šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

BEGUNJŠČICA (2060mnv )

11.07.2006., utorak

Begunjščica je planina koja pripada Karavankama. Smještena je sjeverno od Begunja, naselja po kojemu je i dobila ime. Čine je tri vrha, od kojih je srednji, Veliki vrh (2060m) najviši. Istočni vrh, Begunjska vrtača i zapadni, Srednji vrh nešto su niži od 2000m. Zbog lakog prilaza i lijepih panoramskih putova spada u najposječenije slovenske planine.

U subotu sam se okružila slovenskim planinarskim kartama i vodičima i počela proučavati ture za sutrašnji dan. Prognoza nije bila sjajna. U zraku su visile «nevihte». Željela sam neku turu od oko 7h hoda i minimalno 1000 metara visinske razlike kao pripremu za naredne, sve jače ture. I tako sam došla do Begunjščice. Kada sam RR-u predložila gdje bi išli samo me je kiselo pogledao:

- Begunjščica? Pa bili smo već na njoj. blabla

Istina, prije 8 godina i to s južne strane iz Begunja. Vodili smo tada i Loru. Bio je to njezin prvi vrh iznad 2000 metara. thumbup Sjećam se da je bilo vruće i da me ta planina uopće nije impresionirala. Tek mutan pogled na dolinu, 1500 metara ispod nas bilo je jedino vrijedno spomena. Što me je vuklo ponovo na nju, ne znam, al' da imam dobar nos – imam, wink jer tura koju smo u nedjelju napravili spada u ljepše koje sam u Sloveniji prošla ( a njih nije bilo malo ). cerekthumbup

Iz Karlovca smo krenuli standardno, u 5h. Nakon manje od tri sata vožnje već smo bili na graničnom prijelazu Ljubelj. Veliko parkiralište ispred hotela bilo je već dobro popunjeno. Mnogo planinara pripremalo se za uspone na neke od vrhova. Ljubelj se nalazi na nadmorskoj visini od 1058m i dobra je ishodišna točka za uspone na Vrtaču (2181m), drugi po visini vrh u Karavankama i Begunjščicu (2060m) na zapadu, te Košuticu (1968m) i Veliki vrh (2088m) na istoku.

S Ljubelja smo krenuli prema Planinarskom domu na Zelenici. Taj put nam je bio poznat, jer smo prije nekoliko godina s Ljubelja išli na Vrtaču. Nova je bila cesta, prohodna jedino za terenska vodila, koja je probijena do planinarskog doma. Put u početku vodi ispod skijaške žičare, sedežnice, do prvog platoa, gdje se od nje odvaja i kroz klekovinu se u serpentinama penje do planinarskog doma.

Uspon na Zelenicu


Rhododendron hirsutum – čekinjasti sleč


Planinarski dom na Zelenici (1536m) nalazi se na maloj ravnici Zeleniškog sedla između sjeverne stijene Begunjščice i južne padine graničnog grebena Na Možah. Stari, veliki planinarski dom je nedugo nakon našeg posjeta prije 8 godina stradao u požaru. burninmad Sada je na tom istom mjestu od kamena izgrađen puno manji planinarski dom koji se možda bolje uklapa u ambijent od njegovog glomaznog prethodnika.

Dom na Zelenici


Kod doma smo se zadržali kratko. Vremenske prilike tjerale su nas dalje. Bilo je još uvijek sunčano, s dosta oblaka koji bi se kasnije mogli združiti i podariti nam «nevihtu», a grmljavinsko nevrijeme na visini bez zaklona nije nimalo lijepo iskustvo – provjereno. cerek

Slijedeći naš cilj bio je Roblekov dom na Begunjščici (1657m) do kojega vode dva puta: jedan preko Smokuške planine i drugi kroz zapadni stjenoviti dio Begunjščice za koji smo se i odlučili. Staza se blago, prvo preko sipara, a potom u serpentinama kroz klekovinu, uspinjala prema zapadnoj padini Begunjščice. Čim smo malo dobili na visini otvorio se pogled na Vrtaču, a dolaskom na zapadnu padinu i Stol ( 2236m ), najviši vrh Karavanki. Oba vrha bila su obavijena oblakom.

Vrtača u oblaku


Put zapadnom stranom asocirao me na izlet u Gorski kotar kada smo se nakon 3 dana hoda spustili u Klenovicu i u 3 ujutro pješke Magistralom tabanali do Novog Vinodolskog. Svjetla Novoga djelovala su jako blizu, ali od grada nas je dijelilo nekoliko uvala. nut

Put zapadnom padinom Begunjščice


Pogled na Vrtaču


Tako je i ovdje trebalo proći nekoliko žljebova u kojima je put povremeno gubio na visini. Osim navedenih vrhova s puta se pružao i lijep pogled na Smokušku planinu i dolinu s naseljima između Jesenica i Bleda. U zadnjem žlijebu odvaja se nemarkirana i prilično strma prečica po siparu na vrh, pogodna za silaz. Na kraju sipara promatrali smo dva mlađa Slovenca kako se muče i polako napreduju prema grebenu. Kada smo došli na greben i put koji s Roblekovog doma vodi na vrh otvorio se pogled na dolinu. Zbog izmaglice vidik je bio mutan. Razmišljali smo da li se spuštati do Roblekovog doma, jer tih 15-tak minuta spusta znači da ćemo se natrag morati penjati skoro pola sata. Odlučili smo se spustiti do doma, jer se ionako pripremamo za jače ture u Alpama. yes

Roblekov dom na Begunjščici, desno je najviši vrh Karavanki - Stol


Roblekov dom smješten je na padini zapadnog grebena Begunjščice s lijepim pogledom na Stol i dolinu. Na klupama ispred planinarskog doma odmaralo se mnogo planinara. Bilo je tu puno obitelji s malom djecom, te nekoliko pasa. Masovni odlazak uslijedio je nakon nekoliko grmljavina. Iz pravca Bleda dolazili su tamnosivi oblaci, koji su bili razlog da smo se kod doma odmorili samo desetak minuta.

Požurili smo prema vrhu. Nismo više vjerovali da ćemo kišu izbjeći, ali cilj je bio maknuti se što niže kada ona počne. Put na vrh bio je mjestimično strm i vodio je nešto niže od samog grebena Begunjščice. S ove južne padine otvorili su se vidici na Dobrču, te Storžič s okolnim vrhovima. Ni s te strane nebo nije bilo obečavajuće. Grmljavina iz pravca Bleda tjerala nas je na žešči tempo. yes Osjećala sam već lagani umor, pogotovo na strmijim dijelovima, ali sam na sve to gledala kao na pripremu za slijedeći vikend.

Uspon grebenom na vrh


Pogled prema natrag


Na vrhu nas je dočekalo sunce, dok su s jugozapada i istoka oblaci bili crni. Grmilo je i iz pravca Košute. Bit će zgodno ako se ti oblaci sastave, pomislila sam. Vremenske prilike nisu umanjile ljepotu vidika. U dolini, u izmaglici nadziralo se Bledsko jezero. Pod nama vidjeli smo Preval ( 1311m), sedlo između Dobrče i Begunjščice i naš slijedeći cilj. Stol i Vrtača oslobodili su se oblaka, čak se vidjela Prešernova koča pod Stolom. Storžič je bio u oblaku, dok su Košutica i Veliki vrh bili na rubu tamnosivih oblaka.

Zračne radosti


Pogled s vrha Begunjščice na Stol


Pogled s vrha na Preval


Kada je grmljavina postala učestalija odlučili smo i mi, kao zadnji, napustiti vrh. Krenuli smo grebenom prema istoku. Vrlo brzo otvorio se avionski pogled na planinarski dom na Zelenici. Mamio nas je sipar koji se spuštao na put koji s Ljubelja vodi na Zelenicu. Znala sam o čemu RR razmišlja. On bi se najrađe siparom strmoglavio na put. Sipar je izgledao izazovno, ali vjerojatno s visine spust njime bolje izgleda nego što to doista jest, jer da je sipar upotrebljiv za spust primijetili bi prilikom uspona na Zelenicu po njemu tragove. nut Put grebenom bio je zanimljiv, prošli smo nekoliko vršaka, uživali u pogledu na Storžič koji je povremeno izranjao iz oblaka, mutno u daljini i Tržič, te gledali Preval pod nama.

Spust istočnim grebenom. Lijevo u daljini je Košutica, a desno Veliki vrh


Još uvijek na grebenu


Spust na Preval bit će opako strm, pomislila sam. yes Stigli smo na neko sedlo s putokazom. Na jednoj tabli pisalo je da do vrha ima 15 minuta. Ostali smo zapanjeni, jer smo se toliko spuštali, a tek kada smo vidjeli da do Prevala ima sat i pol… nut Počela sam sumnjati da je table postavio netko koga je nešto lupilo po glavi. headbangheadbang Preval se lijepo vidio pod nama, nekih 600 metara visinske razlike. Za tu visinsku razliku sat i pol treba uzbrdo. thumbup Spust je bio očajno strm. Nakon sat vremena takvog spusta počela sam osjećati laganu bol u koljenima što me iznenadilo, jer nemam problema s njima. Na Preval sam stigla strgana, jer lakše podnosim tako strme uspone nego silaze. rolleyes

Preval


S Prevala smo se zaputili prema Ljubelju. Put je u početku markiran, jer se radi o putu koji vodi u Podljubelj. Nakon desetak minuta hoda napustili smo markirani put i nastavili širokom stazom koja se kroz šumu blago spuštala. Putem smo sreli dosta izletnika koji su se penjali prema Prevalu. Iznenadila sam se s obzirom da se radi o nemarkiranom putu. Nakon širokog kolskog puta došli smo na stazu, koja je kasnije bila urezana u stijenu, a kao osiguranje bila je postavljena i sajla. Sa staze se mjestimično pružao pogled na Košuticu i Veliki vrh sada već okupane suncem, te glavnu cestu za Ljubelj.

Košutica


Najveće iznenađenje bio je tunel. yes Gledala sam u otvor i nisam vjerovala svojim očima. Tunel. Točnije, dva tunela, svaki dužine stotinjak metara, kroz koje je prolazila staza, a koja su međusobno bila odvojena jednim žlijebom.

Između dva stometarska tunela


U tunelu je bilo ugodno prohladno. Kako nismo imali baterije orijentir nam je bilo svijetlo na kraju tunela. Široki su bili možda metar i pol, visine od 1.80 do 2 metra. Hodala sam polako držeći štapove za hodanje desetak cm iznad glave kako bi pravovremeno zapazila niži strop. Nakon tunela vrlo brzo se vidio Ljubelj. Na tabli pored hotela saznali smo da se radi o Bornovoj poti.

Pogled na Košuticu (lijevo) i Veliki vrh (desno)


Bila sam oduševljena današnjom hodačkom turom. Zaokružili smo cijelu Begunjščicu. Uspon smo započeli u Ljubelju koji se nalazi na sjeverozapadu, pa preko Zelenice na sjeveru i zapadne padine došli do Roblekovog doma, popeli se na vrh, spustili se na jug na Preval i preko istočne padine Begunjščice vratili se na Ljubelj. Očarali su me vidici sa zapadne padine na Vrtaču i Stol, put grebenom do strmog spusta na Preval i ugodna staza s Prevala na Ljubelj.
Preporučila bi ovu turu svima koji je fizički mogu izdržati, stvarno je predivna. thumbupthumbupthumbup

Satnica hoda:

Ljubelj ( 1058m) – Pl. Dom na Zelenici (1536m) 1.15h
Zelenica – Roblekov dom (1657m) 2h
Roblekov dom – Veliki vrh (2060m) 1h
Veliki vrh – Preval (1311m) 1.30h
Preval – Ljubelj 1.15h

Ukupno: 7h


Eto, malo smo se razgibali za predstojeći vikend. nut Nisam umorna, noge me ne bole, očito sam u dobroj kondiciji i ako vrijeme u subotu posluži past će na noge i bit pokorena moja dugogodišnja tiha patnja. thumbupthumbupcerekcerek


Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se