šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

LORE VIŠE NEMA

13.02.2007., utorak

LORA
( 20. 11. 1994. - 13. 02. 2007. )


Oproštajno pismo

Iako je moje srce danas prestalo kucati, iako sam zauvijek sklopila oči, ja ću vječno biti u srcima onih koji su me neizmjerno voljeli i nesebično se o meni brinuli. Ovo oproštajno pismo posvećujem njima, ljudima koji su mi pružili dom i ljubav, ljudima koji nisu pitali za cijenu kvalitetne hrane kojom su me hranili, koji nisu pitali za cijenu veterinarskih usluga koje su mi trebale i koji su me pokušavali do zadnjeg trena održati na životu.



Došla sam u njihov dom kao malo čupavo štene prije točno 12 godina. Još se sjećam dana kada sam kroz odškrinuta vrata progurala glavicu i ušla u tvoju sobu, vrlo brzo zabranjenu zonu. Izgurala si me van govoreći da ne želiš moje dlake po podu, krevetu, robi. Sklupčala sam se na krevetu u drugoj sobi i bila tužna što me ne voliš. Čak su me, iz meni neobjašnjivih razloga, vratili mami, ali nakon par dana su ponovo došli po mene i odveli me kući.

Sa strahom sam ponovo ušla u tvoju sobu, a kako te nije bilo, zaspala sam na krevetu čekajući da se vratiš. Nekoliko dana uredno si me izguravala iz sobe, ali ja sam se u nju vjerno vraćala. Slijedeći tjedan tvoja soba više nije bila zabranjena zona, shvatila sam da si me zavoljela i postale smo nerazdvojne.

Svakim danom otkrivala sam čari psećeg života. Iako ti se možda nije šetalo vodila si me u dugačke šetnje, ako sam ja to htjela. Voljela sam trčanja za lopticom, kestenima i štapovima i ti si to znala. Kada bi te pogledala svojim tužnim smeđim okicama, zamahnula repom, znala sam da nećeš odbiti poziv na igru. Uvijek si bila tu, spremna.

Onda je u moj život ušao on – RR. Vodili ste me u planine kada je god to bilo moguće. Otkrivala sam nove mirise, trčakarala gore-dolje planinskim stazama, upoznavala šumske životinje, družila se s prijateljima Slovencima.


Na Ziru


Na Kremenu


Sjećate li se kada smo na Samarskim stijenama naišli na veliku mica-macu? Nikada nisam vidjela tako veliku mačku, one kvartovske, koje sam naganjala, bile su prema ovoj minijaturne. Još se sjećam straha u vašim očima, ali ja se nisam bojala, dala sam se u potjeru i oslobodila vas zla.
Sjećate li se kada sam se popela na prvi vrh viši od 2000m? Poslije sam bila toliko umorna da sam legla ispod auta, pa ste me jedva izvukli van.
Sjećate li se silaza sa Storžiča? I onih dosadnih mrava koji su mi se razbježali između jastučića na šapicama da sam počela mlatarati nogama kao da sam luda?
Sjećate li se uspona na Zagradski vrh kada nas je uhvatio pljusak snijega? I meni je bilo hladno, ali uporna kao i vi ni ja nisam odustajala.
Sjećate li se noći provedenih na Velebitu? Dana lutanja po velebitskim vrhuncima? Kada sam nakon povratka kući tjedan dana samo spavala.


Nakon izleta


Sjećate li se da sam vas dovela do ludila kada sam pri povratku sa Stegovnika skočila u hladnu Kokru?

U Kokri


Sjećate li se zimskog uspona na Koblu? Kada ste prtili više od pola metra snijega, a ja se ovako mala jedva pomicala s mjesta pa smo od uspona odustali.
Mogla bi naše doživljaje nabrajati satima…i na njima hvala vam.

Pamtim sve te divne trenutke provedene u planinama. Bila sam sretna i veselo sam mahala repom kada bi vikendom ujutro vidjela da iz ormara vadite ruksake. Postala bi nemirna i svojim režanjem vas požurivala da što prije krenemo. Kada ste u planine otišli bez mene bila sam tužna. Iako ste pokušali sakriti trag svojoj nevjeri ja sam znala gdje ste bili. Osjetila sam to. Ljutila sam se i iz protesta legla na hrpu prljave odjeće odbačene na pod. Znala sam vam okrenuti leđa ili vas ignorirati cijeli dan. No, već nakon slijedećeg izleta sve bih vam oprostila.


Ljutim se


Hvala vam što ste me svako ljeto, svaki dan vodili na kupanje. Eh, što sam voljela plivati i skakati za štapovima. Svaki dan plivala sam gotovo sat vremena i svojim ludim skokovima na glavu i ronjenjem zabavljala slučajne prolaznike.

Oprostite mi što sam ponekad bila neposlušna i zločesta.
Oprostite mi što sam vani znala pojesti kakvu kost ili komad odbačenog mesa iako ste jako pazili da to ne činim, i ti zbog moje sigurnosti.
Oprostite mi što sam ponekad iz ljutnje u stanu stvarala nered.




Znala sam da mi dolazi kraj i da sam jako bolesna. Provela sam vikend s tobom. U nedjelju si primijetila da samo ležim i nisam zainteresirana za šetnju i da nemam apetita. Navečer, kada si me odvezla mami, vidjela si da mi je trbuh malo narastao. U ponedjeljak, kada te je mama nazvala, odmah si doletjela i otišli smo veterinaru. Znala sam da sam bolesna i nisam se tresla od straha kao što sam prije znala. Sama sam ušla u ordinaciju jer sam znala da će mi teta veterinarka pomoći. Pamtim suze u tvojim očima kada ti je rekla da požuriš u Zagreb na Veterinarski fakultet kako bi stigla na vrijeme. Hvala RR-u koji je išao s tobom. Ležala sam na zadnjem sjedalu auta, mirna, slušajući vaš razgovor. Po tonu glasa osjetila sam da nešto nije u redu.

Došli smo na vrijeme na Odjel za porodništvo. Nisam više mogla brzo hodati, pa ste me strpljivo čekali. Striček veterinar stavio me je na stol. Nije me bilo strah. Ležala sam na leđima, RR me držao da se ne prevrnem, a ti si mi nježno milovala glavu i ljubila okice. Opet sam primijetila suze u tvojim očima kada je striček veterinar nakon ultrazvuka rekao da sam jako, jako bolesna i da trebam hitno na operaciju. Dogovorili ste operaciju u 9h ujutro slijedećeg dana.

Zadnju noć svog života provela sam kod RR-a. Navečer si me mazila i ljubila. Glavu sam naslonila na stranicu kreveta. Znala si da sam jako bolesna, jer kada si došla nisam te došla pozdraviti veselo mašući repom kao što sam to nekada činila. Samo sam ležala na krevetu i tužno gledala. Opipala si mi njuškicu, bila je suha, popipala si mi šapice, bile su hladne. Vidjela sam da si zabrinuta, ali vidjela sam i sjaj u očima, nadu da ću se izvući. Pamtit ću vječno tvoj zadnji poljubac, ja sam znala da je zadnji, no ti si se nadala.

Noć sam provela mirno, uglavnom u jednom položaju. RR nije mogao spavati i stalno me obilazio. Ujutro me je odnesao u auto, jedva sam hodala. Kada smo stigli pred Veterinarski fakultet izvadio me iz auta i lagano sam sama ušla u dvoranu. Dobila sam injekciju za smirenje, a potom i narkozu. Sklupčala sam se u njegovom krilu toneći polako u san. Vidjela sam mu u očima da zna da su to zadnji trenuci provedeni samnom.

Zaspala sam i napustila vas, ali znam da ću uvijek biti u vašim srcima i mislima.




Lora je uginula tokom operacije. Imala je tumor u trbušnoj šupljini koji se proširio sve do vrata, te tumor na jajniku koji je u trenutku smrti bio veličine šake. Tumor na jajniku joj je u nekoliko zadnjih dana brzo i jako narastao, pritisnuo jajnik pa je došlo do njegovog pucanja. Prema ponašanju zaključili smo da se to desilo u subotu, jer smo u nedjelju primijetili povećani trbuh i otežano hodanje. Veterinar je rekao da ne bi preživjela oporavak čak da je i dočekala kraj operacije. Za utjehu ostaje jedino činjenica da je trpila bolove samo dva dana i da je uginula u snu, drugim riječima nije se mučila. Žao nam je što je ne možemo pokopati, ostala je na patologiji, a tumor je odnesen na analizu. Rečeno nam je da ćemo nakon tjedan dana znati rezultate.

Danas sam izgubila nešto najvrednije što sam u životu imala. Više me neće čekati kod kuće veselo mašući repom, više me neće nasmijavati svojim vratolomijama, više mi neće ostavljati dlake po stanu…
Bolan je pogled na njezine igračke, na netom kupljenu mjesečnu zalihu hrane, ogrlicu i povodnik. Lore više nema.

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se