seljački, tamo gdje ću zbrisati, ako se stablo iz tko zna kojih razloga predomisli i krene padati na drugu stranu. Mislim da se nikada nisam nauživala toliko straha koliko u tih par dana.
Poslije sam se naviknula iako ne mogu reći da mi je sasvim svejedno.

Vjerujem da ne postoji sjekač koji bar ponekad ne osjeti strah kada stane pod ogromno stablo, pogotovo ako je ono rašljavo, nagnuto ili ne daj bože trulo. Posao sjekača je opasan. Zbog toga se treba pridržavati pravila zaštite na radu.

Otkuda ideja da pišem o tome?
Kriv je jedan Zagorac, koji ne bude dugo poživio ako nastavi rušiti stabla na način na koji je to ovdje pokušavao napraviti. zubo



Na ovo savršenstvo naletjela sam planinareći Ivanščicom.
Prvo nisam mogla vjerovati da postoji netko tko misli da stablo može srušiti bez zasjeka. zubozubo
Onda sam prasnula u smijeh, pa sam izvukla fotoaparat želeći ovjekovječiti ovu majstoriju, jer sumnjam da ću ikada više naletjeti na ovakav biser.
roflroflroflrofl



K vragu s tim što je stablo pokušao srušiti režući ga previsoko, ali bez zasjeka… ludlud

Ovo je zasjek.



Zasjek se radi se na onoj strani stabla na koju želimo da stablo padne. Sastoji se od dva reza, horizontalnog i kosog. Dubina horizontalnog reza trebala bi iznositi 1/4 do 1/3 promjera stabla na mjestu reza, a kosi rez se radi pod kutom od 30 do 45 ş

Potpiljivanje se radi sa suprotne strane od željenog smjera rušenja, a počinje 3 do 4 cm iznad horizontalnog reza zasjeka. Kod potpiljivanja se dio reza ostavlja neprepiljen, a to je tzv. prijelomnica.

Možda će biti lakše shvatiti uz ove crteže.
(slabo crtam iako mi je ujak slikar cerek)





Prijelomnica je neprerezani dio stabla između završnog reza i zasjeka, širine 1/10 promjera stabla. Služi za usmjeravanje stabla u smjeru rušenja. Ne dozvoljava da stablo padne u neželjenom smjeru. Ide preko cijelog panja i usporava padanje stabla. Ako je prijelomnica nejednake debljine dolazi do rotacije stabla na panju i zanošenja u smjeru većeg zadebljanja.

Imam revir koji nije «u komadu». Kada ga se pogleda na karti izgleda kao Polinezija, nut hoću reći često imam odsjek, ili nekoliko njih, koji čine enklave unutar privatnih površina. To znači da često lutam i privatnim šumama kako bi došla do državne.

A i u privatnim šumama se svašta može vidjeti.
Na panjevima porušenih stabala odmah se vidi da privatni posjednici, ili oni kojima prepuste sječu, uopće ne rade prijelomnicu, ali da netko nije radio zasjek… rofl

Nema prijelomnice.



Evo na što sam naletjela u jednoj privatnoj šumi.
Kada se ovako nešto vidi duša boli.





Zbog neznanja uništen je prvi, najvredniji trupac. lud
Prijelmnice nije bilo, a zasjek je bio plitak pa je došlo do uzdužnog raspucavanja debla.

Snimila sam panj iako se baš na njemu dobro ne vidi.



Još više od raspucalog trupca boli krš i lom koji je ostao nakon sječe. mad



To je bilo onako, u globalu.
U detalje nisam htjela zalaziti ( da li je stablo deblje od jedne dužine vodilice, dvije dužine, da li je nagnuto, trulo itd.).

Ali, onaj Zagorac… zubo
Možda je samo previše popio… roflroflrofl

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se