šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

BOR, SMREKA ILI JELA???

02.09.2006., subota

Ispred zgrade u kojoj živim rastu tri smreke. Kažu da su posađene još prije rata, no jedna od njih nije izrasla više od dva metra i čini mi se da se više širi nego raste u visinu. Većina stanara kvarta nazvat će ih borovima, pa je tako bilo i s RR-om. Svake godine, negdje oko Božića, nisam mogla izbjeći već ustaljeni razgovor:
- Kako ovaj bor sporo raste – rekao bi RR godišnje barem jedanput
- To nije bor, to je smreka! – ponavljala bi ja svake godine puknucu puknucu sve kiselije misleći kako to već jednom ne može zapamtiti.
- Ljepše zvuči: Idem kititi bor, nego idem kititi smreku. Ma sve su to borovi – misleći na drveće s igličavim lišćem. nut
Razumjela sam ja njega, jer prije nego što sam se odlučila za šumarstvo i meni su sva crnogorična stabla bili borovi. cerek I tako jedne godine izlazeći iz zgrade kaže on meni:
- Kako ova smreka sporo raste! yes
- Aleluja! cool

Znate li raspoznati smreku, jelu i bor (bilo koji)? Ne znate? E sada ćete znati. thumbup
Smreka, jela i bor su tri roda, od ukupno 10, unutar porodice Pinaceae – borovke.

Krenimo od borova. U svijetu ih je poznato oko 100 vrsta, ali ako hoćete ispasti znalci dovoljno je da raspoznajete nekoliko vrsta koje možete vidjeti kod nas. Kako uopće znati da se radi o boru, a ne o jeli, smreci ili nekoj drugoj crnogoričnoj vrsti? Vrlo jednostavno. Pogledajte iglice. Kod borova su iglice smještene u čuperku po dvije do pet zajedno, a nisu pojedinačno poredane po grančici kao kod jele ili smreke.

Možda najlakše prepoznatljivi bor, barem meni, je obični bor (Pinus sylvestris). Lako ćete ga prepoznati već iz daljine, jer mu je u gornjoj polovici debla kora crvenkasta što je pogotovo uočljivo kod starijih stabala.

stablo običnog bora


Crni bor (Pinus nigra) je najzastupljenija vrsta bora kod nas. Koristi se za pošumljavanje loših, kamenitih terena, jer nema velike zahtjeve prema tlu. Prepoznat ćete ga po tamnosivoj i izbrazdanoj kori.

stabla crnog bora


grančica crnog bora


Alepski bor (Pinus halepensis) je sredozemno drvo i naći ćete ga uz obalu i na otocima. Ako ga i niste vidjeli, onda ste sigurno za njega čuli – to je bor koji se razmnožava požarom.

U planinskom području, gornju granicu šumske vegetacije čini planinski bor ili krivulj (Pinus mugo), najčešće zvan klekovina. Radi se o niskom, često polegnutom grmu, koji raste na nepovoljnim i ekstremnim staništima do 2200 metara nadmorske visine.

planinski bor (klekovina)


Svi spomenuti borovi imaju dvije iglice u čuperku.

Američki borovac (Pinus strobus) ima pet iglica u čuperku i vjerojatno ćete ga najprije naći u parkovima. Dolazi s istočnog dijela Sjeverne Amerike. Moj revir je «bogat» ovom vrstom, jer su se njome, zbog brzog rasta, prije 30-tak godina intenzivno pošumljavale bujadare. Dugo vremena kora mu je glatka, pa ga u Sloveniji zovu glatki bor.

stabla američkog borovca


grančica američkog borovca


Toliko o borovima.

Planinareći ili hodajući šumama Gorskog Kotara možda nikada niste obraćali pažnju koje stablo je jela (Abies alba), a koje smreka (Picea abies). Možda vam se te dvije vrste čine iste, ali već iz daljine možete sa sigurnošću «pogoditi» o kojoj se vrsti radi. Smreka ima šiljast vrh, grane su joj obješene i ako vidite češere onda oni vise. S druge strane jela ima tanjurast vrh, uspravne grane i uspravne češere.

stabla smreke – vrhovi stabla su šiljasti


smreka – češeri vise


Ove dvije vrste možete lako raspoznati i po grančici. Smreka ima četverouglaste iglice koje lako možete okretati među prstima, dok su iglice jele pljosnate i imaju dvije bijele pruge s donje strane.

grančica smreke


Grančica jele


Lako možete i po grančici bez iglica raspoznati o kojoj je vrsti riječ. Iglice smreke nalaze se u kratkoj peteljci koja ostaje na grančici kada iglice otpadnu, pa je grančica hrapava. S druge strane jelina grančica je glatka. A ako ispod stabla nađete češer onda ste definitivno ispod smreke, jer se jelini češeri raspadaju na ljuske još na granama.

Sve navedene vrste nije teško raspoznati, ako to uspijete, za jednog laika znat ćete puno. thumbup Ako ne, ja ću biti zadovoljna ako smreku, koji budete kitili za NG, više nećete zvati borom. smijeh

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se