šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

KLEK (1181mnv)

19.12.2006., utorak

Klek je jedna od prvih planina na koje sam se popela, ne zato što mi je blizu, već zato što je bila odredište svake planinarske škole koju je osamdesetih godina organiziralo PD «Dubovac». Moja mama se davne 1984. godine priključila jednoj takvoj planinarskoj školi i te i slijedeće godine često me je vodila sa sobom na izlete. Žao mi je što nemam evidenciju o izletima iz toga doba, ali u mojim planinarskim počecima Klek je bio često odredište.

Zadnjih desetak godina sam ga prilično zapostavila. Razlog tome leži u njegovoj pristupačnosti, tražila sam nova uzbuđenja, nove vrhove, jače ture. Tek ponekad služio mi je za početno sezonsko uhodavanje.

Kada sam na terenu gledam ga gotovo svaki dan. Iz tog kuta gledanja stjenoviti vrh, s hrptom i Klečicama djeluje kao silueta čovjeka koji leži. Legenda kaže da je to zaspali Kraljević Marko. Kada se još tom kutu gledanja doda stjenoviti kanjon Dobre slika postaje idilična. Žao mi je što zbog položaja sunca nikada nisam uspjela snimiti dobru fotografiju Kleka i Dobre.

U subotu sam odlučila otići na Klek. Veći dio puta pratila me magla, ali u Ogulinu me dočekalo sunce. Najlakši i najbliži put na Klek vodi iz Bjelskog, sela 12km udaljenog od Ogulina.

Da me dugo nije bilo pokazuje i Poučna botanička staza.



Panoi postavljeni uz stazu govore o šumskim i biljnim zajednicama kroz koje se prolazi, kao i o zaštićenim biljnim vrstama koje se mogu naći na Kleku. Na putu do planinarskog doma prolazi se kroz 4 šumske zajednice:
Dinarsku bukovo jelovu šumu



Ilirsku brdsku bukovu šumu s velikom mrtvom koprivom
Bukovu šumu s crnim grabom,
Te Šumu crnog graba s crnjušom.



I sve to za sat vremena laganog uspona do planinarskog doma.

Pogled na vrh nedaleko pl. doma


Planinarski dom nalazi se na 1000 metara nadmorske visine i smješten je na grebenu, južno od vrha. Sagrađen je još davne 1958. godine i od mog zadnjeg posjeta znatno je proširen. Tek u mutnom sjećanju ostao mi je izgled pl. doma iz osamdesetih godina. Dva puta sam u njemu i spavala kada smo ga redovito s izviđačima pohodili za Dan Republike. nut

Planinarski dom


Kako je Lora bila jako živahna i nimalo nije pokazivala znakove umora nastavila sam odmah prema vrhu. Desetak minuta hoda se blago uzbrdo, podno strme stijene, do križanja gdje se jedan put odvaja za Klečice.



Na početku strmog uspona nalazi se zadnji pano Poučne botaničke staze na kojem su prikazane zaštićene biljne vrste Kleka. Uz stijenu je postavljeno debelo uže koje uz stepenice olakšava uspon. Dalje, prema vrhu na još se jednom mjestu susreće takav vid osiguranja.





Nisam nezahvalna i ne želim omalovažavati trud onih koji su to uže postavili, ali smatram da je čelična sajla puno bolja. Stvar je u tome da je uže labavo i kada se za njega uhvati počneš se ljuljati. Čelično uže je napeto i ne dovodi do takvih akrobacija. Kako me je ta labavost užeta pomalo nervirala popela sam se uz stijenu bez njegove pomoći.

Pogled na vrh


Nakon izlaska iz stijene na livadu otvara se vidik na vrh. Brzo se dolazi do heliodroma, te uskim grebenom i kraticom do vrha. Od pl. doma do vrha dođe se za pola sata hoda.

Razveselila sam se kada sam vidjela da na vrhu više nema hrpe željeza u vidu repetitora. thumbupKada su to maknuli, ne znam, ali repetitor je stvarno nagrđivao vrh.
Ono što ne mogu shvatiti je da jedan poznati vrh kao Klek, koji se smatra kolijevkom hrvatskog alpinizma, na vrhu nema žig. puknucu

Pogled je s vrha pucao na sve strane. Možda su najzanimljivije bile Klečice. Vidjeli su se Ogulin i Vrbovsko, prepoznala sam vama nepoznata brda svog revira, a od vrhova Gorskog kotara najbolje se vidjela Bjelolasica.

Klečice


Pogled na Ogulin


Lora i ja na vrhu


Na vrhu se nisam dugo zadržavala, jer je bilo jako vjetrovito. Uz kratak posjet planinarskom domu pri povratku, spustila sam se do auta.

Još je ostalo vremena za posjet Stošcu, manje poznatom vrhu u blizini Kleka, ali o njemu više slijedeći put. wink


Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se