šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

Julijske Alpe - Visoki Kanin ( 2587m)

20.09.2007., četvrtak

24. 06. 2007.

Nakon 17 godina od mog prvog posjeta Julijskim Alpama konačno sam se odlučila za uspon na jedan vrh u zapadnom dijelu tog masiva. Možda je razlog tome bila i slaba fizička pripremljenost i ove godine vrlo malo ispenjanih većih visinskih razlika. nut Naime, iz Bovca na 2200 metara vodi žičara zato bi taj dio Alpa svakako preporučila onima koji žele doživjeti alpski ugođaj, «visinu», a baš nemaju planinarskog iskustva i kondicije. thumbup

Pogled s ceste na masiv i žičaru.



Nešto prije 8 sati pred donjom stanicom se sakupilo dosta planinara. Cijena povratne karte s popustom na planinarsku iskaznicu iznosi 10,50 eura. Možda zvuči puno, no baš i nije s obzirom da se u manje od pola sata savladava oko 1800 nadmorske visine.
U jednu kabinu stanu 4 osobe. Kako nije bilo velike gužve jedna je bila samo za nas. Sjela sam odmah leđima okrenuta prema dolini, jer sam malo osjetljiva na takvu vrstu vožnje. rolleyes

Pogled iz kabine.



Na nekim mjestima je kabina bila prilično visoko iznad zemlje. Sjedila sam ukočeno i gledala ravno ispred sebe. Samo sam jednom skupila hrabrosti i pogledala unatrag. Pogled na dolinu bio je fantastičan, ali moj želudac drndanje u malom prostoru slabo podnosi zato sam bila najsretnija kada sam stala na čvrsto tlo.



Na toj visini bilo je dosta oblaka. Nadali smo se njihovom kidanju.
U blizini gornje stanice žičare nalazi se vrh Prestrljenik ( 2499m ), ali se nismo odlučili za uspon na njega. Izabrali smo turu na Visoki Kanin (2.30h) i posjet Planinskom domu Petra Skalarja (2260m).
Krenuli smo za jednom skupinom mlađih planinara.



Mjestimično je put vodio preko snijega. Hladnoća, snijeg, uživancija, nasuprot sparnog i vrućeg Karlovca. sretan



Pogled na gornju stanicu žičare.



Kada se savlada prvi uspon put dugo ide siparima, podno stijena, u slojnici, te je vrlo ugodan za hodanje.



Uzbuđenja počinju u stijeni.



Pogled prema natrag.



Poslije se otvara pogled na Montaž (2753m), vrh u talijanskom dijelu Julijskih Alpa. Nadam se da ćemo slijedeće godine konačno i na njega iako me pomalo plaše Pipanove ljestve. nut



Pogled na vrh – Kanin



I na grebenu ima snijega.



Put tim dijelom vodi samom granicom između Slovenije i Italije. Dok je slovenska padina pitomija, talijanska se strmo ruši prema Reklanskoj dolini. Hodala sam rubom i uživala u pogledu. Oblaci su se sve više kidali i vidici su bili sve ljepši. Udubljena u svoje misli prenuo me neobični zvuk s desne strane. Kakav bi to zvuk mogao dolaziti s potpuno okomite stijene. Toliko sam se preplašila da sam automatski i vjerojatno nesvjesno skočila u stranu. cerekPrvo mi je u vidno polje ušla crvena kaciga, a potom i mlađi Talijan koji se takvom lakoćom popeo na greben i odjurio naprijed. ludludlud Ostala sam zabezeknuta. Primaknula sam se rubu i pogledala u dolinu. Zar je moguće da po toj strmini vodi put? headbang Moguće je, jedna od onih talijanskih ferata od kojih meni zastaje dah i ledi se krv u žilama. zubo

Sajli nije nedostajalo.



Zanimljiv detalj, s druge strane je praznina.



Još malo i na vrhu smo.



Na vrhu je veliki drveni križ.



Pogled s vrha na put kojim smo došli. Najviši vrh na slici je Prestrljenik.



Pogled na Lašku Planju.



Natrag samo se vraćali djelomično istim putem na kojem smo sustigli oca i sina. Za svaki slučaj dječak je bio osiguran. cool



Put prema planinarskom domu, nakon napuštanja sipara, vodio je preko Kaninskih poda. Radi se o zaravni na visini od 2000 do 2200 metara koja se na JI strmo ruši u Sošku dolinu, dok ju na zapadu i sjeveru okružuje lanac vrhova s Kaninom.

Na tom dijelu puta treba biti oprezan zbog mnoštva uskih pukotina na čijem se dnu još nalazio snijeg.

Dom Petra Skalarja.



Pogled na Prestrljenik.



I Bovec.



I lanac s Kaninom.



Put od Doma do gornje stanice žičare je zanimljiv, pogotovo dio preko strme stijene.



Cijeli krug od žičare, na vrh i planinarski dom i natrag do žičare prošli smo za 5 sati.
Lijepa tura, ne tako teška zbog male visinske razlike.
U kabini sam prilikom povratka sjela s licem okrenuta prema dolini (moram sjediti u smjeru vožnje). zubo
Pogled je bio fantastičan.



Moram se vratiti, zbog Prestrljenika i Rombona.

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se