šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

KAMENJAK ( 937 mnv )

23.01.2007., utorak

Kamenjak je osamljeni vrh smješten na istočnoj strani Grobničkog polja, omeđen starom cestom sa sjevera te autoputom s juga. Čine ga tri kamene glavice koje strše iznad pojasa vegetacije od kojih je najviša srednja (Kamenjak), najniža zapadna (685mnv), te zbog razvedenih stijena najljepša, jugoistočna – Mali Kamenjak (771m).

Kamenjak kod odvojka ceste za Platak


Bila sam na Kamenjaku dva puta, zadnji put prije 6 godina. Markirani put započinje kod gostionice smještene uz staru cestu, 15-tak km od Rijeke. Kako bi izbjegli hodanje livadom i bespotrebno zaobilaženje vrha auto smo redovito, prilikom prethodnih uspona, ostavljali na parkiralištu, koji kilometar dalje prema Zagrebu. Zatim bi pomoću azimuta došli na mulatijeru koja je u velikim serpentinama vodila na vrh.

Kada smo se to jutro vozili prema Rijeci i Klani, primijetili smo svježe obnovljenu markaciju na jednom parkiralištu, te smo tu sada ostavili auto. Spustili smo se na livadu, prošli ispod struje, te došli do mulatijere. Nakon nekoliko srepentina izašli smo iz pojasa vegetacije na malo sedlo.

Sedlo između zapadnog vrha i Kamenjaka


Bilo mi je malo čudno, jer mi se činilo da smo se malo prebrzo digli iznad pojasa šume. rolleyes I RR je bio sumljičav, no on je imao odgovor – radilo se sigurno o nekom novom markiranom putu na vrh. nut

Nakon sedla put se lagano počeo spuštati u carstvo divljine koju su ukrašavali veliki kameni blokovi, te vrtačast teren. thumbup

Divljina


Mjestimično put je prelazio preko oštrih i razvedenih stijena pa je za Loru bila potrebna šlep služba. smijeh

Šlep služba na djelu


Put je bio dobro označen i nakon možda 15-tak minuta hoda divljinom došli smo na mulatijeru. Kada nas je markirani put vrlo brzo s mulatijere doveo na usku kozju stazu počela sam sumnjati da se penjemo na pravi vrh. Nakon jednog malo oštrijeg uspona stigli smo na neko sedlo, te se dalje nastavili uspinjati mulatijerom. Otvorio se pogled na staru cestu.

Od sedla do vrha bilo je nekoliko kratkih serpentina, opet nepoznanica, jer mi Kamenjak nije ostao u takvom sjećanju. RR je požurio prema vrhu. Dok sam ja savladavala zadnju serpentinu on se već popeo na vrh.
- I koji je to vrh? – viknula sam iz sveg glasa
- Vidjet ćeš kada se popneš na njega – dobacio mi je. cerek

Šlep služba i dalje ima posla


Ubrzala sam korak… približavajući se vrhu u vidno polje došao mi je veliki crveni natpis na kojemu je pisalo – Mali Kamenjak. headbang



Vidi vraga, pomislila sam u sebi, postoji i Mali Kamenjak (što nisam znala dok neposredno prije pisanja ovog posta nisam uzela u ruke Poljakov vodič «Planine Hrvatske»). smijeh

Pogled s Malog Kamenjaka, zbog golog vrha, ljepši je nego s glavnog vrha. Grobničko polje kao na dlanu, Grobničke alpe, Tuhobić, Viševica… i naravno u blizini Kamenjak.

Pogled s Malog Kamenjaka na Kamenjak


Na Grobničko polje


S vrha smo se spustili na sedlo. Dobro ugaženi put počeo se blago spuštati padinom prema staroj cesti i mjestu gdje smo ostavili auto. Mi smo odlučili malo presjeći put kako ne bi izgubili na visini. Hodanje bespućem kroz šikaru i nije neka zabava, pogotovo za RR kao visokog primjerka naše vrste… smijeh Lora nije imala problema, ona se svagdje mogla lako provući. smijeh

Malo bespuća


Hodanje bespućem nije dugo trajalo, jer smo vrlo brzo došli na mulatijeru koja vodi na glavni vrh. Još desetak minuta i bili smo na vrhu.

Mulatijera pred vrh Kamenjaka


S vrha je zbog vegetacije zaklonjen pogled prema Grobničkom polju, dok je vidik na prije spomenute vrhove skoro identičan onome s Malog Kamenjaka.

Na vrhu


Pogled s vrha za zaselak Kamenjak i Grobničke alpe


Pogled na Tuhobić pod snijegom (sredina slike)


S vrha se lijepo vidio zapadni kameni vršak pored kojeg smo tamo na početku uspona prvo i prošli, zatim smo jugozapadnom padinom Kamenjaka došli na Mali Kamenjak, pa se sjeveroistočnom popeli na glavni vrh. Drugim riječima, u potpunosti smo zaokružili vrh. cool Drago mi je bilo da smo otkrili novi put, ali neplanirana duža tura satrla je pseto. yes

Mulatijerom smo se lagano spustili do auta i pri povratku shvatili u čemu je štos.
Dakle, nakon što se s ceste spustite na livadu i prođete ispod struje nakon par stotina metara blagog uspona mulatijera zavija desno, dok jedna staza produžava ravno. Na tom križanju markacija na putu ravno se ne vidi, pa se dolazi do zaključka da treba skrenuti desno s obzirom da na tom putu oznake postoje. Put ravno vodi direktno na vrh (nekih pola sata), a put desno na prijevoj između Kamenjaka i zapadnog vrha, pa dalje kako sam i opisala (ukupna naša tura je nekih dva i pol do tri sata). Zabune ne bi bilo da je netko na križanju postavio natpis, strelice, ili putokaze.

Ali, tko ja nama kriv što prvo nismo pročitali što piše u prije spomenutom vodiču. smijeh Valjda nismo smatrali potrebnim informirati se s obzirom da smo na vrhu već bili dva puta, a da nismo bili tako lijeni pročitali bi da

… stiže se do početka građenog puta (vojna mulatijera) kojim treba uz brijeg 5' do razkrižja: desno je uspon na z., a lijevo na ji i glavni vrh…

Nekoliko dana poslije razmišljala sam o tome da li baš treba u svaki divlji kutak dovesti čovjeka. Markacija je na opisanom putu svježa i nova, a staza je vidljiva i očito je postojala od prije. Kod naših susjeda sviđaju mi se «brezpotja». U planinarskim vodičima navode se te neobilježene staze, pa tko ima iskustva i sigurnosti neka izvoli, a tko nema, nek' se drži markiranih staza. Na taj se način ipak filtrira broj posjetitelja, a time i smanjuje količina tragova u vidu smeća koje ljudi ostavljaju za sobom.

I za kraj, umorno moje pseto slikano neposredno nakon dolaska kući.


Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se