šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

KAMNIŠKE ALPE - STORŽIČ 2132 (mnv)

08.08.2006., utorak

Prognoza za ovaj vikend bila je još gora nego za prethodni. burninmad Kočna je opet otpala, stvarno nas neće. burninmad Nadam se da će pasti slijedeći, produženi vikend. Valjda će od 4 dana jedan biti dovoljno dobar za uspon na Kočnu. Cijeli smo petak gruntali gdje ćemo. Bio je u igri i Velebit. Svatko je imao svoje želje. nut Dugo smo se pogađali, pa čak skoro i ostali kod kuće i na kraju se dogovorili za Storžič. Odlučili smo se za subotu, jer je prognoza bila povoljnija. Tokom noći kiša je trebala prestati, prijepodne se još zadržati niska naoblaka, djelomično se razvedriti, s popodnevnim «plohama i nevihtama». Nadali smo se da ćemo uhvatiti to prijepodnevno razvedravanje. thumbup

Storžič je vrlo markantan, lako prepoznatljiv vrh koji ćete lako uočiti s desne strane kada od Kranja putujete prema Jesenicama. Ima oblik stožca, po čemu je i dobio ime, i ta južna padina mu je travnata, mjestimično prošarana kamenim skupinama. Za razliku od južne padine, sjevernu čine strme stijene i žljebovi.

Bili smo na Storžiču prije 8 godine i to po sjevernoj stijeni od Doma pod Storžičem (3 sata ). Tko se odluči na vrh ići sa sjeverne strane savladava manju visinsku razliku, jer se Dom pod Storžičem nalazi na 1123 metara nadmorske visine. Od Doma postoje 4 prilaza vrhu: Čez Škarjev rob (sjeveroistočni greben), Čez Ždrelo (sjeverni pristup direktno od Doma na vrh po osiguranom putu ), preko Male poljane i grebena zvanog Psica (zapadni prilaz), te najdužim i najlakšim prilazom na Malu poljanu, pa južnom padinom na vrh. Prije 8 godina mi smo išli na vrh Čez Ždrelo, a spustili se južnom padinom, pa preko Velike i Male poljane natrag do Doma pod Storžičem.
Sada smo se odlučili za južni prilaz vrhu i to iz Bašelja, preko Planinarskog doma na Kališču na vrh, te se spustiti preko Krničarjeve koče ( Široka dolina ) natrag do auta.

Kada smo krenuli iz Karlovca kiša je još padala. U Sloveniji je prestala, ali svi vrhovi Kamniških alpa bili su u oblaku. Vozeći se prema Kranju promatrala sam to sivilo. Imali smo i alternativnu turu, ali mi se baš nekako htjelo na Storžič zbog konstantnog uspona i visinske razlike od 1300 metara što je odlična priprema za Kočnu (izgorit ću dok dočekam tu Kočnu nutnut ). Približavajući se masivu najednom se mali dio oblaka raskine i pred nama se stvori Storžič okupan suncem. thumbup

Trenutak razlaska oblaka


Na kraju ceste, iznad Bašelja, na nekih 800 metara nadmorske visine izdigli smo se iznad razine niske naoblake. Pod nama je ostao gusti sloj niskih oblaka, a iznad nas se uzdizao suncem okupani Storžič. Kad se sjetim da smo skoro ostali kod kuće. headbang

Put je u početku vodio uz suho korito nekog potoka i nije bio strm sve do partizanske bolnice Košuta. Kod nas bi takav spomenik na sjećanje na 2. sv. rat davno nestao u plamenu, ali Slovenci jako drže do toga. cool Bolnica se sastoji od jedne barake smještene uz potok, trenutno zaključane lokotom i u odličnom stanju sa staklenim panoom u kojem uz kratak opis događaja ima i nešto slika, te memorijalne ploče na obližnjoj stijeni. Moram primijetiti da su staklo na panou i memorijalna ploča čitavi. Planinareći Slovenijom uvjerila sam se da oni drže do spomenika posvećenih 2. sv. ratu. Kod nas bi baraka, a tako i pano i memorijalna ploča, odavno nastradala od neandrtalaca koji ispred riječ rat ne smiju vidjeti ništa drugo nego domovinski. rolleyes

Dalje je put bio strmiji. Ponegdje, gdje je drveće bilo rjeđe, otvorio bi se pogled na vrh ili pak dolinu s oblacima. Desetak minuta prije planinarskog doma spojili smo se s putem koji na Dom vodi iz Mača.

Dolina u oblacima


Između sloja oblaka uspjela sam uhvatiti Kranj


Planinarski dom na Kališču (1540m) smješten je na jugozapadnom kraju grebena Bašeljskoga vrha ( 1744m ), tik iznad granice šume tako da je s njegove terase lijep pogled na dolinu. Da nije bilo jako vjetrovito uživali bi u pogledu na more oblaka, ovako smo pobjegli u Dom kako bi se malo zagrijali. Nakon 15-tak minuta odmora krenuli smo prema vrhu.

Planinarski dom na Kališču


Pogled s terase Doma na Storžič


Nakon desetak minuta hoda smo se odvojili. RR je krenuo na Bašeljski vrh s kojega će se spustiti na Bašeljski preval (1630m) i nastaviti dalje na Storžič, dok sam ja odmah krenula prema vrhu. Put je blago uzbrdo, padinom Bašeljskog vrha vodio prema Bašeljskom prevalu. Cijelo vrijeme gledala sam Storžič, a vidio se i veći dio puta koji vodi na vrh. Nakon 15 minuta hoda stigla sam na Bašeljski preval. Dalje do vrha put je bio uglavnom prilično strm, a mjestimično je pri usponu trebalo koristiti i ruke. S većom nadmorskom visinom otvarali su se sve ljepši vidici. Vidjela sam RR-a na Bašeljskom vrhu i pratila ga kako se spušta na Bašeljski preval. Cijelo vrijeme vidio se planinarski dom kao i greben s vrhovima: Srednji vrh (1853m), Mali Grintovec (1819m) i Bašeljski vrh (1744m) koji se proteže sjeveroistočno od njega. Povremeno je pucao pogled na greben Košute. Vrlo blizu bila je i moja nesuđena Kočna, naravno s vrhom u oblaku.

S desna na lijevo: Bašeljski vrh, Mali Grintovec i Kočna u oblaku


Prema natrag – uz desni rub planinarski dom, vidi se put koji vodi na Bašeljski preval, lijevo sa stjenovitom padinom je Bašeljski vrh


15-tak minuta prije vrha prestigne me mladi Slovenac srednjoškolske dobi. Gledala sam ga zadnjih pola sata kako me lagano sustiže. Bio je sam, pogledao me sa smiješkom i uljudno pozdravio:
- Živio! Še malo!
- Živijo! – odzravila sam ja i još mu uspjela dobaciti – Valjda! – misleći na to koliko ima do vrha, dok je on odmaglio naprijed.
Kako sam bila sama dobro mi je poslužio za slikanje. Penjući se prema vrhu razmišljala sam kako je nedostatak solo planinarenja taj što nemaš koga slikati tokom uspona/silaza, jer osoba na slici ipak daje neki osjećaj strmine. yes

Še malo!


Na vrhu sam bila sama s mladim Slovencem. Čim je vidio fotoaparat ponudio se da me slika i to je bila prilika da započnem razgovor s njim. S obzirom da se rodio negdje na početku rata, premlad je da razumije imalo hrvatskog jezika, što je značilo da sam morala napregnuti moždane vijuge i složiti koju na slovenskom. coolrolleyes Započela sam s:
- Greš vedno sam v hribe? Iliti po naški Ideš li uvijek sam u planine?
I tako smo si nas dvoje baš lijepo popričali. Rekao mi je da živi u jednom selu podno Storžiča i da često ide sam na vrh. I pretpostavila sam da je tako, jer je pun snage i vidi se da trenira. Gdje bi meni kraj bio da živim podno nekog dvotisućnjaka, pa da svaki vikend, onako malo za razgibavanje, prije ručka, trknem na vrh. cerekcerekcerek Zanimalo ga je otkuda sam i zašto planinarim po Sloveniji. Nije znao gdje je Karlovac, pa sam mu objasnila, a iznenadio se kada sam rekla da sam bila na svim vrhovima koje sada vidi, osim Kokrske Kočne. coolcool Nismo imali problema s komunikacijom, jer sam ga zamolila da ne priča brzo i da govori književni, ako neku riječ nisam razumjela ili znala reći na slovenskom poslužio je engleski.

Vrh


Brzo me napustio i ostavio samu na vrhu. Mogla sam se prepustiti tišini i imati vrh, barem jedno vrijeme, samo za sebe. yesyesyes Dok je prema jugu sve bilo pod niskom naoblakom, prema sjeveru su oblaci bili prilično visoko. Pod sjevernom stijenom vidio se Dom pod Storžičem, u daljini Košuta, prema zapadu najviši vrh Karavanki – Stol, zatim Begunjščica i Vrtača, bliže Dobrča i Kriška gora. S druge strane vidio se planinarski dom na Kališču, prije navedeni vrhovi grebena sjeveroistočno od njega, malo iza Krvavec i na kraju – moja Kočna u oblaku. Daleko na zapadu vidjele su se Julijske alpe s Triglavom koji se malo bijelio od snijega.
RR je na vrh došao nekih 20-tak minuta nakon mene. Dok smo bili na vrhu niska naoblaka se razišla i otvorio se pogled na sve gradove i sela u dolini.

Pogled s vrha na Krišku goru (sredina slike) i desno na Dobrču, a između pod oblakom je Tržič


Greben Košute, stjenoviti vrh u prvom planu je Stegovnik


Oblaci su se počeli razilaziti


Nakon 15 minuta


Spust s vrha bio je jako strm. nut Staza je bila uska, prekrivena mokrom zemljom prošaranom kamenjem. Bilo je prilično klisko. Već nakon desetak minuta spusta ugledali smo Krničarjevu koču smještenu u Širokoj dolini. Ne znam da li ste ikada doživjeli, ali takvi spustevi su mi najgori. Gledaš nešto pod sobom, a do toga nikako doći. nut

Spust, vidi se Široka planina s krovom kuće, a u desnom gornjem kutu je Kriška gora


Polovicu spusta RR je odvalio po siparu (iliti po slovenskom melišču). Iako sam i ja ljubitelj takvog, brzinskog spuštanja, pogotovo ako imaš štapove ovaj put nisam bila raspoložena. Sipar je bio uzak i kamenje mi je djelovalo preveliko za lagodno spuštanje, pa sam radije nastavila stazom.

Na širokoj dolini je križanje puteva: jedan vodi na Veliku i Malu poljanu, drugi se spušta u Povlje, a mi smo krenuli prema Planinarskom domu na Kališču. Put je vodio padinom Storžiča, po slojnici i bio je pravi odmor za naše noge nakon strmog spusta.

Padinom Storžiča


Na slijedećem križanju, gdje smo trebali napustiti put za Kališče i započeti dalje sa strmim spustom u dolinu, smo se malo odmorili. Drvena klupa u travi s idiličnim pogledom na dolinu s jedne strane i vrh s druge bila je pravo mjesto za odmor. thumbup Nismo ni znali, ali nas je tabla na tom mjestu obavijestila da postoji i strmi, nemarkirani put na vrh. Pogledavši prema vrhu stvarno mi nije bilo jasno tko ima želju po takvom putu penjati se na vrh.

Pogled prema vrhu


I prema dolini


Dalje smo se spuštali grebenom, u serpentinama, još neko vrijeme s pogledom u dolinu. Kako su se oblaci razišli zasjalo je sunce, koje je već prilično jako grijalo. Osjetilo se da smo na nižoj nadmorskoj visini. Imali smo danas sreću s vremenom, jer smo uspon i veći dio silaska obavili po oblačnom vremenu. Kada smo se spustili do auta već sam u koljenima osjećala popriličan umor. Spust je bio definitivno brz, ali što mogu kada me ponese. smijeh

Prezadovoljna sam ovim izletom. thumbup Vrijeme je bilo odlično. Samo jednom sam doživjela da se dignem iznad oblaka, tura je bila solidna, kondicija je zadovoljavajuća. cool Za 1300 visinskih metara uzbrdo trebalo mi je točno tri sata, a za spust dva. Za Kočnu – spremna. cerekcerekcerek

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se