šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

JUŽNI VELEBIT - CRNOPAC (1402m)

29.05.2007., utorak

Crnopac (1402m) je najviši vrh jugoistočnog Velebita. Polazna točka za uspon je prijevoj Prezid ( 768m) na cesti Gračac – Obrovac. Put za vrh započinje prije tunela, na mjestu gdje se stara cesta odvaja od nove. To je najkraći i najlakši prilaz vrhu, a kakav je put i doživljaje s njega možete pročitati kod VINCIJA thumbup

Mi smo se odlučili za onaj drugi, preko Skloništa.
Željela sam vidjeti cestu oko koje su planinari digli puno prašine. Naime, povremeno se na PLANINARSKOM FORUMU digne prašina oko izgradnje cesta, najčešće na Velebitu, pri čemu se uglavnom ocrnjuje šumarstvo kao struka. blabla Sjećam se tako rasprava o cesti koja siječe Premužićevu stazu, pa one kod Visočice i zadnja koja se spominjala je ova na Crnopcu. blabla

Tako je Monty na Forumu napisao:
Staza prema skloništu je nakon odvajanja od ceste (kad se presječe drugi puta šumska cesta)
totalno uništena izvlačenjem drveta, "šumari" su unakazili stazu, popilili dio drva s markacijama (sad markacije ne trebaju, "nova staza" je 4m široka i očito namjeravaju nasipati taj dio i pretvoriti ga u cestu kojom će se izvlačiti drva) te je sad umjesto staze to postao blatnjav i klizav put po kojem voda ispire tlo. Nakon što se nasipa i taj dio i napravi novo okretište (sačuvaj nas Bože!!), do skloništa će biti 15-tak minuta hoda. Samim time će cijeli taj kraj izgubiti svoju posebnost i postati dostupan izletnicima i mnogima koji će to mjesto koristiti za sve drugo osim za uživanje u netaknutoj prirodi.


Potkrijepio je tekst i SLIKAMA.

U svrhu popularizacije i zaštite (od koga?) Velebita napravljena je i web stranica na kojoj je i Crnopac bio jedna od tema.
velebit.planine.org

Prije prijevoja Prezid odvaja se makadamska cesta do parkirališta od kojeg do Skloništa ima oko sat vremena hoda. Sporna, nova cesta nastavlja dalje i dva puta siječe planinarsku stazu. Na prvom sjecištu smo ostavili auto.



Do drugog sjecišta smo hodali šumkom vlakom kroz mladu bukovu šumu. Nakon zadnjeg presijecanja ceste ulazi se u šumu u kojoj je nedavno vršena proreda. Izvlačenjem drva na vlakama su ostali kolotrazi, na tlu je ostao ležati otpad u vidu granjevine i sječenice, dok je ogrjevno drvo izvučeno na pomoćno stovarište.



Ništa neobično za takva radilišta. yes
Čini mi se da je jednom PreCednik rekao po prilici ovako – i nakon operacije rana izgleda ružno, a nakon nekoliko godina se jedva i vidi. thumbup
Tako i naši zahvati u šumi možda ne izgledaju estetski lijepo, ali kao i kod operacija imaju svoju svrhu.

Vratimo se planinarenju.
Desetak minuta prije planinarskog skloništa odvaja se staza za Put malog princa. Čula sam da taj put uspoređuju s Mrkopaljskim planinarskim putem kojim sam upoznala zabačene i teže pristupačne kutke Samarskih stijena. Na križanju je pisalo da se cijeli put obiđe za 3 do 4 sata hoda. Ostavili smo to za drugi put.
Od auta do Planinarskog skloništa Crnopac (1140m) trebalo nam je pola sata.



Sklonište je smješteno na rubu šume, među stijenama i omogućuje nužni smještaj tek za 6 (ako se malo zgura i desetak) planinara. Tu su još stol i dvije klupe, peć, ormarić i hrpa (bez)potrebnih sitničarija kao svijeće, šibice, karte, nešto hrane…a ispod pločice na kojoj je pisalo «rezervirano» našli smo i jedan prezervativ. smijeh To je valjda za pomoć prijatelju u nevolji. smijeh
Odlučili smo se pri povratku duže zadržati u Skloništu.
Na tabli je pisalo da do vrha ima 3 sata.

Put je krenuo kroz šumu strmo uzbrdo do prvih skupina stijena. Naišli smo na put koji od Skloništa vodi na prijevoj Prezid. Uopće nismo za njega znali, jer bi inače napravili kružnu turu s Prezida na Sklonište i vrh. headbang Ovako smo bili osuđeni na povratak istim putem. bang

Na taj mali kiks, koji smo mogli i izbjeći da redovito pratimo planinarski forum, smo brzo zaboravili kada smo došli do prvih stijena.



Negdje se je trebalo dobro poslužiti rukama, a bilo je i mjesta gdje bi oni punašniji malo teže prošli. nut



Slikala sam sve, kamene oblike, prirodna okna, vegetaciju, što mi se učinilo zanimljivim.



Otvarao se pogled i na Krbavsko polje.



Popevši se na jedan prijevoj staza se račvala. Mogli smo kroz vrtaču, ili grebenom. Odabrali smo greben s kojega smo vrlo brzo ugledali vrh.



Ne znam zašto su taj put nazvali «greben», jer se uopće ne radi o kretanju grebenom, već padinom, a oba puta se vrlo brzo spajaju.
Kada netko voli ovako pentranje po stijenama vrlo često zastrani s markirane rute. To se desilo i našem Štefu. smijeh



Put je cijelo vrijeme jako strm, što smo tek registrirali prilikom povratka.



S visinom se otvara i pogled na akumulacijsko jezero u blizini Gračaca.



I kada smo mislili da smo već pri kraju uspona ostali smo malo razočarani. rolleyes Popevši se na jedan prijevoj otvorio se vidik na dio kojim smo došli s jedne strane, te greben s vrhom s druge. Put se s prijevoja spuštao čime smo nešto izgubili na visini.



Ali sada smo barem vidjeli vrh.



Mudro sam išla zadnja računajući da će Štef i RR svojim štapovima rastjerati sve zmije. cerek No, strah od tih, bar za mene, ljigavih životinja nije me spriječio da se maknem s puta i slikam žljebove koje je u stijeni napravila voda.



Zbog slikanja sam povremeno zaostajala, ali su me dečki kod škakljivih detalja uvijek čekali u slučaju da bi mi trebala pomoć pri savladavanju prepreka.

Ovdje mozgam kako ću se popeti. wink



Malo muke. rolleyes



I prepreka je savladana. cool



Popevši se na greben otvorio se pogled na preostali dio južnog Velebita.



Još malo.



Pet minuta prije vrha naš put se spajao s onim iz Prezida.
Na vrh smo došli za 1 sat i 50 minuta. Kako smo ipak išli normalnim tempom satnica od tri sata od Skloništa mi je malo sumnjiva. Kod kuće sam vidjela da prema vodiču Planinarske kuće u Hrvatskoj do vrha ima 1.30h. Tko je tu lud? rolleyes

Na vrhu



Pogled s vrha na Gračac.



Zbog izmaglice vidik nije bio osobit.
Natrag, do Skloništa, vratili smo se istim putem i to za sat i pol.
U Skloništu smo se odmorili i kasno poslijepodne spustili do auta.
Ovaj kraj vrijedi posjetiti.
Preostaje nam se još što prije vratiti i doživjeti Put malog princa. thumbup

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se