šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

KAMNIŠKE ALPE - JEZERSKA (2475m) I KOKRSKA KOČNA (2540m)

21.08.2006., ponedjeljak

Došao je konačno i taj dan. thumbup Cijelo ljeto čekali smo povoljnu prognozu za Kočnu, možda i idealnu, i konačno ju dočekali. Zašto idealna prognoza? Plan je bio popeti se u jednom danu na Kočne i spustiti se u nizinu što je s odmorima cjelodnevna tura, jer se radi o preko 1600 visinskih metara. Kočna je bogata željeznom rudom i vrh joj je sav izlomljen od udara gromova. U alpskom svijetu su obično jutra čista od oblaka, zatim se oblaci počnu polako nakupljati, pa popodne dolazi do «nevihti». Nije pravilo, al' obično je tako. Doživjeti grmljavinu na visini bez zaklona doživljaj je koji se pamti, ali i teško zaboravlja, smijeh zato smo htjeli «čistu» prognozu.

Cilj su bile Kokrska ( 2475m) i Jezerska Kočna (2540m). Na Jezerskoj Kočni smo bili prije nekoliko godina i to po sjevernoj padini od Češke koče. Tada je sve iznad 2000 metara bilo u oblaku, nije se vidio prst pred nosom i zbog lošeg vremena odustali smo od Kokrske Kočne iako je ona udaljena svega pola sata. mad Sada smo se odlučili za južni prilaz vrhu, iz Suhadolnika (901m).

Suhadolnik je mala zaravan smještena pod južnom padinom Kočne, s tek jednom kućom koja se bavi eko turizmom. Već prije 6 sati ujutro bili smo na parkiralištu koje je bilo poluprazno. Kako sam cijelu vožnju prespavala taman je bilo potrebno svježe alpsko jutro da me razbudi. Još onako pospana gledala sam plavo nebo i mislila, sada me više ništa neće spriječiti. yesyes

Nakon vrlo kratkog hoda cestom zašli smo u šumu. Put je vodio blago uzbrdo sve do križanja. Oba puta vode do Cojzove koče na Kokrskom sedlu (1793m), a spajaju se prije našeg odvojka za Kočne. Jedan put vodi kroz Tašku, strmu stijenu, i osiguran je sajlom i klinovima, dok je drugi put neznatno duži, ali lakši. Odlučili smo se za teži put. Približavajući se stijeni prolazili smo preko ne tako velikog područja kojeg je opustošila lavina. Polomljena i iščupana stabla izgledala su stravično. Morali smo ih preskakati ili zaobilaziti. Stjenoviti dio bio je strm ,ali dobro osiguran sajlom i klinovima. Nakon prvih uzbuđenja spojili smo se s lakšim putem. Došli smo na zaravan gdje se nekada nalazila Frischaufova koča, a potom i do križanja.

Put ravno vodio je do Cojzove koče smještene na Kokrskom sedlu između Grintovca (2558m), najvišeg vrha Kamniških Alpa i Kalške gore (2058m), dok je lijevi put vodio na Dolce i Kočne. Bez ikakvog zadržavanja krenuli smo dalje.

Kočna u oblaku


Započeo je uspon na Grdi greben. Put je bio strm bez obzira što je staza vijugala u serpentinama. S tog dijela puta otvarao se vidik na Cojzovu koču, te prema jugu na Kalški greben (2224m) koji je trenutno bio obavijen oblakom. Grdi greben nije bez razloga dobio takvom ime, iako bi ga ja zbog predivnih vidika na Storžič, Kalšku goru, Kočne, Suhadolnik i dolinu s Kranjem prije nazvala Lijepi greben. yes Staza je bila uska, padina strma, a pojedini dijelovi puta osigurani sajlom, pa je bio potreban oprez.

Pogled na Kranj uz pomoć zoom-a


Hodajući, cijelo vrijeme je pred nama bila Kočna. Iako je bilo sunčano, samo je nju i Kalški greben obavio oblak. Oblak se nakratko spuštao skoro do 2000 metara, a nakon 5 minuta obavijao bi samo njezina dva vrha. Nadala sam se da će, dok mi dođemo na vrh, oblak nestati kako bi konačno s visine mogla vidjeti taj dio Kamniških Alpa. Prilikom moja dva posjeta Grintovcu i jedan Kočni nisam bila te sreće. rolleyes

Preko Grdog grebena


Na Spodnjim Dolcima priključio nam se put koji s Cojzove koče vodi na vrh. Ubrzo se otvorio i pogled na Bivak v Kočni (1952m), smješten na južnom grebenu vrha. Na slijedećem križanju skrenuli smo na lijevi put koji vodi na Kokrsku Kočnu, dok je put ravno preko Srednjih i Zgornjih Dolaca vodio na greben između Kočne i Grintovca. Tim smo se putem planirali spustiti.

Dolac


Krenuli smo siparom prema Bivaku. Put ide poviše bivka pa se do njega nismo spuštali. Došli smo na nekih 2000 metara nadmorske visine. Pogled na Grintovec bio je fantastičan. Najviši vrh Kamniških bio je dobar orijentir koliko još imamo do vrha s obzirom da je Kočna nešto niža od njega. Ako išta mrzim u Alpama to je penjanje siparom. mad Sipar od Bivka pa do stijene je očajan za uspon. headbang Vidljive staze gotovo i nema. Teren je strm. Kretanje se svodi na tri naprijed – dvije nazad što je prilično iscrpljujuće nakon 3 sata konstantnog uspona. Prvo smo krenuli ravno uzbrdo sitnijim dijelom, ali to jednostavno nije išlo jer je bilo tri naprijed – četiri natrag. nono

Sipar


Tri naprijed, dva nazad


Zatim sam se nekako popreko prebacila na dio sipara gdje je kamenje veličine šake. Tu je pak bilo umijeće održati ravnotežu, jer je kamenje pod nogama bilo nestabilno. mad Često bi mi pokoji kamen pod nogama poletio nizbrdo što je pak bilo opasno za one koji su se kretali ispod mene, a taj dan bila je gužva. nut Na isti način ja sam izbjegavala kamenje od planinara iznad mene. Na kraju sam za nekim Slovencima krenula prema stijeni gdje je put bio izlizan do zemlje, pa je i kretanje bilo lakše.

S uspona pogled na Grintovec (2558m)


Na kraju sipara osjećala sam umor u nogama i laganu bol u listovima. Dalje, po stijeni, bilo je zanimljivije i lakše, ali ipak za mene razočaravajuće. U prvom dijelu nije bilo klinova i sajli. Penjala sam se dijelom četveronoške i promatrala planinare koji su hodali siparom. Tek na zadnjem dijelu uspona dolazi se do sajle i klinova i na jednom mjestu vrtoglavijeg dijela. thumbup

Osigurani dio puta


Pri vrhu


Na vrhu nema puno prostora. Pogled puca na sve strane. Iznenadila sam se kako je Jezerska Kočna blizu. Vidio se Grintovec, Skuta, Dolgi hrbet, Cojzova koča, Kalški greben, Krvavec, Storžič s okolnim vrhovima, cijeli greben Košute, u daljini Julijske alpe, u nizini Jezersko, Kranj i u izmaglici Ljubljana. Jednom riječju – fantazija. cool

Pogled s vrha na Jezersku Kočnu (2540m)


Na vrhu, iza Skuta (lijevo) i Grintovec (desno)


Pogled na cijeli greben Košute


Jezersko


S obzirom da je bilo jako vjetrovito sklonili smo se malo pod vrhom, nad provalijom i avionskim pogledom na Jezersko. Cijelo vrijeme promatrali smo manju skupinu planinara na putu s jedne na drugu Kočnu koja nam se povremeno gubila iz vida. Već odavno sam se palila na taj put. Prema opisu trebao bi biti strm, vrtoglav, pun klinova i sajli. nut

Krenula sam puna iščekivanja, a malo i straha da možda negdje put neće biti «žešći». Odmah na početku naišli smo na jedan takav detalj. thumbup Stijena visine oko tri metra, okomita, s malo šupljina za staviti nogu i uhvatiti se, pri čemu se treba «baciti» bočno na čvrsto tlo, jer je ravno ispod praznina od kojih 1000 metara. Malo zastrašujuće prilikom silaska. smijeh

Najteži detalj na putu između dvije Kočne


I … to bi bilo to što se adrenalinskih detalja tiče. madmad Na putu s jedne Kočne na drugu, koji traje čitavih pola sata, ima dosta klinova i sajli, ali ne i zahtjevnih dijelova koje sam ja očekivala, tako da sam na kraju bila pomalo i razočarana. puknucu

Između dvije Kočne




Na vrhu Jezerske Kočne ima još manje mjesta nego na njezinoj susjedi. Ako se dobro poslože, na vrh stanu dva i pol čovjeka – doslovce. smijeh Kada smo mi došli na vrh iz suprotnog pravca došla je i jedna velika skupina planinara zbog čega se na vrhu nismo zadržavali, jer smo htjeli izbjeći gužvu prilikom silaska. Pomalo sam se prisjećala ovog puta iako je vidljivost prije nekoliko godina bila slaba.

Pogled natrag, prema Kokrskoj Kočni


Pogled s vrha Jezerske Kočne na Storžič


«ukrasi» od gromova


Vrijeme se u zadnjih sat vremena drastično promijenilo. Sunca je nestalo, a vjetar je pojačavao. Udari vjetra povremeno su bili orkanski. Na jednom strmom dijelu udar vjetra me toliko izbacio iz ravnoteže da sam skoro pala na tipa koji se penjao. rolleyes U zadnji čas sam se uhvatila za sajlu i time spasila i sebe i tipa, jer bi vjerojatno oboje odletjeli prema Dolcima. eek Teren je bio strm i ne bi se imali gdje zaustaviti.

Spust s Kočne – tu sam skoro odletjela.


Možda najzanimljiviji dio prilikom uspona na Kočnu je uski prolaz u stijeni kroz koji se treba provući. thumbup Možete se pitati što je tu čudno. Pa, ništa, samo što je upitan prolaz muškarcima s velikim pivskim trbusima cerekcerek i ženama sa ppp (povećim poprsjem i pozadinom).cerekcerek Prolaz je kos i uzak, te dugačak nekoliko metara. Ruksak se mora gurati ispred sebe, mora se leći na hladnu stijenu te lagano puzati. S obzirom na položaj stijene prilikom silaska noge moraju ići prve. A tek pogled u dubinu. nut Ležiš na stijeni, a glava ti iznad nekoliko stotina metara duboke provalije. nut Namještajući se za prolaz uspjela sam glavom i koljenom prasnuti u stijenu. headbang

Kavalir Slovenac koji mi je prihvatio ruksak i time mi olakšao prolaz


Ovako izgleda kada zapne dvometraš


Nakon prolaska te stijene našli smo se u zavjetrini pa smo odlučili malo predahnuti. Razmišljala sam da skoknem na Grintovec. RR nije pokazivao interes za njega, pa smo se dogovarali da ćemo se naći na Cojzovoj koči. yes Nisam bila umorna, imala sam snage i htjela sam isprobati svoje granice. Računala sam da bi od križanja na vrh došla za nekih sat i pol što bi onda sveukupnu visinsku razliku taj dan povećalo na preko 2000 metara. thumbup Primamljivo i izazivajuće, ali umiješalo se vrijeme. Dok smo se spuštali po grebenu do križanja počela je i kiša. Orkanski udari vjetra više nisu bili povremeni. Na križanju sam odustala od Grintovca. burninmad

Počeli smo se spuštati po stijeni prema Dolcima i prvom siparu. Ovakav olujni vjetar još nisam doživjela. Puhao je odozdola prema gore i praktički nas zadržavao na mjestu. Nošene vjetrom kapi kiše su se kao olovne strelice zabijale u lice, nimalo ugodan osjećaj. Usprkos zimskoj jakni bilo mi je zima i samu sebe sam korila što nisam ponesla kapu. Spust siparom bio je brz. Pustila sam da mi noge klize po sipkom kamenju iako me ponekad olujni vjetar bacao na tlo. nut

Spuštanje siparom


Borba za ravnotežu bila je iscrpljujuća. Slaba kiša je padala kako ju je koji oblak nanesao. Na slijedećem križanju, gdje smo trebali krenuti prema Cojzovoj koči, odustali smo od nje i odlučili se vratiti istim putem natrag.

Tempo je bio brz. Htjeli smo se spustiti u pojas vegetacije i ostaviti za sobom glasno fijukanje vjetra. Još na Grdom grebenu upadali smo u pojase s orkanskim vjetrom. Tek kada smo se spustili na nekih 1400 metara oslobodili smo se vjetra. rolleyes Za spust smo odabrali lakši put, ne onaj kroz Tašku kojim smo se penjali. Staza je bila duža, ali ugodna. Već sam osjećala umor u nogama i bol u području oko koljena. Radilo se o velikoj visinskoj razlici. Planirala sam se spuštati polako s dosta odmaranja, ali su nas vremenske neprilike natjerale da s vrha praktički trčimo. Dok sam se na visini smrzavala, u nižim predjelima osjećala se sparina, a bilo je i sunca.

Satnica hoda
Suhadolnik (901m) – Kokrska Kočna (2475m) 4.30h
Kokrska Kočna – Jezerska Kočna (2540m) 0.30h
Jezerska Kočna – Suhadolnik 3.30h
Ukupno: 8.30h

Na kraju mogu reći da žalim što nisam uspjela testirati svoju fizičku spremu usponom i na Grintovec što bi na kraju produžilo turu za još sigurno tri sata. Šteta, bila bi to moja najjača planinarska tura u životu. rolleyes S druge strane moram priznati da sam malo razočarana putem između dvije Kočne. Očekivala sam nešto ala Kopiščarjeva pot na Prisojnik ili početak uspona u Turskom žlebu.

2 days later
Jučer su me boljela ramena, triceps i gornji dio leđa od penjanja po stijenama. Danas nemam nikakvih bolova, osjećam se super i samo mislim na jedno – hoću još!!! smijeh

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se