šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

KOŠUTNIKOV TURN - 2133mnv

08.07.2006., subota

Košutnikov turn (2133mnv) je najviši vrh Košute, dugačkog planinskog lanca koji razdvaja Sloveniju i Austriju, a geografski pripada Karavankama. Državna granica između dvije navedene države ide točno grebenom od Velikog vrha (2088m) na zapadu, preko Kladiva (2094m), Tegoške gore i Košutnikovog turna do Tolste košute (2057m) na istoku. Zbog visokoga grebena između Tegoške gore i Tolste košute vrh iz daljine izgleda nekako neizraženo.

Košuta s uspona na Kozji vrh, u prvom planu je Stegovnik (1692mnv)


Postoje dva pristupa vrhu sa slovenske strane: cjelodnevna grebenska tura sa startom od Doma na Kofcah (1488m) – kažu jedna od ljepših planinarskih tura u Sloveniji , yes te s makadamske ceste koja se od Medvoja ( 12km od Tržiča) uspinje na nekih 1300mnv.

U subotu, 24. 06. 2006., u 5.15h krenuli smo prema Sloveniji. Veći dio puta do Ljubljane sam prespavala. Vozeći se prema Kranju promatrala sam Kamniške alpe čiji su vrhovi bili obavijeni sivim oblacima. Vremenska prognoza nije bila loša i nadala sam se kidanju oblaka. Cijeli greben Košute često sam promatrala s mnogih vrhova Kamniških alpa i htjela sam vidjeti kako ti vrhovi izgledaju s Košutnikovog turna. Već oko pola 8, nakon malo više od dva sata vožnje stigli smo u Tržič.

Tržič je gradić udaljen tek dvadesetak km od Kranja i smješten je u uskoj dolini između Tržaške gore i Dobrče. Kroz gradić protječe Tržaška Bistrica i nju smo iz Tržiča, pa preko Jelendola pratili sve do Medvodja, koje se nalaze na sjecištu nekoliko dolina i tri potoka po čemu su i dobile ime.

Iz Medvodja smo dobrom makadamskom cestom došli do mjesta gdje ju markirani planinarski put napušta. Na malom prostoru zguralo se nekoliko automobila, jer su većinu parkirnog prostora zauzela dva šumska traktora, dok su u blizini šumski radnici završavali sa sanacijom izvala uzrokovanih, pretpostavljam, lavinom.

Na tabli pored puta pisalo je: Košutnikov turn 2h. Premalo, pomislila sam. rolleyes U planinarskom vodiču Karavanke pisalo je 4h, iz Medvoja 5h. Računala sam na bar 3 do 3 i pol sata čistog uspona kao pripremu za nadolazeće izlete. Dva mi je bilo premalo… mislim, sata hoda. cerekcerek

Oko 9h krenuli smo prema planini Spodnja Dolga njiva. Put je krenuo oštrije uzbrdo i većim dijelom se preklapao sa šumskom vlakom kojom su izvlačena drva. Moram cinično primijetiti – da, šumari i u EU izvlačenjem drvnog materijala uništavaju planinarske putove. winkwink Objašnjenje šumarima koji čitaju moj blog – šumari na planinarskom forumu (tema ekološki kutak)slabo kotiraju. U zadnje vrijeme prašina se diže oko izgradnje šumskih cesta na Velebitu, te uništavanja planinarskih putova. blablablabla

Nakon 20-tak minuta hoda stigli smo na Sp. Dolgu njivu. Pred nama se uzdizao greben Košute, obavijen oblacima. Još me nije napuštala nada da će se oblaci razići. Sa Sp. Dolge njive na vrh vode dva puta; jedan na vrh dolazi sa zapada, a drugi s istoka. Na planinarskoj karti Storžič in Košuta mjerila 1: 25000 zapadni prilaz vrhu izgledao je strmiji pa smo se odlučili za njega. Na križanju, na putokazu pisalo je – Košutnikov turn 2h (oba prilaza). Pomislila sam, ako nakon svakih pola sata hoda piše da do vrha ima još 2, onda će biti točnija ona satnica iz planinarskog vodiča. smijeh

Lavina


Vrlo brzo nakon križanja staza je prešla preko dijela koji je pokosila lavina. Sva drvna masa već je bila izvučena, a na mjestu zločina ostali su tek plitki, okorani panjevi smreke. Nakon desetak minuta uspona stigli smo na križanje. Put lijevo vodio je padinom Košute do Doma na Kofcah, a mi smo skrenuli desno prema vrhu. Padina je bila strma, no put se uspinjao u serpentinama tako da je uspon bio vrlo ugodan. Nekoliko puta prešli smo preko «crte» koju je pokosila lavina promatrajući njezin kraj.

Put lavine


Kako smo se približavali zoni oblaka, koja je obuhvatila nekih 200 visinskih metara grebena, sve sam manje vjerovala da ćemo s vrha uživati u vidicima. nono

Zona oblaka


Iz sparnog pojasa ispod oblaka zašli smo u prohladno i vjetrovitije područje. Bila sam u kratkim hlačama. S obzirom da smo se kretali odlučila sam ostati tako slabo obučena iako mi je bilo prohladno. Kako smo bili u oblaku više se nije vidjela Sp. Dolga njiva. Samo sivilo, zavijanje vjetra i tupi udarci baksi o kamenje na stazi. Pokušala sam procijeniti koliko još imamo do grebena, ali nije išlo. Tek kada se s ugodne staze, koja vodi južnom padinom vrha i na njega se uspinje sa zapada, odvojila strma prečica prema vrhu znala sam da nema još puno. Tako je i bilo, nakon desetak minuta strmog uspona našli smo se na grebenu. Vjerojatno ga ne bi skužili da ga nije krasila tabla – pozor državna meja. Od Sp. Dolge njive do izlaza na greben došli smo za sat i pol.

Izlazak na greben


Vidljivost je bila tek 20-tak metara. Nismo se odmarali jer mi je bilo hladno i prilikom kretanja. Povremeno, put bi se doticao austrijskoga ruba. Znala sam da je ta padina strmija, možda bi mi se od pogleda u dubinu i zavrtjelo u glavi, ali željela sam to vidjeti. nut Nakon 15 minuta hoda grebenom stigli smo na vrh.

Pred vrhom


Na vrhu


Govorili su mi da je pogled s vrha predivan, piše da je vidik s vrha predivan, a ja sam gledala u to sivilo i razmišljala da sam u takvom vidiku mogla «uživati» i negdje bliže Karlovcu. headbang Na vrhu smo proveli pola sata u nekakvoj nadi kidanja oblaka. U tih pola sata, tek na sekundu-dvije uhvatili smo trenutak kada je pogled dopirao nekih 100 visinskih metara prema Dolgoj njivi. Nakon tog trenutka sve se opet zatvorilo i pomaka više nije bilo. no

Uhvaćen trenutak


Spust prema Zg. Dolgoj njivi


Natrag smo krenuli drugim putem, preko Zgornje dolge njive. Otprilike 15-tak minuta trebalo nam je da izađemo iz oblaka. Otvorio se pogled na Zgornju, a poslije i Spodnju dolgu njivu. S nekih mjesta pružao se i dobar pogled na pustoš koju je ostavila lavina.

Pogled na područje pokošeno lavinom


Iako na karti djeluje da je ovaj put blaži to nije tako, jer nema toliko serpentina koje ublažavaju strminu. Spustili smo se na Zg. Dolgu njivu, gdje smo uznemirili popriličan broj krava koje su mirno pasle na livadi. Poučena iskustvom s Pohorja prvo sam promotrila ima li među kravama koji bik, a tek se onda osokolila proći pored njih. cerekcerek

Zgornja Dolga njiva


Spust do Spodnje dolge njive bio je ugodan. U nekoj vrsti ugostiteljskog objekta nismo se zadržavali već smo produžili dalje i poznatim se putem spustili do auta.

Pogledala sam greben. Oblaci su bili tanji, nadziralo se plavo nebo, nema sumnje popodne će se oblaci raskinuti i omogućiti posjetiteljima da uživaju u vidicima. Autom smo se spustili u Medvoje i odlučili posjetiti Stegovniški slap koji se nalazio u blizini. U Medvodjama smo skrenuli lijevo i odmah na slijedećem križanju desno. Prošli smo pored napuštene kuće, nogometnog igrališta i očito omiljenog mjesta izletnika, jer se uz potok na roštilju okupilo nekoliko obitelji. Možda kilometar dalje, prije početka strog uspona i lošije makadamske ceste ostavili smo auto. Otuda do slapa ima tek pet minuta hoda. O slapu u literaturi nisam pronašla nikakve podatke. Označen je na planinarskoj karti kao prirodna znamenitost i tako smo saznali za njega.

Stegovniški slap


Nakon obilaska slapa zaputili smo se natrag prema Tržiču. Na pola puta između Jelendola i Tržiča nalazi se Prirodni spomenik Dolžanova soteska, koji svakako treba posjetiti. Radi se o kanjonu Tržaške Bistrice. Uz kanjon vodi staza, a tu je i poučna pot. Najzanimljiviji je najuži dio kanjona u kojem je u stijeni probijen tunel i cesta.

Dovžanova soteska


Tunel


Poslije smo se još malo zadržali u Tržiču obilazeći stari dio grada.
Bez obzira što nismo bili nagrađeni vidikom s vrha smatram ovaj izlet prilično dobrim, jer je bio sadržajan. Uz planinarsku turu volim kada se izlet upotpuni obilaskom neke prirodne znamenitosti. Do slijedećeg izvještaja s 2000 metara toplo vas pozdravljam. wave

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se